Korica domaće, najčešće netretirane naranče ili limuna, koji baš ovih blagdanskih dana dozrijevaju u našem dalmatinskom podneblju, može se upotrijebiti za arancine.
Kora naranče nareže se na duguljaste štapiće (rezance) široke oko 5 mm. Stavi ih se močiti u vodu oko 2-3 dana, a tu vodu mijenja se dva puta dnevno.
Treći dan korice se ocijede. Ocijeđene korice stave se u vodu i kuhaju dok ne postanu polumekane. Tada se u lonac doda šećer i kuha povremeno miješajući dok sva tekućina ne ispari.
Korice se potom izvade i još vruće rašire po papiru za pečenje koji ste posut kristalnim šećerom. Korice se dobro uvaljaju u kristalni šećer.
Arancini se suše složeni jedan do drugoga na ravnoj površini 2-3 dana.
I ne zaboravite da se kilogram gotovih arancina prodaje za cijenu i do 100 kuna. S druge strane, korice naranče potpuno su besplatne, dok kilogram šećera stoji manje od 6 kuna. Stoga ih je ekonomski isplativo samostalno prirediti.
I kao što to uvijek biva, u prilogu je sličan video recept u kojem su pojašnjene sve moguće nejasnoće. (Prvi recep u pisanom obliku ustupio je M.Z. pa izaberite koji vam je lakši ;))
Chocolate crinkles ilitiga čokoladni raspuknutići ili raspucanci (ili kako im je moja susjeda dala naziv – šiške) već par godina uzastopno su nezaobilazni na popisu božićnih kolačića. Osvajaju izgledom, mirisom i pjenušavim čokoladastičnim okusom. Jednostavna priprema daje im prednost i od malo smjese u manje od sat vremena pripreme dobije se veća količina. U nastavku je i vrlo jednostavan recept za pripremu.
SASTOJCI:
200g tamne čokolade
50g Zvijezda margarina s maslacem
200g mekog brašna
pola žličice praška za pecivo
2 jaja
100g šećera
1 vanilin šećer
prstohvat soli
(po želji u njih možete dodati naribanu koricu naranče ili par žlica pečenih lješnjaka)
šećer u prahu za valjanje keksi
PRIPREMA:
Rastopite čokoladu i margarin s maslacem na pari, maknite sa strane i ostavite da se malo prohladi.
Brašno i prašak za pecivo promiješajte zajedno u jednoj posudi, ostavite sa strane.
Mikserom izmiksajte jaja i šećere do pjenaste strukture.
U izmiksana jaja špatulom ili kuhačom umiješajte prohlađenu čokoladu, zatim u par navrata dodavajte brašno, lagano miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu.
Posudu pokrijte prozirnom folijom ili ju umotajte u vrećicu i stavite ju u frižider na 2-3 sata, ja sam svoje ostavila preko noći, pa sam ih ujutro pekla. Možete i tako.
Pećnicu upalite na 180°C i ostavite da se grije.
Tepsiju obložite papirom za pečenje.
Žličicom vadite smjesu za kekse, rukama napravite male tvrde kuglice, uvaljajte ih u šećer u prahu i stavite na tepsiju. Ostavljajte razmake od 5 cm između svakog keksa.
Pecite ih točno 11 minuta.
Naveden je recept koji sam osobno provjerila i svaki put mi uspije. No za svaki slučaj, malo drukčija verzija vam je u video prilogu:
Na tržnicama se pojavio šipak- nar. Ne zaobilazite ga, jer je to lijek novog doba. Konzumiranje ovog voća popravit će vaš imunitet i pozitivno djelovati na zdravlje. Ljekovitost šipka poznata je već stoljećima. Pripisuju mu se antioksidativna, antikancerogena i mnoga druga svojstva. U zadnje vrijeme znanost je pokazala veliki interes upravo za to voće. I to ne bez razloga…
Susretnete li u našim vrtovima šipak ili nar (Punica granatum L.), to malo stablo ili grm, vjerojatno nećete biti svjesni bogate povijesti koja je prožela ovu biljku, baš kao i cijenjeni sok skriven u prepoznatljivim velikim plodovima.
Biljka je samonikla u Iranu, a područje njezina rasta rasprostire se sve do sjevera Indije. Ljudi su je proširili po Mediteranu, današnjoj Armeniji, Turskoj i Kavkazu, a u doba kolonijalizma počela se uzgajati po svim kontinentima. Spominje se u Bibliji, vezana je uz tragičan grčki mit o Perzefoni, a ukorijenjena je i u pričama mnogih drugih naroda starog svijeta. Nađena je čak u egipatskim grobnicama. U hrvatskom jeziku nazivaju ga i šipak ili mogranj.
Biljka voli suhu i toplu klimu. Unutar ploda tvrde kore (usplođa) kriju se sjemenke okružene sočnim mesom karakteristične crvene do crveno-ljubičaste boje, slatko-kiselo-trpkog okusa koji osvježava i gasi žeđ. Upravo je to glavni razlog njezine planetarne popularnosti.
Djeluje antibakterijski. Posebno je koristan protiv štetnih bakterija u želucu, kakva je Escherichia coli koja uzrokuje bolne infekcije i ozbiljne želučane tegobe. Djeluje antikancerogeno. Dokazan je pozitivan učinak kod raka dojke, prostate , pluća. Antikancerogeni učinak povezan je sa antioksidativnim učinkom šipka.
Sok od šipka ima više antioksidansa nego većina drugih voćnih sokova, crveno vino ili zeleni čaj. Antioksidansi djeluju protiv štetnog utjecaja slobodnih radikala koji uzrokuju rak, jača imunitet, te se tako opet smanjuje rizik od kancerogenih oboljenja. U tom kontekstu se spominje punicična kiselina iz sjemenki. Istraživanja pokazuju da punicična kiselina pomaže imunom sustavu i tako osnažuje organizam u obrani od karcinoma, pretilosti, ateroskleroze, dijabetesa, srčanih oboljenja te alergijskih reakcija na hranu. Preporučuje se svim ljudima koji imaju disbalans lipida kolesterola u krvi.
Ulje sjemenki osobito blagotvorno djeluje na kožu i zbog toga ga kozmetika uvelike koristi. Ulje šipka značajno usporava starenje kože i sprečava nastajanje bora. Ovo ulje se može pronaći u zadovoljavajućim koncentracijama samo u najluksuznijoj kozmetici. Koristi se kod oštećene, upaljene ili iritirane kože, kod ekcema, kožnih alergija, psorijaze, seboreje i sličnih kožnih bolesti, kao i kod opuštene, umorne zrele kože s borama. Značajan učinak kod problematične kože s upaljenim aknama.
Šipak je također dobar za zube, jer sprječava nastajanje zubnih naslaga.
Salata sa šipkom
Sastojci
3 kuhana krumpira, 3 kuhane mrkve, 3 kuhana jaja, 150 g mljevenih oraha, 200 g mladog kravljeg sira, 1 veći šipak, 250g majoneze, 2 češnja češnjaka, malo sjeckanog glavatog kupusa ( 150g)
Priprema
U majonezu umiješajte sitno sjeckan češnjak, pa u odgovarajućoj zdjeli redajte u slojevima nasjeckan kuhani krumpir –premazan tankim slojem majoneze, sjeckanu mrkvu – premazati tankim slojem majoneze, sjeckana kuhana jaja , i njih preliti tankim slojem majoneze, zatim dodajte mljevene orahe, i na njih malo majoneze, razmažite izgnječen sir, opet premažite majonezom i na kraju obilno zaspite zrnima šipka. Soljenje salate nije potrebno. U ostatak majoneza umiješajte šaku sitno sjeckanog kupusa i ukrasite salatu sa šipkom(ovaj vjenčić nije pitanje estetike, već dobro izbalansiranog ukusa). Salata je bolja kad odstoji nekoliko sati. Za svečanije prilike je moguće salatu sa šipkom formirati u obliku torte.
Narukvica od šipka
Recept je isti kao i za salatu od šipka, s tim da ovdje ide cikla umjesto kupusa. I ovo jelo pripada Ruskoj kuhinji, nemojte da Vas zbuni kako idu orasi a to nije rusko, pa danas svatko nešto „posudi“ i prilagodi.
Džem od šipka
3 kg zrelog šipka, 3 kg šećera i 2,5 l vode
Način pripreme:
Očistite šipak i dodajte ga u proključalu vodu. Kuhajte oko 30 minuta, zatim propasirajte cijelu masu. Treba da se dobije tri litra tečnosti. Stavite na štednjak i postupno dodajte šećer. Kuhajte na jačoj temperaturi uz stalno miješanje kuhačom. Dužina kuhanja ovisi od gustoće mase, ali ako se pridržavamo mjere, biti će dovoljno 30 minuta. Vreli džem ulijte u zagrijane tegle, pa ih nakratko stavite u mlaku pećnicu da se uhvati pokorica, a zatim ih izvadite. Kada se ohlade, prekrijte celofanom i dobro zatvorite.
Brownie od crnog sezama sa preljevom od šipka
Recept sam napravio po receptu kakvog sam i pronašao u Engleskoj kuharici. Zaintrigirao me sami naziv. Brownie. Brownie koji je sinonim za čokoladu a u ovom receptu nema je nigdje. Definitivno me podsjeća na kolač s makom.
Sastojci:
150 g maslaca, otopljenog
100 g crnog sezama
140 g šećera
2 jaja
100 g brašna
1⁄2 žlice praška za pecivo
1 manji šipak
2 pakovanja crvenog preljeva za torte
U blenderu pomiješajte otopljeni maslac i sezam te izmiksajte u „pastu“. Zajedno sa šećerom prebacite u zdjelu na štednjak. Miješajte dok se masnoća ne odvoji, par minuta. Ohladite. U hladno dodajte jedno po jedno jaje i na kraju umiješajte brašno. Lagano izmiješajte špatulom, pospite sa sjemenkama sezama i istresite u mali kalup, 20X20 cm obložen masnim papirom. Pecite na 160 C, 25 min. Provjerite čačkalicom.
Kada se ohladi, biskvit izrežite i smjestite ga u kalup za torte promjera 18 cm. Očistite šipak i pripremite preljev prema uputama na pakiranju. Ostavite da odstoji 5 minuta te prelijte pola preljeva preko biskvita. Pospite pola bobica šipka i ostavite par minuta. Za to vrijeme držite ostatak preljeva na toplome kako se ne bi prerano stegnuo. Zatim izlijte i drugu polovicu preljeva i ostatak šipka. Ohladite i poslužite.
Kolač od šipka
Sastojci:
1 kg nemasnog svježeg sira
20 dag šećera
4 jaja
2 vrećice pudinga od vanilije
180 ml ulja
20 dag sirnog namaza
4 žlice kakaa
12 žlica sirupa od šipka
3 listića želatine
Priprema:
Nemasni svježi sir, šećer, jaja, puding, ulje i sirni namaz dobro izmiješajte. Dobivenu smjesu podijelite u dva dijela. Jednom dijelu dodajte 4 žlice sirupa od nara a drugom kakao. Dobro izmiješajte obje smjese, te ih zatim naizmjenično lijevajte u lim. Pecite oko 50 minuta na 180 ºC. Želatinu potopite u hladnu vodu dok se ne omekša. Ocijedite je i dodajte sirupu od nara kojeg ste prethodno razrijedili s 15 ml vode i zagrijali. Miješajte dok se sok ne učvrsti. Prelijte preko kolača i ostavite barem 2 sata u hladnjaku prije posluživanja.
Sirup od šipka
Karakteristično za šipak je da svoje bogatstvo vitaminom C ne gubi ni nakon termičke obrade, za razliku od drugih vrsta voća, koje u pravilu gube. Razlikujemo slatki i ljuti šipak, jedan i drugi su jestivi, a koji je naš izbor ovisi isključivo o tome kakav okus više preferiramo.
Od šipka osim ukusnih džemova, likera, čajeva i marmelada možemo napraviti i sirup. Sirup se može napraviti i od ljutog i od slatkog šipka, kojeg je najprije potrebno dobro očistiti. Nakon što očistimo negdje oko 1 kg šipka, stavimo ga u posudu te pospemo šećerom. Dodavanjem sloja po sloj bobica šipka, dodajemo i šećera po njima. Nakon što smo sve očistili, ostavimo sve tako u posudi preko noći. Sutradan je potrebno sve pomiješati te pustiti još koji sat da odstoji, pa onda samljeti u blenderu, mlinu za meso ili multipraktiku. Sada smo dobili tekućinu te ostatke od bobica što ćemo razdvojiti na način da procijedimo kroz cjedilo u pasterizirane boce.
Sada je naš sirup od šipka gotov, a preporučuje ga se rijediti s vodom pri piću. Osim za piće, jako je dobra varijanta za začin kod voćnih salata. Osim što ga nećemo moći prestati piti zbog ukusnosti, sirup od šipka je i izrazito zdrav, jednako kao i šipak koji jedemo kao voće.
Domaći liker od šipka
Uzmite 1 kg šipaka, 1 l domaće lozovače i 450g šećera. Očistite šipke tako da ih prepolovite nožem pa onda tučete drvenom kuhačom, Koštice šipka, rakiju i šećer spojite i začepite. Uz povremeno mućkanje za četiri tjedna imati će te odličan liker.
Pripremio: gospar gastro akademik Božo Lučić. Više o njemu u emisiji Dubrovačke televizije.
Prema drevnom vjerovanju, čuvarkuća štiti kuću i obitelj od požara, bolesti, zlih sila… Zato je i prozvana čuvarkućom. Poznata je i kao žednjak, cmilić, treset, možek, ušna, vazdaživ… Njezin latinski naziv Sempervivum znači “uvijek živuća”.
Doista je to vrlo otporna i “zahvalna” biljka koju je lako uzgojiti, a dokazano je da je čuvarica zdravlja jer sadrži obilje ljekovitih flavonoida i kiselina.
Ljekoviti sok
Mesnati listići puni su soka kojim se od davnina liječi uhobolja, tako da se iz lista iscijedi 2-3 kapi soka u bolno uho. Nekoliko minuta treba odležati i ostaviti tekućinu u uhu, a potom se okrenuti i pustiti da tekućina iscuri van iz uha.
Zbog protuupalnih i antiseptičkih svojstava, čuvarkuća je odličan prirodni lijek za kožne bolesti i rane te prva pomoć kod uboda insekata i opeklina. U narodnoj medicini koristi se i za tretiranje bradavica, kurjih očiju i sunčanih pjega, a može se nanositi i na mjesta koja su bolna zbog grčeva ili gihta. Koža se premaže sokom od čuvarkuće ili se stavi oblog od prerezanog lišća.
Svježe iscijeđen sok od čuvarkuće može se i piti (ili se može pojesti nekoliko listova) kao prirodni lijek za bronhitis, gnojne upale grla i zubnog mesa, pročišćenje crijeva, a uzima se i kao umirujuće sredstvo kod živčane rastrojenosti. Neka istraživanja pokazala su da čuvarkuća smanjuje rizik od raka te pomaže u liječenju kancerogenih bolesti.
Umirujući čaj
Od čuvarkuće se može pripremiti i čaj koji se preporučuje protiv menstrualnih tegoba, proljeva i čira na želucu. Pogodan je i za ispiranje afta ili ranica u ustima te za ispiranje grla u slučaju gnojne angine. U 2,5 dcl vode stavite 12 g osušenih ili 10 g svježih listova čuvarkuće te kuhajte 15 minuta, a potom procijedite i pustite da se malo ohladi. Preporučuje se šalica čaja ujutro na prazan želudac, a nakon toga svakih sat vremena po jednu žlicu čaja, dok ne popijete pripremljenu količinu.
Mješavina čuvarkuće i meda (750 g svježih listova sameljite i pomiješajte s 1 kg meda) smatra se odličnim prirodnim lijekom za miome i tegobe sa štitinjačom, tako da se uzima 1 žlica ujutro natašte, a tijekom dana još 1-2 žlice.
Na bolnu slezenu stavljaju se topli oblozi od listova čuvarkuće skuhanih u mlijeku, a hladni napitak od čuvarkuće (1-2 lista stavite u čašu vode i pustite da odstoji pola sata) preporučuje se protiv groznice.
Višnje (maraške) su dozrele i svi koji rado piju a još radije poslužuju goste s višnjevačom (likerom od višanja), upravo ovih dana pripremaju ovaj napitak. Ovo je omiljeni aperitiv koji se poslužuje tijekom cijele godine, karakterističan je za naše podneblje, a priprema ga se vrlo jednostavno. Sve što je potrebno od sastojaka su višnje (maraške), šećer ili med, rakija lozovača i malo veća staklenka. Postoje već razne varijacije na temu pripreme i posluživanja ovog pića. U nastavku donosim tek jedan, nešto preciznije opisan i što je vrlo važno, provjereni recept za pripremu domaće višnjevače.
Potrebni sastojci: na 1 kg višanja 0,75 kg šećera i 1 litra lozovače.
Priprema: Višnje očistite od peteljki, odstranite oštećene i crvljive, pa isperite u velikom cjedilu pod laganim mlazom hladne vode. Pripremite veliku staklenku sa širokim grlom, pa slažite u slojevima: sloj višanja, sloj šećera, tako da na vrhu bude sloj šećera.
Na posudu stavite poklopac ili celofan koji ćete učvrstiti gumicom, pa ostavite na sunčanom mjestu sljedeća 3 tjedna dok se šećer otopi. Povremeno možete sve to lagano promiješati s dugačkom žlicom kako bi se šećer lakše otopio (ja to ne radim).
Nakon tri tjedna dodajte u staklenku rakiju lozovaču pa ponovo zatvorite posudu i ostavite na suncu stajati još tjedan dana. Moguće je koristiti i drugu vrstu rakije, primjerice šljivovicu, ili rum ili votku, međutim zbog neutralnog je mirisa najukusnija lozovača. Uz lozovaču će do izražaja doći aromatičnost višanja. Nije potrebno dodavati vaniliju ili cimet, jer će se time prikriti izvorni, zamamni voćni miris zbog kojeg je ovaj domaći liker toliko poseban.
Nakon tjedan dana procijedite sve kroz gazu. Tekućinu prelijte u boce, ali nemojte ih odmah posve zatvoriti jer će liker još nekoliko dana “raditi”.
Piće se može odmah poslužiti, a ostatak višanja vratite u staklenku, dodajte još malo šećera i toliko rakije da pokrije višnje, pa staklenku vratite još tjedan dana da stoji na suncu. Višnje će otpustiti još soka. Staklenku potom spremite, pa višnje vadite iz nje i koristite ih tijekom godine kao zaseban desert, ili kao preljev za sladoled ili palačinke, a možete ih i miješati u biskvite ili nadjeve za tortu od sira, tiramisu i slično.
Dalmatinska rožata varijanta je francuskog crème brûléea. Prema svojim sastojcima zapravo je dalmatinski tradicionalni puding s preljevom od karamele. U nastavku je recept za 12 porcija ove neizbježne dalmatinske slastice (priprema: složeno, za 12 osoba, 110 min).
Sastojci:
12 jaja
1 l mlijeka
2 vanilin šećera
25 dag šećera
korica od limuna i naranče
malo ruma
20 dag šećera za karamel
Priprema:
Na vatri rastopite šećer u karamel, stalno miješajući. Oblijte kalup vrućim karamelom. Mali dio karamela ostavite i u nj dodajte onoliko mlijeka koliko je dovoljno da se rastopi i da dobijete mlijeko žuto smeđe boje (oko 1 dcl). Time će boja rožate biti tamnija.
Miješajte jaja sa šećerom i limunovom koricom. Pazite da ne pravite mjehuriće. Dodajte svo mlijeko (ono s karamelom i ostatak od litre). Pažljivo uljevajte da se ne stvore mjehurići. Ako se pak stvore, na kraju žlicom skinite pjenušavi gornji sloj. Mutite bar 10-15min polagano. Dodajte 1 čep ruma.
U prikladnu posudu stavite vruće vode i to do 2/3 posude. Smjesu izlijte u kalup koji ćete staviti u posudu s vrućom vodom. Pokrijte aluminijskom folijom i na sredini probušite rupu kako bi zrak mogao izlaziti.
Posudu s vodom i kalup sa smjesom stavite u prethodno ugrijanu pećnicu na 200 stupnjeva 20 min, zatim smanjite na 180 još 45 min.
Vrijeme pečenja zavisi od pećnice. Tako da nakon 45 min možete provjeriti da li se stvrdnulo.
Kako ćete znati kad je gotovo – Izvadite i malo zarežite nožem i pogledajte da li se stvorila lijepa kompaktna smjesa. Ja uvijek malo duže pečem.
Kad je pečena, ohladimo je i zatim prevrnemo na duboki ukrasni tanjur. Pazite jer će vam izaći dosta soka od karamela. Sad može ići u frižider na dobro hlađenje.
Posluživanje:
Poslužite komad dobro ohlađene rožate i prelijte dobivenim sirupom.
Dugogodišnja manifestacija Gastro stol ove godine dobiva kreativni zaokret te konceptualno i nominalno evoluira u Gastro Biograd. Tako će se u periodu od 22. do 24. lipnja u Biogradu na Moru na šetnici pored bazena Ilirija na Rivi i na samom bazenu Ilirija umjesto dosadašnjeg Gastro stola održavati manifestacija pod nazivom Gastro Biograd.
Manifestaciju Gastro Biograd organiziraju Grad Biograd na Moru i TZG Biograda na Moru zajedno s hotelskom kućom Ilirija d.d.
Gastro Biograd spoj je gastro događanja, sajma i zabave.
Važno je istaknuti kako će ova manifestacija prema svojim dimenzijama biti iznimno značajna budući će okupiti cijelu Hrvatsku, stvoriti simbiozu kontinentalne i priobalne turističke ponude te pokazati da Hrvatska raspolaže velikim turističkim resursima.
Kako je to u Biogradu otprilike izgledalo prošle godine, pogledati možete u prilogu:
Dhruv Baker, britanski MasterChef, rođen i odrastao u Meksiku, Indiji i Africi, u ovoj seriji kreće na put otkrivanja najboljeg od hrvatske kuhinje. U zemlji prepunoj raznolikosti i ljepote, u kojoj su čak i rimski bogovi slavili svoje praznike, Dhruv otkriva brojne vrhunske delicije i božanstvene namirnice.
U srednjoj Dalmaciji Dhruv posjećuje tri grada bogata poviješću, spomenicima, prekrasnim mediteranskim vrtovima i izvrsnom gastronomijom. Sve započinje uzbudljivim izletom na farmu tuna kod Biograda, poznatoj po vrhunskoj kvaliteti ove cijenjene ribe. Šeće kroz prekrasni stari grad Trogir, kroz gradsku jezgru koja je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine i posjećuje neobičan prirodni fenomen, jezero Zmajevo oko. U zaleđu Dhruv se doslovno zaljubi u peku, tradicionalni način pripreme mesa i ribe. Stoga će se i na njegovom meniju naći upravo tuna i peka. Samo najbolje. – stoji u najavi gastronomskog putopisa u kojem se Biograd našao uz bok destinacijama kao što su Opatija, Rovinj, Poreč, Zagreb, Pula, Brač, Zadar, Koprivnica, Rijeka, Krk, Gorski kotar, Lošinj i Rogoznica, svim većim gradovima Hrvatske, kao i na otocima.
Grad Biograd na Moru, u suradnji s TZG Biograda na Moru, u svibnju 2016. godine bio je domaćin snimanja prvog hrvatskog gastronomskog putopisa na engleskom jeziku, Croatia’s Finest, čija je zvijezda britanski MasterChef Dhruv Baker. Boraveći tada u Biogradu, ovaj kulinarski guru prvo se upoznao sa spomeničkom baštinom biogradskog primorja i okolice u Zavičajnom muzeju, zatim je prošetao gradom i upoznao kulturne znamenitosti, a potom se uputio u konobu Barba gdje je kušao lokalne specijalitete poput dimljenog brancina i svježih inćuna u crvenom umaku. Posjet uzgajalištu jadranske tune Bakera je ipak najviše oduševilo.
Dhruv Baker ispred konobe “Barba” u Biogradu (Foto: Zadarski.hr)
„Tuna je namirnica s kojom obožavam raditi, a kada na dohvat ruke imam netom izvađene primjerke jadranske tune, koja je zahvaljujući svojoj kvaliteti jedna od najcjenjenijih na svijetu, nemam nikakve dvojbe oko toga što ću i na koji način pripremiti u ovom gradu.“, kazuje tada britanski MasterChef.
Carpaccio od tune i odresci od tune s blitvom i krumpirom te salatom od sitno sjeckanih rajčica, inćuna i crnih maslina uz dodatak maslinovog ulja bile su delicije kojima je Baker začinio biogradsko gostovanje.
Često nazivan i chefom s nepcem anđela, Dhruv svako svoje putovanje kroz epizode, slavi i kuhanjem svega najboljeg što Hrvatska nudi, na najljepšim mjestima, gdje još nijedan chef prije njega nije kuhao.
Projekt pod naslovom Croatia’s Finest prvi je veliki gastronomski televizijski putopis po Hrvatskoj na engleskom jeziku i ostvario je veliki uspjeh na svjetskoj sceni. Voditelj emisije, pobjednik britanskog MasterChefa Dhruv Baker, vlasnik je londonskog restorana Jolly Gardeners i autor uspješne kuharice “Spice”.
Serija je do sada emitirana u gotovo 100 zemalja svijeta. National Geographic Channel Asia emitirao je seriju premijerno 2016. godine, dva i pol mjeseca u cijeloj Aziji i dijelu Afrike te nakon toga neprekidno do danas nastavio s brojnim i svakodnevnim reemitiranjima. Od prvog tjedna emitiranja na NGC-u Croatia’s Finest nalazi se na listi najgledanijih emisija NGC-a u Aziji. Serija se od 2016. emitira svakodnevno i u Velikoj Britaniji, a od travnja 2017. u Rusiji i susjednim državama. – piše HRT.
Voditelj: Dhruv Baker Redatelj: Deni Husta Scenarist: Alen Nemet Snimatelji: Damir Štrbe, Danijel Lukač, Jakša Jukica Producenti: Alen Nemet, Deni Husta, Edvard Hudi Izvršni producent: Tadija Kolovrat Proizvodnja: Mak Production
Nutricionisti i gastronomi u današnje vrijeme najčešće ljudima preporučaju hranu u domaćoj obradi i preradi, bez konzervansa, a soljene srdele (inćuni) su upravo to, jelo bez konzervansa pripremljeno po najstarijem receptu prerade.
O plavoj ribi i njezinoj vrijednosti kao namirnice, mislim da nije potrebno trošiti previše riječi. Osim toga, plava riba je othranila generacije i generacije u hrvatskom priobalnom području i očuvala stanovništvo i na najudaljenijim otocima, koji bez ribolova u škrtom i suhom kamenjaru s oskudnom poljoprivredom sigurno ne bi mogli opstati.
Riba nije bila samo hrana onima koji su je lovili. Njome se trgovalo po cijeloj obali, ali i prema unutrašnjim krajevima Hrvatske, pa i u Bosni i sve do Beča i Budimpešte. Nekad nije bilo hladnjaka ni zamrzivača, a najbolji način konzervacije bilo je soljenje.
Umijeće soljenja srdela i inćuna prenosi se s koljena na koljeno još od rimskih vremena. Upravo je soljena riba do nedavno bila glavni izvozni riblji proizvod s ovih prostora. A onda, kao i danas, najcjenjenije slane plave ribe bili su baš inćun i srdela.
Za prave znalce usporedba inćuna i srdele je otprilike kao usporedba pancete s pršutom. Naravno da je srdela panceta, a inćun pršut. U posljednje vrijeme ponovno se otkrivaju vrijednosti ovih dviju usoljenih riba, a kupci u susjednim zemljama znaju cijeniti kvalitetnu jadransku srdelu i inćun, a kako ih pravilno usoliti, u nastavku je prikazan cijeli postupak.
SOLJENJE SRDELA (INĆUNA)
Veliki dio posla još uvijek se obavlja na tradicionalni način, dakle sve ručno, te zahtijeva stručnost i strpljenje. Soli se samo svježe ulovljena riba koja se najprije ostavi u velikim barelima, dok se krv potpuno ne iscijedi. Nakon toga riba se soli, a dva su načina kako se to radi.
PRVI NAČIN
Za soljenje moramo nabaviti 5 – 6 kg velikih svježih srdela ili inćuna. Što su veće, to bolje. Ova količina bit će dovoljna za plastičnu kanticu s poklopcem od 5 kg (poput onih u kojima se prodaje boja) ili limenku od 5 kg (poput onih u kojima se prodaju krastavci, đuveć i sl…). Bolje je kupiti koji kilogram više, pa za soljenje probrati samo one veće. Kupite 3 kg krupne morske soli. Ista je kao i za soljenje mesa. Poklopac kantice ili limenke trebat će vam na kraju postupka.
U kanticu stavimo prvi sloj soli tako da potpuno prekrijemo dno posude. Soliti možemo uvijek ali najbolje vrijeme je svibanj – lipanj. Naravno važno je i vrijeme kada uopće ima inćuna, iako za ulov danas nije nužno da je vrijeme mraka. Plave ribe ima skoro u svako doba godine i mjeseca, samo je pitanje kolika je kada cijena
Na svaki posloženi red stavimo toliko soli da izravnamo površinu, a da se pritom vide složeni redovi.
Sljedeći red slažemo okomito, pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na prethodni i tako redom sve dok ne dođemo do vrha. Na vrhu svakog reda stavimo dovoljno soli da se površina izravna, i svaki posloženi red lagano pritisnemo. Glave slažemo prema van, a rep na rep prema unutra.
Završni red je na vrhu posude i sada je vrijeme da poklopac kantice koji odgovara odrežemo tako da može ući u posudu i prekriti složene ribe. Jasno da ćemo i ovaj zadnji red prekriti solju kao i svaki prethodni
Na kraju na izrezani poklopac stavimo uteg koji mora biti težak koliko teži posoljena riba. Uteg može biti kamen, ili tegla ispunjena vodom koja odgovara promjeru posude u kojoj smo solili. Ovaj uteg ostavimo sljedeća 3 do 4 dana. Za to vrijeme razina će se spustiti, pa ako želimo, možemo dosoliti još tri ili četiri reda ribe tako da ponovno bude do vrha.
Kad se riba stisne i razina u posudi spusti, pojavit će se tekućina, mješavina otopljene soli i soka iz ribe. Ukoliko ima puno krvi, ovu tekućinu je potrebno odliti i naliti čistu otopinu soli par centimetara iznad poklopca. Nakon toga smanjimo težinu utega na trećinu težine ribe (oko 1,5 do 2 kilograma). I to je sve. Sada treba samo počekati nekoliko mjeseci i riba je spremna za konzumaciju. Gotova je ako se meso lako odvaja od središnje kosti i ako u sredini nema krvavog sirovog mesa. To znači da ribe koje smo solili u svibnju možemo konzumirati već u kolovozu ili rujnu.
Ukoliko je riba osnovni sastojak jela, trebalo bi ipak iz nje izvući malo više soli. To se najbolje radi tako da se cijela riba položi u hladnu vodu koja se često mijenja. U vodi se ostave najmanje 30 minuta, ali može i duže, pa čak i nekoliko sati, ovisno o tome koliko se soli želi izvući. Umjesto vode može se koristiti i mlijeko.
DRUGI NAČIN
Po prvom jednostavnijem, uglavnom prisutnom u našim krajevima, riba se ne čisti, soli se cijela. U malim barelima srdele ili inćuni se slažu gusto jedan do drugoga, a između svakog reda se stavi bogati sloj krupne soli. Ribe moraju biti nabijene jedna uz drugu, a svaki red ide u drugom smjeru. Prelije se salamurom (zasićena otopina soli), na vrh se stavi poklopac i optereti dovoljno velikom težinom. Riba sazrijeva najmanje 3-4 mjesece, i tek tada je spremna za konzumaciju.
TREĆI NAČIN
Drugi način, prisutan u zapadnom Mediteranu, razlikuje se u tome što se prije soljenja ribama ručno otkine glava i ukloni se iznutrica, ali pažljivo da štitna žljezda ostane sačuvana kako bi se usporilo starenje mesa. Tek nakon toga slijedi soljenje kojim se uklanja masnoća iz mesa, riba se slaže u barele sa slojevima soli između, prelije se salamurom, poklopi i podvrgne pritisku. Temperatura prostorije u kojoj riba sazrijevaju ne smije preći 25°C, a proces sazrijevanja traje od 3 do 6 mjeseci. Što je temperatura veća, to je proces kraći. Tek tada slijedi završna obrada. Riba se vadi iz barela, pažljivo ocjedi, pa čak i centrifugira tako da se poslaže na pamućnu krpu, zarola i stavi u posebnu centrifugu (nekad ručnu) kako bi se odstranila sva slana voda. Nakon toga se riba opet ručno filetizira, dorađuje (npr. rola sa kaparima u sredini), slaže u male staklenke i prelijeva maslinovim uljem. – piše Marjan.hr
Pripremite ovu brzu, zdravu i finu salatu u kojoj će divlje šparoge izazvati eksploziju aroma i okusa u dodiru s nepcem.
Za četiri osobe potrebni sastojci su:
šparoge, 800g (divlje)
jaja, 8 kom.
vinski ocat, 40ml
peršin, 1 žlica (sjeckani)
maslinovo ulje
sol i papar.
Upute po koracima:
Divlje šparoge operemo, odstranimo donji drvenasti dio, a mekani dio stabljike stavimo kuhati u vrelu posoljenu vodu ćetiri do pet minuta.
Kuhane šparoge ocijedimo i kratko uronimo u ledenu vodu, te ponovo ocijedimo.
U zdjelu ulijemo 100 ml maslinovog ulja, vinski ocat, začinimo solju i paprom, peršinom i dobro izmiješamo sastojke. Zatim dodamo pripremljene šparoge i još malo izmiješamo.
Jaja tvrdo skuhamo, ogulimo, te narežemo i složimo na tanjur ili zdjelu za posluživanje. Prekrijemo šparogama, prelijemo preljevom i poslužimo.
