Sjećanje koje ne blijedi
Dana 29. ožujka 2023. godine napustila nas je Jasna Mikas, hrvatska braniteljica, dragovoljka i istinska heroina Domovinskog rata. Preminula je u 74. godini života, nakon teške bolesti. Danas, na treću godišnjicu njezine smrti, s dubokim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se žene čija hrabrost, odlučnost i ljubav prema domovini ostaju trajno nadahnuće.
Put hrabre žene
Rođena 22. siječnja 1949. godine, Jasna je u Domovinski rat ušla s oko 42 godine, u vremenu kada mnogi ne biraju put borbe, ona ga je odlučno prigrlila.
U svojim počecima pokušava dragovoljno pristupiti 134. brigadi HV-a. Dolazi pred zapovjednika Rodoljuba Barića i njegovog zamjenika Franu Šarića, no tada je odbijena uz obrazloženje da je „puška veća od nje“. No Jasna nije bila žena koja odustaje.
Pronalazi drugi put. Uz pomoć prijatelja uspijeva ući u logistiku 134. brigade, ali to za nju nije bilo dovoljno. Njezino mjesto bilo je na prvoj crti, smatrala je, s puškom u ruci, rame uz rame s hrvatskim vojnicima, dokazujući da hrabrost ne pripada isključivo „snažnijem spolu“.
Na prvoj crti bojišta
Tijekom preustroja i formiranja TG-134 u ljeto 1992. godine, Jasna napokon ostvaruje svoj cilj i ulazi u borbene postrojbe.
Tijekom Domovinskog rata sudjeluje na brojnim ratištima. Gotovo cijeli svoj ratni put provela je na prvoj crti bojišnice. Njezina ratna staza vodi od Zemunika Donjeg i Gradine zemuničke, preko Prkosa i brda Križ, sve do područja Veterinaca i Bile Vlake i drugih područja gdje je sa svojim suborcima branila domovinu. Vojnici su je doživljavali kao vlastitu majku, brižnu, ali i strogu. Uz borbene zadatke, inzistirala je na redu, disciplini i čistoći, gradeći zajedništvo i moral među suborcima.
Sudjelovanje u ključnim operacijama
Kao pripadnica 53. domobranske bojne sudjeluje u operaciji Maslenica, jednoj od ključnih akcija Domovinskog rata.
Kasnije, kao pripadnica 134. domobranske pukovnije, u sastavu 2. pješačke satnije 1. bojne, sudjeluje i u veličanstvenoj operaciji Oluja, koja je donijela slobodu i završetak rata.
Obiteljska žrtva
Sudbina njene obitelji obilježena je i dodatnom boli. Njezin brat, Jadranko Anić Antić – Šnicla, rođen 1959. godine, kao pripadnik HOS-a odlazi iz Zagreba braniti Vukovar.
Tijekom borbi biva ranjen i završava u vukovarskoj bolnici. Nakon pada grada nestaje, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Nasljeđe koje živi
Jasna Mikas nije bila samo hrvatska braniteljica, bila je simbol snage, upornosti i bezuvjetne ljubavi prema domovini. Žena koja nije prihvatila „ne“ kao odgovor. Žena koja je dokazala da hrabrost ne poznaje granice.
Njezino ime i djelo ostaju trajno upisani u povijest i u srca onih koji su je poznavali.
Više o njezinom životu i svjedočanstvu možete pročitati u ranijoj objavi:
https://biograjski.com/2023/04/04/misija-ratno-svjedocanstvo-jasne-mikas-preminule-hrvatske-braniteljice-i-dragovoljke-domovinskog-rata-iz-svetog-filip-i-jakova/
Počivala u miru Božjem. Neka joj je vječna slava i hvala. 🙏🇭🇷
Napomena: Ratni put Jasne Mikas zabilježen je prema svjedočanstvu i podacima Denisa Brzića.
