Zavičajni muzej Biograd na Moru je na svojoj službenoj Facebook stranici u četiri nastavka objavio video zapise Biograda na Moru iz vremena Domovinskog rata i velikosrpske agresije od 1991.-1995. godine. Vrijedne dokumente vremena iz novije biogradske povijesti, ne bez razloga objedinjenih zajedničkim nazivom „Suza u oku“, mnogi su do sada već pregledali, prokomentirali i uvjerili se prema snimkama koji su zaslužni građani s područja bivše Općine Biograd, otoka i zaleđa prvi stali na branik Domovine.
Igor Dominis je ratni snimatelj koji je zaslužan za gotovo sve što je snimljeno iz navedenog perioda na širem biogradskom području. I tek 2017. godine, nakon više od dva desetljeća, spoznala se prava vrijednost njegove vrijedne dokumentacije iz novije povijesti Biograda na Moru te mu je, kao dragovoljcu iz Domovinskog rata i ratnom snimatelju, zaslužnom građaninu grada Biograda na Moru, napokon uručeno javno priznanje u vidu Grba Grada Biograda na Moru. Čestitamo mu i javno zahvaljujemo!
„Ne možemo ne prisjetiti se biogradske ratne drame života u skloništima. Pod neprestanom četničkom vatrom dojučerašnjih susjeda, uz pomoć skrbnika „velike Srbije“, dugih dana i mjeseci bez struje, a bez vode cijeli rat. I što je najgore, nevinih žrtava ubijenih tisućama granata koje su iz neposredne blizine ispaljene na grad i okolicu. U Biogradu je stradalo od zločinačkih granata oko 900 objekata, zapravo svaka treća kuća. Materijalne štete su ogromne a procjenjuju se na preko 3 milijuna i 700 tisuća njemačkih maraka. Šteta će se popraviti, ali trag na dušama ostaje i trebat će dugo vremena da rane zacijele.“, glas je Božidara Rebića iz filma uz brojne autentične snimke ratnih razaranja Biograda.
Naime, srpski izvori iz tog razdoblja govore o osvetničkom, bjesomučnom i namjernom gađanju raketnim i topničkim projektilima uglavnom civilnih ciljeva u Biogradu i okolici, a kao mjesta udara na snimkama jasno se vide gradska tržnica, dječji vrtić, škole, plaža Soline, gradska vijećnica, zavičajni muzej, plivački bazen, autobusni kolodvor, hoteli, ortopedska bolnica i mnogi drugi.
Vrijedne dokumente vremena iz novije biogradske povijesti, ne bez razloga objedinjenih zajedničkim nazivom „Suza u oku“, mnogi su do sad već pregledali, prokomentirali i uvjerili se prema autentičnim snimkama koji su zaslužni građani s područja bivše Općine Biograd, otoka i zaleđa prvi stali na branik Domovine i suprostavili se toj velikoj razaračkoj sili.
Dominisovom kamerom zabilježene su snimke razrušenog Biograda u agresiji brojčano i tehnički nadmoćnije vojske Srbije, Crne Gore tj. Jugoslavenske narodne armije s dijelom pobunjenih Srba u Hrvatskoj tijekom perioda od 1991. do 1995. godine.
No ovom prigodom izdvajam tek treći dio, obzirom da donosi jedan važan dio biogradske povijesti. Naime u trećem dijelu vrijednih povijesnih video priloga Zavičajnog muzeja Biograd na Moru zabilježeno je primanje ratne zastave i svečana prisega pripadnika 134. brigade ZNG RH. Svečani čin održan je na teniskim terenima u Biogradu na Moru 15. siječnja 1992. na sam blagdan nebeske zaštitnice Sv. Stošije i Dan grada Biograda na Moru. Osim videa, fotografija koju vidite je također autentična i iz tog je vremena, snimljena upravo spomenutoga dana, 15. siječnja 1992. godine.
Taj dan poseban za Biograd na Moru, slavi se i kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Naime, Hrvatska je od 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata država. Primanje ratne zastave 134. brigade ZNG RH i svečana prisega pripadnika postrojbe, koju su sačinjavali hrvatski branitelji sa šireg biogradskog i benkovačkog područja, posebno su važan dio filma Igora Dominisa „Suza u oku“ . Sam taj čin u izvanrednim okolnostima, u izuzetno teškoj i opasnoj ratnoj situaciji, imao je tada posebnu težinu, stoga ih se svih tih ljudi danas prisjećamo s posebnim poštovanjem.
„Nakon velike ljetne „hrvatske Oluje“ kada su kao u priči pometene nečiste sile zla, ovaj grad je poput mnogih drugih hrvatskih gradova dočekao mir i toliko žuđenu slobodu. Biograd je žrtvovao sve za slobodu, da bi danas u ponosnom siromaštvu sa nezacijeljenim ratnim ranama očekivao sretnije dane. Na širem prostoru grada bilo je preko 60 poginulih, preko 150 ranjenih, a sam Biograd dao je 22 žrtve. Prisjetimo se naših najmilijih, koji su dali ono najvrjednije – ljudski život. Sjećajmo ih se sa Božjim blagoslovom.“ , govori Božidar Rebić na kraju. Na koncu Dominisovog filma „Suza u oku“, tj. u četvrtom nastavku, možemo pročitati i njihova imena.
U nastavku je spomenuti, treći po redu video prilog Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, koji između ostalog prikazuje i svečanu prisegu pripadnika 134. brigade ZNG RH na Moru, a pogledati ga možete ovdje: