Oznaka: Domovinski rat

Hrvatska danas obilježava 24 godine od vojno-redarstvene akcije Bljesak, kojom je oslobođena zapadna Slavonija. U nastavku je kratki povijesni video prikaz vojno-redarstvene operacije Bljesak u zapadnoj Slavoniji:

Vojno-redarstvena operacija Bljesak Hrvatske vojske i Specijalne policije RH započela je na današnji dan, 1. svibnja 1995. godine u 5 sati i 21 minutu iz pravca Novske i Nove Gradiške napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio zapadnoslavonskog okupiranog teritorija. Krajnji cilj ove akcije bio je ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području.

U samo 31 sat ovom prigodom oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara hrvatskog teritorija i deblokirana je autocesta koja je središnju Hrvatsku spojila sa Slavonijom.

U vojno redarstvenoj akciji Bljesak sudjelovale su 32 postrojbe Oružanih snaga i policije. Oslobađajući zapadnu Slavoniju poginula su 51 pripadnik hrvatske vojske i policije, a njih više od 162 je ranjeno.

Operacija Bljesak predhodila je operaciji Oluja, koja je uslijedila nakon tri mjeseca čime je Hrvatska pokazala odlučnost uspostaviti državno-pravni poredak na cijelom svom području.

Na današnji dan, 31. ožujka 1991. godine slavio se najveći kršćanski blagdan Uskrs, a inače miran dan prekinule su uznemirujuće vijesti o zbivanjima na Plitvicama. Uslijedila je šokantna vijest o pogibiji tada 21-godišnjeg mladića Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika i ranjavanju sedmorice pripadnika specijalne policije. Josip Jović bio je prva žrtva Domovinskog rata.

Naziv za incident koji se toga dana dogodio na Plitvicama je „Krvavi Uskrs“, a sukobljene strane u incidentu bili su redarstvenici MUP-a Republike Hrvatske s jedne strane i naoružani teroristi odnosno Martićevi milicajci i lokalni srpski pobunjenici s druge strane, koji su tada htjeli uspostaviti nadzor nad Nacionalnim parkom Plitvička jezera. Na stranu potonjih brzo je stala JNA, koja je ovom prigodom hitno izvukla oklop i teško naoružanje, uspostavivši tampon zonu i time je onemogućila hrvatsku policiju da daljnjim napredovanjem prema Korenici potpuno razbije oružanu pobunu.

Snage 10. korpusa JNA nadzirale su promet od mosta na Korani do motela Borje, a u spomen domu Nikola Tesla u Mukinjama uspostavljeno je Izdvojeno komandno mjesto 5. vojne oblasti. Ultimativno su tražili da specijalne snage MUP-a napuste Plitvice, što je i učinjeno, ali tek nakon što je iznova uspostavljen rad policijske postave.

Događaju „Krvavi Uskrs“ prethodio je tzv. „miting istine“ kojim se zahtijevalo da Nacionalni park Plitvička jezera bude u sastavu samoproglašene i takozvane SAO Krajina. Nakon nezakonite smjene rukovodstva Nacionalnog parka i niza incidenata kojima su meta bili lokalni Hrvati i njihove kuće, hrvatska policija trebala je uspostaviti red na tome području.

Iz državnog vrha Republike Hrvatske pokrenuta je neodložna intervencija hrvatskih redarstvenih snaga i akcija oslobađanja Plitvica. Akcija je pokrenuta u noći s 30. na 31. ožujak 1991. godine.

Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao načelnik GSOS-a RH general zbora Josip Lucić, specijalne postrojbe MUP-a Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede pobunjenih Srba na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, na sreću, neizvučenog osigurača, te nije eksplodirala. Uslijedio je munjeviti izlazak iz vozila, zalijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano te napredovanje po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice. Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, a srpski pobunjenici bili su prisiljeni povlačiti se.

U konfliktu su stradale po jedna osoba s obje zaraćene strane, pri čemu je s hrvatske strane poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović iz Aržana, a sa srpske Rajko Vukadinović, teritorijalac tzv. Krajine.

Prema policijskim izvješćima uhićeno je tada 29 pobunjenika, a među njima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. U novinskim isječcima iz tog vremena stoji da su baš krenuli na sastanak u Titovu Korenicu, a za pojasnom su imali pištolj magnumom 357. Njih se tada sprovodi do Slunja, gdje je bila nastavljena kriminalistička obrada.

No, u novoj priči posebno je zanimljivo kako je ubrzo nakon uhićenja Goran Hadžić pušten na slobodu i to intervencijom tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, koji je tu funkciju obnašao do srpnja 1991. godine. Mandat su mu pratila kontroverzna događanja, osim puštanja Gorana Hadžića iz pritvora na slobodu, nešto kasnije i Željka Ražnjatovića Arkana. Kontroverze su ga pratile i u kasnijem političkom angažmanu. Naime, bio je prvi Hrvat koji se u izbornoj 2005. godini pojavio na listi SDSS-a.

No vratimo se na „Krvavi Uskrs“. Od toga dana značajno su se pojačale napetosti koje su, kao posljedica velikosrpske ekspanzije u SFRJ, eskalirale krajem ’80 –ih godina prošlog stoljeća i postale jednim od katalizatora procesa koji su, na koncu, doveli do velikosrpske oružane agresije na Republiku Hrvatsku i Domovinskog rata, kao obrambenog čina.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi u Domovinskom ratu, Josipu Joviću.

Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Vozila hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, 21-godišnji mladić iz Male Vinice na Aržanu kod Imotskog preminuo je na putu do bolnice.

Tijekom cijele krize u kojoj su srpski teroristi na nekoliko dana okupirali Plitvice izravno su bili ugroženi lokalni Hrvati i oni koji su putovali prema moru ili unutrašnjosti, kao i brojni turisti, njih više od 400, koji su u uobičajeno velikom broju za blagdane pohodili Nacionalni park Plitvice.

Od Krvavog Uskrsa JNA je Liku pretvorila u golemo područje „tampon-zone“ koja će s vremenom postati strateška polaznica velikosrpske agresije.

Na današnji dan, 30. prosinca 1991. godine, na samom izmaku stare godine, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvršilo je napad na zapovjedništvo i položaje 2. bojne 134. brigade u Stankovcima, gdje je poginuo jedan hrvatski branitelj, u Jasenicama su ubili petero staraca, u Obrovcu jednog starijeg čovjeka, sve redom civile hrvatske nacionalnosti…

Napad na Stankovce se odvijao u sklopu neprijateljske napadne operacije „Udar 91“ s ciljem skraćivanja fronte u Ravnim kotarima na području Paljuv – Pridraga – Podgradina – Novigrad, Poličnik – Suhovare, i otvaranja mogućnosti daljnjeg napredovanja u smjeru Zadra. Operaciju je predvodio 9. kninski korpus JNA.

Toga dana,  30. prosinca 1991. godine u 15:20 sati, neprijateljski migovi napali su zapovjedništvo 2. bojne 134. brigade smješteno u zgradi osnovne škole. Djelovali su žestokim topništvom po cijeloj bojišnici, što je trebala biti predigra pješačkom napadu.

„Mi smo u početku imali dvije velike zadaće: organizirati obranu i izvlačiti preostale Hrvate koji su se nalazili na okupiranom teritoriju nekadašnje Općine Benkovac, što nije bila nimalo laka zadaća. Kninski korpus za 30. prosinca, 1991. planira operaciju “Udar 91” i šalje izvješće u Beograd o spremnosti za izvršenje napada na pravcu Vukšić, Stankovci, Pirovac. Tog dana u 15.20 sati neprijateljski migovi napadaju zapovjedništvo u osnovnoj školi, djelovali su topništvom po cijeloj bojišnici i mi smo u tom napadu imali jednog poginulog. Međutim, i taj pokušaj im je propao, oni se čak nisu usudili krenuti u napad pješačkim snagama.“, kazao je 2011. godine za jedan lokalni list zapovjednik Radojko Baković.

Toga dana ranjeno je četvero hrvatskih branitelja, među njima i Branimir Mamić koji je teškim ozljedama od ranjavanja podlegao nakon četiri dana u šibenskoj bolnici. U trenutku smrti imao je samo 18 godina. Pokopan je na gradskom groblju Kvanj u Šibeniku, jer je njegovo rodno mjesto Lišane bilo okupirano do Oluje, nakon čega su njegovi posmrtni ostaci premješteni u obiteljsku grobnicu.

„Toliko je volija domovinu, jer su ga roditelji dva puta kao maloljetnika vratili kući iz 113. brigade Šibenik u kojoj mu se već nalazija brat Mladen. Kad je treći put doša u 134. brigadu roditelji su vidili da mu ne mogu zabranit da ide branit domovinu, samo su mu rekli – čuvaj se i vrati se.“, kaže neimenovani izvor.

Jasenice su možda ponajviše trpjele te 1991. godine. Na dan kad su slavili svoga zaštitnika, 30. rujna, srušena im je crkva Sv. Jeronima, a samo mjesto palo je u neprijateljske ruke između 11. i 12. prosinca 1991. godine. Upravo tih dana Jasenice su iz obijesti u potpunosti spaljene, a hrvatski puk većinom protjeran je iz svojih domova. Oni koji su ostali, starci u dobi između 70 i 75 godina, nemilosrdno su ubijeni 30. prosinca 1991. godine. Stradalo je tada njih petero, a u zatvoru kraj Obrovca ubijen je još jedan stariji čovjek.

Napad na Stankovce i pokolj u Jasenicama bili su jasan znak kako agresor ne štedi nikoga te da je nužno othrvati se njegovim neljudskim i nemilosrdnim napadima.

Izvor: Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat