Prva borbena akcija Ante Gotovine u Domovinskom ratu dogodila se na današnji dan, 9. rujna 1991. u selu Rajić kod Novske, gdje su hrvatske snage pokušale probiti neprijateljsku obranu prema Okučanima. Bio je to trenutak u kojem je započeo njegov ratni put, ali i jedno od najžešćih bojišta zapadne Slavonije.
Nakon što su sredinom kolovoza 1991. godine okupirani Okučani, ratna zbivanja u zapadnoj Slavoniji postaju još intenzivnija. Prve na udaru bile su Novska i Nova Gradiška, gdje su svakodnevne borbe i granatiranja donijeli strah i nesigurnost.
Upravo na tom području, krajem rujna 1991., poginuo je Luka Brkljača, pripadnik 1. A brigade ZNG-a – “Tigrovi”, rodom iz Biograda na Moru. Poginuo je 24. rujna 1991., u Novoj Gradiški, prvi je hrvatski branitelj iz Biograda na Moru koji je dao život u Domovinskom ratu. Na putu prema Zagrebu, gdje su trebali preuzeti njegovo tijelo, poginuli su i njegov brat „Tigar“ Siniša te suborac Milivoj Zrilić. Biograd se tada opraštao od trojice hrabrih dragovoljaca koji su, povezani u životu, ostali zajedno i u smrti – sahranjeni u razmaku od tri dana. Njihova žrtva postala je simbol borbe i otpora hrvatskih branitelja u tim teškim danima.
Kako bi ojačali obranu, domaćim snagama na području Novske i Nove Gradiške pridružuju se postrojbe iz cijele Hrvatske: pričuvni sastav MUP-a iz Kutine, Specijalna jedinica policije “Šimini Anđeli Pakla” iz PU Slavonski Brod, 3. bojna 3. A brigade ZNG-a, 108. brigada ZNG-a te elitna 1. A brigada ZNG-a – “Tigrovi”.
Bitka za Rajić – ključna točka fronta
Početkom rujna započinju neke od najžešćih borbi na zapadnoslavonskom bojištu. Neprijateljsko uporište u selu Rajić, smješteno uz cestu Novska – Okučani, postalo je glavna meta hrvatskih snaga.
Na današnji dan, 9. rujna 1991., hrvatske snage pokreću akciju oslobađanja Rajića, s ciljem da se napravi proboj prema Okučanima. Među njima je i izvidnički vod pod zapovjedništvom Ante Gotovine, kojem je to bila prva ratna akcija u Domovinskom ratu – njegovo vatreno krštenje koje će obilježiti početak njegova vojnog puta u Hrvatskoj.
Gotovinina prva borba
Napad je započeo s više pravaca. Hrvatske snage kreću iz smjera sela Roždanik, lijevom i desnom stranom prometnice. 2. bojna “Tigrova” imala je zadaću bočnog udara s brda, dok je 3. bojna “Tigrova” napredovala uz desni bok. Početni val napada bio je uspješan – neprijateljska obrana je probijena, a uništen je dio oklopne tehnike i višecijevni bacač raketa.
Međutim, ubrzo dolazi do snažne reakcije. Postrojbe JNA i pobunjenih Srba reorganiziraju se i pokreću snažan protunapad.
Svjedočanstvo iz prve crte
Ratko Dragović – Klek, pripadnik 5. bojne 1. A brigade ZNG-a, opisuje situaciju s prve crte bojišta:
„U jednom trenutku neprijatelj je shvatio da smo jako blizu, tj. da nas dijeli samo dvorište, i pobacao nekoliko ručnih bombi u naše dvorište. Ne znam kako, ali veoma smo se brzo sklonili i nitko nije stradao. Počeo je i taj tenk djelovati po našim kućama. Crijep s krova i zid letio je okolo. Mi smo se morali povlačiti. Taman kad smo prošli crkvu, tenk je gađao po ostatku vrha crkve. Dijelovi crkve letjeli su na sve strane. Na tom dijelu vidjeli smo naše snage na desnoj strani ceste kako se isto tako povlače na početne pozicije. Neprijatelj je sve preciznije djelovao i po našoj lijevoj strani ceste. Morali smo se brzo skloniti. Prošli smo župni ured. Kretali smo se u koloni. Odjednom je između ceste i kuće pala mina 120mm i pri tome ranila svakoga drugog. Bilo je „na parove razbroj“. Srećom, mene nije pogodila, ali je zato jedan domaći vojnik ispred mene bio teško ranjen. Bio je ranjen u trbušnu šupljinu i bojao se da ćemo ga ostaviti. (…) Meni je jedan geler probušio jaknu ispod rukava. Stavili smo ranjenika na vrata i nosili do naših položaja. Kako smo ga nosili po dvorištu preko ograda, neprijatelj je još žešće pucao i to ovaj put baš po nama na prvim položajima, kako na lijevoj, tako i na desnoj strani ceste. Kad smo došli do naših položaja pozvali smo sanitet, koji je veoma brzo došao, i predali ranjenika. Hrvatske snage na desnoj strani ceste imale su daleko više gubitaka.“
Privremeni uspjeh – trajna poruka
Istoga dana, hrvatske snage ostvarile su dodatne uspjehe iz drugog smjera – oslobođeni su Gređani i Čovac, također uz velike gubitke. Borbe su se u narednim danima dodatno intenzivirale, a položaji u selu Rajić, premda teško branjeni, ostali su u hrvatskim rukama sve do početka listopada.
Iako je akcija imala visoku cijenu, pokazala je odlučnost hrvatskih branitelja, kao i taktičku važnost tog dijela zapadne Slavonije.
Početak puta generala
Za Antu Gotovinu, bitka za Rajić bila je početak vojnog puta u Domovinskom ratu. Od izvidničkog voda do ključnog zapovjednika Hrvatske vojske – ovaj prvi sukob nagovijestio je kakvu će ulogu Gotovina imati u kasnijim operacijama, uključujući “Maslenicu”, “Oluju” i oslobađanje velikog dijela hrvatskog teritorija.
Gotovinina hrabrost i prisebnost u svojoj prvoj akciji odražavale su odlučnost brojnih hrvatskih vojnika koji su tada, pod kišom metaka i granata, branili svoje domove, svoje suborce i slobodu.
Izvori:
- Snježana Vučković, Dnevno.hr/Domovinski rat, 2025.
- Borna Marinić / Domovinskirat.hr
- Dragović, Ratko. Deset godina poslije – svjedočanstvo iz Domovinskog rata, Strijelac, Zagreb, 2001.
- Monografija 1. gardijska brigada HV – Tigrovi, Znanje, Zagreb, 2015.
- Vukšić, Ante. Novogradiški žrtvoslov, Arca, Nova Gradiška, 2009.