Blog

Benkovački sajam na udaru kritika ljubitelja životinja

Benkovački sajam koji se održava svakog desetog u mjesecu postao je metom kritičara zbog, kako se tvrdi, neprimjerenog odnosa prema psima. Volonterke Zadarskog azila su, koliko se da iščitati iz komentara na društvenim mrežama, bile na jednom sajmu i upozorile nadležne na moguće propuste, na što su oni izdvojili pse izvan prostora na kojem se održava sajam i koji je opasan armaturnom žicom. Nastavno na temu, fotografije koje su objavljene na stranici Zadarskog azila ne ukazuju na mogućnost fizičkog zlostavljanja životinja, svi psi su na svojevrsnoj izložbi i uredno ušminkani – za prodaju. Također se prema fotografijama vidi da psi imaju dostupnu vodu za piće.

„Evo ljudi nasi ovo vam je danasnji BENKOVAC SAJAM! I tako svakog desetog u mjesecu, sto se proda proda, a sto ne baci se ili ih se ostavi u ovom stanju svezane dok ih nesto ne napadne ili slucajno pronadje. Benkovacke institucije prolaze pokraj tih jadnika i nista ne reagiraju jer su psi navodno van ove armaturne zice, a to nije njihov teren. Pitamo se do kad vise, di je javnost da se ovo sprijeci, da se vise stane na kraj ovom zlu sto razmozava i baca te jadne zivotinjice😣😣😔.Gdje je Benkovacka vlast-GRADONACELNIK???“ – uz ukupno 16 objavljenih fotografija kao krunski dokaz stoji ovo u opisu objave Facebook stranice Zadarskog azila. Jedna fotografija je na vrhu teksta, ostatak pogledajte OVDJE.

Spomenuta objava do sada ima ukupno 472 reakcije, 386 dijeljenja i 133 komentara. U komentarima se zaziva inspekciju, komunalne redare, domaće i strane medije… Lavina se zakotrljala i sveopći zaključak jeste da je ovo sramota za Benkovac, premda nije dokazano da su na fotografijama ostavljeni psi nakon sajma. Štoviše, tvorci objave jučer nisu ni bili na sajmu.

Postavlja se pitanje odgovornosti: grada, neodgovornih građana, ali i onih koji imaju bilo kakvih saznanja o kršenjima zakona, a službeno ih ne prijavljuju. Hoće li reakcije po društvenim mrežama promijeniti nešto?

Podsjetimo kako su životinje u nas zaštićene propisima.

Na snagu je 26. listopada 2017. godine stupio novi Zakon o zaštiti životinja koji donosi mnoge pozitivne novosti, ali propisuje i rokove za pojedine odredbe, kao i veće kazne za neodgovorne građane, odgovorne osobe, gradove i županije kako bi se Zakon mogao uspješno provoditi u praksi. Gotovo su udvostručene novčane kazne za osobe koje napuste životinju, kao i one koje ne zbrinjavaju mladunčad svojih kućnih ljubimaca, i sada iznose od 15 do 30 tisuća kuna.

 

Kod Biograda u prometnoj nesreći poginuo vozač

Sinoć oko 22:30 sati na cesti D-503 u Biogradu na Moru dogodila se teška prometna nesreća sa smrtnim ishodom.

Upravljajući Opelom zadarskih registarskih oznaka i krećući se iz pravca Benkovca u smjeru Biograda,  58-godišnji vozač izgubio je kontrolu nad upravljačem te je na predjelu Jankolovica sletio van kolnika i vozilom udario u stablo bora.

U prometnoj nesreći vozač je, nažalost, smrtno stradao.

Sadržaj sramotne presude: Karaganjan, „otac biogradskog turizma“, po završetku Drugog svjetskog rata u Biogradu osuđen na dugogodišnju robiju, prisilni rad u logoru na području Vrane, gubitak imovine i svih građanskih prava

Tridesetih godina prošlog stoljeća odlučio jedan čovjek gradu Biogradu podariti neizbrisiv pečat, kako za svoje vrijeme, tako i za budućnost, pa je sagradio prvi hotel „Ilirija“. Zvao se Karaganjan, Vagan Melik (Urmija, 25. ožujka 1889. – Azerbejdžan – Beograd 21. ožujka 1977.)  a osim hotela „Ilirija“ u vrlo kratkom roku sagradio je banovinsku bolnicu, današnju ortopedsku bolnicu, električnu centralu i po Biogradu još štošta. U svoje vrijeme bio je počasni građanin Biograda, no onda je sve pošlo po zlu…

Svojim dolaskom u Biograd Karaganjan je napravio pravu malu revoluciju. U tome je imao pristalica, ali i protivnika. Još u ono vrijeme je izgradio elaborate za turističku izgradnju na otocima. Izgradio je električnu centralu u Biogradu a struju je prodavao čak Benkovcu! Mnogo je pridonio da se u Biogradu urede komunalije i drugi važni objekti. – navodi izvor.

Karaganjan, Vagan Melik

Ukratko, Karaganjan, Vagan Melik  tridesetih godina XX. stoljeća u Biogradu na Moru napravio je pravo čudo. Ponovimo: sagradio je bolnicu, hotel Iliriju, pokrenuo rad električne centrale koja je cijeli grad i okolicu opskrbljivala strujom, dogradio antimalaričnu stanicu i u njoj prvo javno kupatilo, osnovao tzv. društvo za poljepšavanje mjesta i unaprjeđenje turizma, angažirao se oko osnivanja veslačkog kluba i bio prvi predsjednik, sagradio i darovao društvu „Sokol“  tzv. sletište odnosno prostor za održavanje raznih manifestacija. Osim toga, otkupio je zemljište „Tolićevo gumno“ gdje je sagrađen prvi, a kasnije i drugi, hotel „Ilirija“, i to redom od vlasnika obitelji: Pave Tolić, Mile Tolić, Petar Tolić i Aleksandar Tolić.  Sagradio je potom on njima ukupno šest obiteljskih kuća, četiri kuće Tolićima na tzv. putu bolnice (današnja Zadarska ulica), a zatim je sagradio i kuće obitelji Josipa Tolića i Tome Šenjade na tzv. putu Solina.

Umjetnička slika: Tolićevo guvno, položaj današnje Ilirije

„U staroj „Evropi“ je došao na ideju da u Biogradu izgradi jedan hotel gdje će pomalo stizati turisti. Jadnik je u „Evropi“ došao na genijalnu ideju, a u tom istom hotelu mu je kasnije održano i suđenje. ostalo je zabilježeno u Narodnom listu 1969. godine u članku koji opisuje rušenje njegova impozantnog zdanja, starog hotela „Ilirija“.

U odmaku vremena danas možemo slobodno kritički pisati i ocijeniti kako je ovaj, kako ga neki zovu, „otac biogradskog turizma“, potpuno nepravedno završio na robiji i kako mu je po završetku Drugog svjetskog rata nepošteno i nasilno oduzeta sva imovina. Nekad bismo zbog ovog pisanja vjerojatno i mi sami završili na robiji. Obratite pozornost kako se na vrhu zgrade starog hotela “Ilirija”, prema fotografiji iz pedesetih godina prošlog stoljeća, umjesto inicijala vlasnika i graditelja VMK kočoperio naziv TITO, a čak je i ono “hotel” zamijenjeno tada bilo u “dom odmora”, jer je zvučalo više socijalistički.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Karaganjanu je konfisciran hotel te su ga Talijani prvo pretvorili u svoje ljetovalište, a potom u bolnicu za vojne ranjenike. Po završetku Drugog svjetskog rata, 1945. godine, Karaganjan biva uhićen, pritvoren u istražnom zatvoru te je optužen za špekulaciju i privrednu sabotažu. Presudom u lipnju 1945. godine konfiscirana mu je sva imovina, osuđen je na deset godina prisilnog rada i gubitak svih građanskih prava na vrijeme od sedam godina nakon izdržavanja kazne.

Na ovu presudu Karaganjan se žalio, te mu je kazna smanjena na sedam godina prisilnog rada. Na prisilni rad upućen je u radni logor koji se nalazio u Vrani, na tamošnjem bivšem kraljevstvom poljoprivrednom dobru i sjedištu kraljevske ergele.

 

I pogledajmo sad što je pisalo u presudi koja je prepuna pravopisnih i gramatičkih grešaka, kao da ju je pisalo dijete u nižim razredima osnovne škole.

Pod poslovnim brojem Kriv 43/45 donesena je na Okružnom narodnom sudu u Zadru 1946. godine konačna „Presuda u ime naroda“ Karaganjanu, gdje doslovno piše:

Okružni Narodni Sud u Zadru u krivičnom vijeću sastavljenom od Novaković Branka kao pretsjednika vijeća, i Strenja Drage i Stojanov Slavka kao članova vijeća, sa zapisničarom Silvestrom Letnićem u krivičnom predmetu protiv Ing. Vagana Karaganjana optuženog radi špekulacije i privredne sabotaže, na usmenom javnom pretresu održanom dana 16. IV. 1945. u Biogradu n/M, u  prisutnosti J. Tž za okrug Zadar Jadrešin (pokraj prezimena dopisano rukopisom Ante) i optuženika u istražnom zatvoru, sa braniteljem Padelin Dr. Patricijem.

presudio je:

      Optuženik Karaganjan Vagan pok. Karpa i Elvire rodj. Balahanum, rodjen u Urmiji /S.S.S.R./25. III.18889, po narodnosti Armenac, državljanin Jugoslavenski, vjere Armenske, neoženjen, bez djece, pismen, gradj. inžinjer, vlasnik hotela „Ilirije“ i električne centrale u Biogradu n/M, imućan, pomagao materijalno NOP, neosudjivan.

kriv je:

       što je svjesni propustio da prijavi narodnim vlastima slijedeću robu i inventar, koji je kasnije pronadjen u njegovom hotelu većim dijelom skriven u bunkeru:

80 kg. riže, 70 kg. riže i pašte pomiješano, 60 kg. pašte neupotrebljivo za ljudsku hranu, 1 sanduk italijanskog pokvarenog dvopeka, 172 komada lagane ćebadi, 481 komad plahta većih i manjih, 10 komada plahta od šare robe, 146 jastuka od perja, 499 navlaka, 18 dječjih madraca, 32 madraca u dva komada, 20 madraca u jednom komadu, 141 stolnjak, 200 salveta, 10 kuhinjskih krpa, 250 novih ručnika, 456 upotrebljenih ručnika, 8 peća bijelog platna, 1 peća platna za stolnjake, 6 malih crvenih zastora, 8 velikih zastora za verandu, 1 komad madrac gradla od 4-5 metara, 29 plahta od poltrona, 3 velike jugoslavenske zastave, 2 šatorska krila, 200 malih tepiha, 10 velikih tepiha, 50 malih linoleum tepiha, 129 raznih gvantijera, 155 žlićica, 119 žlica, 307 viljušaka, 457 noževa, 158 pepeljara, 51 cukanjera, 633 porculanske šoljice, 66 noćnih posuda, 339 tanjura manjih i većih, 50 zdjelica za sos, 9 cijedila za čaj, 404 staklene čaše, 29 porculanskih čaša, 1 aparat za punjenje sode, 13 garnitura za ulje, 55 bombonjera, 120 boca razne veličine, 171 staklenih vrća razne veličine, 258 krigla, 13 staklenica za torte, 197 staklenih tanjura, 19 staklenica za čaćkalice, 21 pluvačnica, 32 komada raznog emajliranog kuhinjskog posudja, 23 teće od aluminijuma, 32 komada raznog kuhinjskog pribora, 4 mašine za rezanje salame i kruha, 5 lavora za umivanje, 3 roštijere, 1 za vodu, 50 raznih čašica, 3 kuhinjske daske, 16 bokala za vodu, 3 damižane, 4 posude za pranje sudja, 203 boce za kompot, 37 kogumica za tursku kavu, 8 velikih porculanskih zdjela, 5 zdjela za tučenje jaja, 300 kg./tri vreće/riže 240 kg./tri vreće/pašte, 1 sanduk konzerve od rajčica, 1 sanduk dvopeka, 4 automobilske gume, 10 velikih tepiha, 150 manjih tepiha, 146 ćebadi, 5x bala ćebadi, 168 velikih ručnika, 14 pokrivaća, 20 krpa za stolove, 440 plahta, 480 velikih ričnika, 60 velikih stolnjaka, 100 m platna za jastuke, 65 madraca u po dva tri dijela, 144 jastuka od perja, sve sakriveno u bunkeru u Hotelu u okrivljevnikovom u Biogradu. Zatim još mnogo stvari, koje pripadaju inventaru hotela, a prema popisu koji je izvršila naročita Komisija u Biogradu dana 21.IV.1945. godine/red. br. 6 spisa/čime je xxxxxxxxxxx zlonamjerno stavivši van uporabe 4 automobilske gume – dakle sastavni dio sredstava za saobraćaj i propustivši prijaviti narodnim vlastima stvarne zalihe robe, koju je imao, zlonamjerno kočio rad na obnovi naše zemlje i tako počinio zločin sabotaže predvidjen u članku 2 tač. 13 i 16 Zakona o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže od 25. 4. 1945, pa se na osnovu tih članova i čl. 3 i 4 broj 2 i 3

osudjuje

na 10/deset/ godina prisilnog rada, konfiskaciju cjelokupne njegove kretne i nepokretne imovine, uključivši svu uz(?)pčanu robu, te gubitak časnih prava na vrijeme od 7/sedam/ godina po izdržanju kazne. U kaznu mu se uračunava izdržani istražni zatvor od 25.IV.1945. godine.

Razlozi:

      Djelo je dokazano nalazom sakrivene i ne prijavljene robe i priznanjem optuženog. Obrana optuženog, da je on mislio da se dužnost prijava zaliha robe odnosi samo na trgovce, da se xx gume od auta skupa bile sastavni dio električne centrale, koja je bila na raspoloženju nar. vlastima, da je bunkerisanu hranu čuvao za gozbu prilikom otvaranja hotela – kupališne sezone, neosnovana je i oborena iskazima svjedoka Morović Ljubice, Šikić Lovre i Jureško Kuzmana, te Troskot Jere. Svi ovi svjedoci saglasno su iskazali , da je optuženi više puta bio upozoravan da kaže kakove sve robe ima u hotelu, da je u par navrata i pozivan da stavi na raspoloženje krevete i posteljinu za potrebe vojne bolnice u Biogradu n/M, koja xx je na tome jako oskudjevala, ali da on to nije učinio, već je naprotiv do zadnjeg momenta pokušavao da prikrije robu i tvrdio da nema ništa i da je „sve dao“ U ostalom xx opt. i sam priznaje svoju krivnju, pa je i protivuriječan sam sebi. Tako optuženi videći da su njegove neistinite tvrdnje neodržive, poziva se na svoje shvatanje. Po tome shvatanju kad je on dao svoju elek. centralu na raspolaganje narodnoj vlasti i ta centrala radi, otpada potreba da prijavi automobil i gume, koji su sastavni dio centrale i služe za obilazak električnih vodova, a priznaje da je gume bio skinuo sa auta i sakrio ih u bunker. Po tom shvaćanju on je trebao da se brine da proradi njegov hoteljerski obrt, kao dio narodne privrede i imao je pravo i dužnost da prikrije sav hotelski inventar i 5-600 kg. riže i pašte i dr., da bi imao to za svečani banket na početku kupališne sezone. Iz tig njegovog shvaćanja jasno proizilazi, da on ustvari svjesno i zlonamjerno nije prijavio, jer izgleda da se je on bojao da bi narodna vlast mogla upotrebiti dio njegovog hotelskog inventara da bi opskrbili narodne borce u vojnoj bolnici sa krevetom i madracom i olakšati im liječenje, a riže, paštu  i dvopek za ishranu težih bolesnika i ranjenik i zamijeniti im kukuruzovu kašu, kojom su se hranili naročito iza oslobodjenja Dalmacije. Bojao se on toga, pa je radje dozvolio da velik dio hrane propadne i upljesnivi se. Po tom njegovom shvačanju bilo je važnije sačuvati sve te stvari, da bi njegov hotel što prije proraditi, a on što više zaraditi i naravno pri otvora hotela prirediti reklamni banket, jer on „nije vodio računa o prehrambenim prilikama, on se je više bavio svojim poslom“.

      Time je utvrdjena krivica optuženog.

      Prošlost optuženog je bogata, po slomu Denjikinove kontrarevolucionarne borbe u Rusiji u kojoj i on uzimlje aktivnog učešća bježi u Jugoslaviju i tu zgrće bogatstvo najviše kao gradjevni preduzimač, plod tog rada je i hotel Ilirija u Biogradu n/M u predratnoj vrijednosti  od cca 6-7 miliona dinara i akcije raznih rudarskih preduzeća širom Jugoslavije, ali on je preza ni pred poslovima van gradjevne struke, tako koristi priliku prezaduženosti Biogradske općine i koristi i otkupljuje električnu centralu u Biogradu n/m za 30.000 dinara, svoje radnike isplaćuje uvjek sa znatnim zakašnjenjem, da bi, xx pošto je iskoristio njihovu radnu snagu, iskoristio i njihovu zaradjenu nadnicu, . Za vrijeme Talijana njegov hotel služi nekoliko mjeseci kao ljetovalište Gila, a kasnije kao vojna bolnica za talijanske vojnike. Sve to, kao i njegovo tvrdokorno poricanje uzeto uzeto mu je kao otežavajuća okolnost, a kao olakšica njegova dob života.

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

Nakon odsluženja kazne Karaganjan je odselio sa svojom  Ivicom (Ivom) Čeprilo, koja ga je vjerno čekala, u Beograd. U Biograd je ponovno došao 1971. godine u svojim poznim godinama, nekoliko godina prije smrti, na otvorenje novog hotela „Ilirija“, koji je podignut na mjestu starog hotela, koji je srušen 1969. godine. Preminuo je u Beogradu 1977. godine.

Hotel “Ilirija” preimenovan u Dom odmora “TITO”?

Hotel Ilirija prema knjizi „Remembering Utopia; The Culture of Everyday Life In Socialist Yugoslavia“ i autorice Karen Taylor, pedesetih godina prošlog stoljeća nosi naziv TITO. Naime inicijali graditelja i vlasnika VMK zamijenjeni su s TITO, a tu je i fotografija datirana 1950. godine koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, a objavljena je u knjizi „Yugoslavia’s Sunny Side: A History of Tourism in Socialism (1950s – 1980s)“ dvoje autora, Hannes Grandits i Karen Taylor.

Bilo kako bilo, mi danas ništa ne možemo promijeniti ili ispravljati nepravde, no zacijelo dugujemo zahvalnost onima koji su tridesetih godina prošlog stoljeća imali viziju i dovoljno smjelosti mijenjati sebe i stvari oko sebe shvativši da su nastale promjene vječne. I stoga njihov trag ostaje neizbrisiv, a oni sami zaslužuju i danas, u 21. stoljeću, biti spomenuti.

Rušenje “starog” hotela Ilirija

Fotografija Biograda „U zrcalu neba“ iz Strikomanovog projekta Terra Croatica

Projekt pod nazivom „Terra Croatica“ prema vlastitioj ideji pokrenuo je Šime Strikoman, diplomirani televizijski i filmski snimatelj i likovni umjetnik – fotograf,  1998. godine. I od tada je objektivom svoga fotoaparata Strikoman bilježio i svoje zabilješke pretočio u fotomonografska tematska izdanja izuzetne umjetničke poetike, koja postaju izuzetno zanimljiv i originalan izvor hrvatske etnografske, kulturne i prirodne baštine. Mape tih fotografija nalaze se danas u Nacionalnoj knjižnici Hrvatske i Nacionalnoj biblioteci Francuske.

Svaka edicija od ukupno 14 fotoserijala Terra Croatice sastoji se od plakata i mapa s dvanaest Strikomanovih fotografija, za koje je teško odrediti granicu vrijednosti između njihove dokumentiranosti i umjetničkog izričaja.

Jednom je prigodom kreativnim okom u svoj onoj punini obuhvatio Strikoman i naš Biograd na Moru i okolicu. Fotografija obuhvaća grad, jezero, more i otoke, Vransko jezero i dva otoka u Pašmanskom kanalu: Planac i Sveta Katarina, a najbolje je opisuje pjesma „U zrcalu neba“ čija je autorica Željke Niković Hasan, a stihovi su u nastavku priloga.

U zrcalu neba

Kao dva osamljenika,
dva živopisna otoka,
čini se da pobjeći žele
od svih rastanaka
i raširenih jedara odlazaka,
od sve živosti i buke,
koji su ozračje biogradske luke.

Planac
nenaseljeni, šumoviti,
samozatajni je biser otočni
i Sveta Katarina,
na kojoj mnogi žele
ispuniti zavjet ljubavni.

Iz daljine,
u zaleđu Biograda,
svojim,
poput duše dubokim jezerskim okom,
i prirodnim čarobnim mirom,
Vransko jezero strpljivo bdije,
te putem oblaka,
nad njih ljepotu svoju odašilje.

 

tekst: Željka Niković Hasan
urednik i foto: Šime Strikoman

Fotografija je objavljena prije nekoliko godina, no svejedno. Zanimanje za ove vrijedne Strikomanove umjetničke fotoserijale nema vremensku ograničenost. Zaslužuju spomen i na ovom mjestu.

Terra Croatica, urednik i foto: Šime Strikoman

Izvor: Terra Croatica

 

 

 

Prvi javni poziv za Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“

Na službenim stranicama Grada Benkovca objavljen je „Prvi javni poziv za Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“. U nastavku pročitajte o čemu se tu točno radi: sve je jasno naznačeno i ukoliko želite sudjelovati – javite se odgovornoj osobi.

Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u suradnji s gradom Benkovcem organiziraju Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“ u povodu 25. obljetnice osnutka 134. domobranske pukovnije Biograd, koji će se održati 26. rujna 2019. godine u Benkovcu, u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Benkovac, Šetalište kneza Branimira 46.

TEMATSKA PODRUČJA:

  • Pripremanje i početak srbijanske agresije na benkovačkom području
  • Ratne postrojbe koje su branile biogradsko-benkovački kraj
  • Sjećanja i poruke hrvatskih branitelja
  • Arhivska građa nastala u Domovinskom ratu i vezana uz rat
  • Ratna uništenja ili oštećenja materijalnih i kulturnih dobara

 ROKOVI:

  1. travnja 2019. – rok za prijavu rada s naslovom i sažetkom
  2. travnja 2019. – obavijest o prihvaćanju rada
  3. lipnja 2019. – rok za predaju završnog rada

Kontakt osoba:

Dr. sc. Josip Čerina, mob. 091 4035895 i e-mail: josip.cerina1@gmail.com

 Upute za autore radova

  • Radove pisati u A4 formatu, 4 do 10 stranica, fontom Times New Roman, veličina 12, s jednim razmakom između redaka i dvostrukim između odlomaka, u dva stupca, s razmakom od 1 cm između stupaca;
  • Sve margine treba postaviti na 2.5 cm;
  • Ime(na) i prezime(na) autora navesti ispod naslova, kurzivom, a informacije za kontakt (sveučilište/organizacija, e-mail) u fusnoti, ime autora koji izlaže rad podcrtati;
  • Tablice, slike i dijagrami trebaju biti numerirani iznad, trebaju imati naslove iznad, a ne pisati unutar slike, ispod u desnom kutu navesti izvore;
  • Grafikoni trebaju biti u Excelu, a slike u .jpg formatu (molimo poslati grafikone i slike i kao zasebne dokumente);
  • Bilješke moraju biti dosljedno numerirane kroz tekst i ispisane na kraju rukopisa.

Dodatne upute za autore znanstveno-stručnih radova:

  • naslov na hrvatskom i engleskom jeziku, postaviti u sredinu, veličina fonta 14, boldano;
  • sažetak na hrvatskome i engleskome jeziku, od 250 do 300 riječi i ključne riječi;
  • poziv na literaturu i izvore treba biti prema harvardskom sustavu citiranja, referiranja i navođenja bibliografskih jedinica. Npr. citirati izvore na ovaj način: (Virilio, 1998: 45).
  • sva literatura navedena u popisu treba biti citirana u radu.

Način navođenja literature:

Knjige: Virilio, P. (1998) La Bombe informatique. Paris: Galilée.

Poglavlja u knjigama i zbornicima: Golding, P. i G. Murdock (1979) “Ideology and the mass media: The question of determination”, 189–224. U: M. Barrett et al.: Ideology and Cultural Production. London: Croom Helm.

Članci u časopisima: Hsueh, M., Yogeeswaran, K. i S. Malinen (2015) “Leave Your Comment Below: Can Biased Online Comments Influence Our Own Prejudicial Attituds and Behaviors?”, Human Communication Research, 41 (4), 557–576. doi: 10.1111/hcre.12059.

(vidite uputu za autore časopisa Medijska istraživanja

https://hrcak.srce.hr/upute/upute_autorima_Medijska_istrazivanja.pdf ).

Dodatne upute za autore koji će priložiti rukopis o vlastitom sjećanju i svjedočanstvu:

  • početak rata (reakcija na prve oružane provokacije, osobna sjećanja i reakcije okoline…);
  • pristupanje oružanim postrojbama (dragovoljno ili mobilizacija, nacionalna osvještenost, motivacija za obranu…);
  • ratni raspored i borbena djelovanja (postrojba i borbeni položaji, odnos snaga na terenu, naoružanje i oprema, logistička potpora, herojski događaji i stradavanje…);
  • vojna stega i zapovjedni kadar (odnos prema nadređenima i vojnicima istog položaja, poslušnost za sve zapovijedi, autoritet zapovijednika, osobine „pravog“ i „lošeg“ vojnika…);
  • borbeni moral (moral po dolasku u ratnu postrojbu, održavanje i/ili jačanje morala, suradnja s lokalnom zajednicom, pomoć i potpora obitelji);
  • kraj rata (pripreme i početak oslobodilačke operacije Oluja i Mestral, razvojačenje ili profesionalna karijera…).

 

Iz HNK Primorca ravno u prvu ligu: Nikola Marić novi igrač bugarskog prvoligaša

Nikola Marić, dvadesetjednogodišnji napadač iz Posuških Vinjana nakon još jedne fantastične polusezone u HNK Primorcu iz Biograda na Moru potpisao je vrijedan ugovor na 3 godine s Bugarskim Lokomotiv Plovdivom. Novo ime u redovima biogradskog trećeligaša je Bruno Ljubić, donedavni igrač Kamena. I jednome i drugome želimo puno uspjeha, sportske sreće i golova u novim klubovima.

Nikola Marić je prošlu sezonu također krenuo u HNK Primorcu te na polusezoni bio najbolji strijelac 3. HNL lige – jug. Nakon toga otišao je u Cibaliju, gdje je stekao iskustvo u 1. HNL ligi igrajući protiv klubova poput Hajduka i Zagrebačke Lokomotive. Zbog sportskih financijskih problema vinkovačkog kluba, pa čak i mogućeg kraja ozbiljnog nogometa u Vinkovcima, ponovno se vraća u HNK Primorac, i ponovno svojim igrama u protekloj polusezoni pokazuje da je igrač za više domete. Pravo priznanje dolazi mu u obliku transfera u Bugarsku prvu ligu, gdje će mu sigurno biti izazov igrati protiv Ludogoretsa, CSKA Sofije ili Levskog.

Lokomotiv Plovdiv trenutno je osmi na tablici nakon 20. kola. U Nikoli vide pojačanje koje će im pomoći u priključku gornjem djelu iste, te povećati efikasnost koja im je sada u prosjeku jedan gol po utakmici.

Nikola Marić javio se s priprema gdje je već upisao četiri nastupa te postigao jedan pogodak uz čak tri asistencije, što je i više nego fantastičan početak!

„ Ovo je sigurno veliki korak u mojoj karijeri, tu sam već 15 dana i stvarno je odlično! Lijepo sam prihvaćen, a uvjeti i klub su fantastični. Profesionalizam je također na visokom nivou! Mislim da je ovo baš pravo vrijeme za mene da igram izvan Hrvatske,  jer sam stekao iskustvo te mislim da mogu igrati na višim razinama. Ne planiram stati na Prvoj bugarskoj ligi, iako sam sada samo fokusiran na pripreme koje obavljamo u Turskoj u Antaliji do 10. veljače. Želim da se nametnem treneru i da steknem njegovo povjerenje, povjerenje suigrača i navijača.“, kazao je Nikola Marić.

Nikola Marić, Izvor: Facebook

Tome Krnjeval u Biogradu poziva na zimski karneval: Zna se termin i program održavanja zimskog karnevala

Zimski karneval za djecu i odrasle održat će se ove godine 9. veljače. Okupljanje maškaranih grupa započet će toga dana u 13 sati kod zgrade Osnovne škole Biograd. Grupe će se predstavljati u dvorani škole sat kasnije, dakle od 14 sati. Po završetku predstavljanja, od 17 sati, sve sudionike karnevala čeka odlazak na večeru u restoran „Katuša“ i zabava uz lokalni bend „Roko“.

U nastavku je program ukratko:

  • U 13 sati: okupljanje maškaranih grupa kod OŠ Biograd,
  • U 14 sati: predstavljanje u ŠSD OŠ Biograd,
  • U 17 sati: večera u restoranu „Katuša“,
  • Zabava i ples uz glazbu uživo.

Sve ostale informacije možete dobiti mejlom ili pozivom na kontakt brojeve predsjednice ili tajnice Karnevalske udruge Tome Krnjeval u Biogradu na Moru:

 

Dokumentarni film: Miro Barešić – povratak u domovinu i smrt (VIDEO)

O Miri Barešiću ispisane su knjige i snimljeni filmovi, no njegov život i pogibija još se vode pod egidom – kontroverzni, misteriozni, zavjerenički i sl. Takvim je ocijenjen i dokumentarni film hrvatskog emigranta Nikole Majstorovića: „Miro Barešić – povratak u domovinu i smrt”. Još kažu da je  neuvjerljiv i da se filmu može pronaći mnogo zamjerki. Možda zato što autor u filmu tako otvoreno i umjetnički slobodno navodi i prokazuje krivce za Barešićevu smrt? Tko će ga znati. Film je odnedavno dostupan široj javnosti, u dva dijela objavljen je na YouTube-u, te se preko toga kanala, ukoliko imate dovoljno strpljenja i vremena, može pogledati i ovdje:

Stara fotografija: Zatočenici logora Fraschette na putu za domovinu

Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja koji se svakog 27. siječnja obilježava diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Obilježavanjem toga dana želi se podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Na taj dan 1945. godine Crvena armija oslobodila je oko 7 500 zatočenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

Tijekom Drugog svjetskog rata mnogi su civili iz Biograda na Moru i okolice internirani u koncentracijski logor koji se nalazio na otoku Molatu, a zatim s toga mjesta u logor Fraschette u Italiji, u provinciji Frosione, općina Alatri.

Na fotografiji koju gledate ispred vas su uglavnom Biograđani koji su, kao taoci, početkom lipnja 1942. godine silom odvođeni u spomenute logore. Podatke o tome tko su oni tj. njihova imena i prezimena, dala je Ivka Mihajlović rođ. Štampalija, kći Danilova, i u skladu s time navest ću ih.

Prvi red – stoje na nogama pri vrhu fotografije su: 1. ILKA JELIČIĆ udana STANKOVIĆ iz Biograda, 2. JOSIP BUČA, PIC, 3. SVETO KRNETA iz Kistanja, 4. BISERKA KRNETA iz Kistanja.

U drugom redu (sredini) su: 1. Danica Štampalija (do prozora) iz Biograda, 2. JELA KATIĆ (do prozora) iz Biograda, 3. JOSO TOMIĆ, ŠKUTRE (do prozora) iz Biograda, 4. SOFIJA ŠTAMPALIJA iz Biograda, 5. BEPO COLIĆ (drži ruke na ramenima dječaka ispred – Alvižu) iz Biograda, 6. SMILJKA JELIČIĆ (drži dijete Pedišić, ime nepoznato) iz Biograda, 7. PAVICA JELIČIĆ, Alvižova majka iz Biograda, 8. N. KRNETA (majka Biserke, iznad nje) iz Kistanja, 9. ZORKA KRNETA (drži dijete) iz Kistanja, 10. N. N., 11. VUKA PEDIŠIĆ r. ZEČEVIĆ (žena Slavka i Ankina majka) iz Jagodnje.

U trećem redu su oni koji sjede pri dnu: 1. KATA COLIĆ Ž. VICINA (majka Bepa i Ankice) iz Biograda, 2. N.N. s otoka Iža, 3. N.N. (dječak) iz otoka Iža, 4. ALVIŽO JELIČIĆ iz Biograda, 5. ANKICA COLIĆ djev. URODA iz Biograda, 6. ANKA JELIČIĆ iz Biograda, 7. i 8. Po redu su dva brata, dječaci, KRNETA iz Kistanja i 9. STARICA, baka koja sjedi KRNETA iz Kistanja.

Sustavna denacionalizacija i svakodnevni primjeri gušenja sloboda i građanskih prava, uhićenja, poniženja, maltretiranja i drugi postupci, bili su obilježja fašističke okupacije Biograda koja je trajala od 13. travnja 1941. godine do 1. listopada 1944. godine. Ne ponovilo se.

Izvor: Božulić, Gorka. 2013. Biograd u Drugom svjetskom ratu, godine obnove i izgradnje. Zavičajni muzej Biograd na Moru. Biograd na Moru.

IN MEMORIAM: Preminuo mons. Ivan Mustać, omiljeni svećenik Zadarske županije

U 65. godini života i 40. godini svećeništva danas je u Zagrebu preminuo mons. Ivan Mustać, omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije.

Mons. Ivan Mustać, po svom izuzetno angažiranom svećeničkom, pastoralnom radu zaslužni i značajni, poznati i među pukom omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije, župnik župe sv. Stošije u Biogradu n/m, preminuo je u ponedjeljak 21. siječnja u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, uslijed bolesti srca čijem je tretmanu liječenja intenzvino bio podvrgnut zadnja dva mjeseca. Umro je u 65. godini života i 40. godini svećeništva.

Kao generalni vikar Zadarske nadbiskupije od 2001. do 2010. godine, mons. Mustać bio je bliski suradnik blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe i predsjednik Organizacijskog odbora za doček sv. pape Ivana Pavla II. u Zadru 2003. godine.

Mons. Mustać je koordinirao i operativno bio nositelj svakog organizacijskog aspekta u dočeku pape Wojtile kojega je i osobno u svom životu neizmjerno volio, poštovao i njegove pastoralno-evangelizacijske smjernice slijedio. Od 2006. do 2012. godine bio je župnik katedralne župe sv. Stošije u Zadru, a od 2012. godine do svoje smrti župnik Biograda n/m.

Mons. Mustać rođen je 24. rujna 1955. godine u Privlaci. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1980. godine u Zadru.

Obavljao je sljedeće službe župnika u Zadarskoj nadbiskupiji: Polača (1980.), Pristeg, Radošinovac (1981.), dekan Benkovačkog dekanata (1988.), voditelj župa Benkovac, Korlat i Raštević (1990.), privremeni upravitelj župe Uznesenje BDM u Zadru i sv. Šimuna i Jude Tadeja (Bokanjac), voditelj Dijecezanskog vijeća za katehizaciju (1992.), dekan Zadarskog dekanata (1994.), župnik župe Uznesenja BDM u Zadru (1996.), povjerenik za katehizaciju Zadarske nadbiskupije. Godine 2002. dobiva počasni naslov kapelana Svetoga  Oca.

Bio je član Svećeničkog vijeća i Zbora konzultora (2011.) i član Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije (2016.).

Don. Mustać ostat će zapamćen po svom izuzetno angažiranom svećeničkom, pastoralnom radu a bio je poznat i među vjernicima omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije.

Jedna od posljednjih snimki na kojoj se vidi mons. Mustać, za njegova života, snimljena je u Biogradu na Moru u subotu 13. listopada 2018. godine ispred zgrade gradske uprave.

Zbogom dragi svećeniče. Počivao u miru Božjem! :'(

Izvor: ezadar.hr