Mnogi koji nisu iz Biograda na Moru, ali i oni koji jesu, često se pitaju kako je ispravno napisati: Biograd, Biograd na moru ili Biograd na Moru? Priznajem, ja sam jedna od onih koji često u svojim objavama upotrijebe samo prvi navedeni naziv tj. samo Biograd i sjećam se kako sam nekad pisala Biograd n/m (sjetimo se starih razglednica na kojima stoji Pozdrav iz Biograda n/m). No službeni je naziv grada danas Biograd na Moru ili skraćeno Biograd n/M.
Biograd je uvijek Biograd, ali ovaj dodatak „na moru“ bio je predmet spora između brojnih lingvista s područja bivših republika SFRJ. A kako je to izgledalo prije osamostaljivanja Hrvatske?
U bivšoj državi SFRJ, u čijem sastavu je bila i Hrvatska, iskrslo je ovo pitanje kao problem povodom velikih razlika u pravopisnim priručnicima bivših republika SFRJ., pa tako:
- Dragutin Boranić u „Pravopisu hrvatskog ili srpskog jezika“ (Zagreb) ima za primjer Biograd na moru,
- novosadski pravopisni priručnik navodi Biograd (na moru),
- beogradski pravopisni priručnik Aleksandra Belića (srpskog lingvista) navodi za primjer Biograd (na Moru),
- grupa autora Marković – Ajanović – Diklić, Silić – Ajanović i D. Grečl sarajevskog „Jezičnog savjetnika“ (Sarajevo, 1975., str. 163-164) navodi Biograd na Moru.
- srpski lingvist Milan Šipka također se zalagao za Biograd na Moru i usput spominjao Gradac na Moru i Petrovac na Moru, koje ostali pravopisni priručnici ne navode.
Imena mjesta imaju svoj službeno određen naziv, pa je ova razlika je li „na moru“ sastavni dio službenog naziva nekog mjesta ili nije.
Općenito je prihvaćeno pravilo da se u imenima naseljenih mjesta svi dijelovi, osim prijedloga veznika, pišu velikim početnim slovima. Ako je službeno ime tim mjestima „na moru“, onda treba pisati „na Moru“, ako nije, onda „na moru“. Ovo pravilo u načelu je jasno.
U Narodnim novinama 39/1962. stoji da je naziv mjesta samo Biograd, odakle jasno proizilazi da ovo „na moru“ nije bilo sastavnim dijelom imena, da ga uz Biograd uopće nije trebalo dopisivati. Ako bi netko htio napisati, radi pobliže oznake, onda bi trebao pisati Biograd na moru, kao što se i inače pišu atributi i priložne oznake.
Međutim, kada je riječ o Biogradu, u Službenom vjesniku Općina Benkovac, Biograd n/m, Obrovac i Zadar od 10. svibnja 1986. godine nalazi se Statut općine Biograd na moru, gdje u čl. 4. piše: „Općina Biograd na moru obuhvaća grad Biograd na moru…“ i u cijelom statutu nadalje navodi se samo Biograd na moru, Biograd na moru…
Tu se postavlja pitanje i dolazi do dileme: kako se ovaj grad zapravo zove odnosno što je jače: republički zakon ili općinski statut. No pravo i zakonski postupak su uvijek, kako onda, tako i danas, davali prednost republičkom zakonu. Općina i grad Biograd sami sebi su tada dodali ono napušteno „na moru“ zbog mjesne tradicije iz vremena kada se taj atribut dodavao kao razlika Beogradu, srpskom glavnom gradu, koji se u 19. stoljeću jekavski zvao Biograd, jer se tada jekaviziralo odreda sve, pa je u to vrijeme Split bio Spljet, Korenica – Korjenica, Delnice – Dionice, Tisno – Tijesno.
Vuk Karadžić u Srpskom rječniku za Beograd ima naziv Biograd, a kako je taj Biograd i tada bio važan grad, često se spominjao, da ne bi bilo zabune odnosno zamjene naziva s malim dalmatinskim gradom, dodan je potonjem atribut „na moru“. Na službeni naziv mogao je također utjecati naš egzonim za važan mađarski grad Szekesfebervar (Stolni Biograd), ali manje, jer se on već razlikuje pridjevom „Stolni“.
U „Imeniku mesta u Jugoslaviji“ ima još jedan Biograd u nevesinjskoj općini, ali to nije bio valjan razlog da primorski Biograd i dalje ima atribut „na moru“.
Zbog usklađivanja republičkog zakona i općinskog statuta, jasno je da je kad – tad moralo doći do promjene. Biograd je mogao napustiti ono „na moru“ ili ga ostaviti u službenom nazivu, ali ga u tom slučaju preobličiti u „na Moru“.
S vremenom je postalo jasno da se Biograd neće odreći ovog „na moru“, a pravilo za taj dio, kako se piše, već sam navela, ali za svaki slučaj ponovit ću još jednom: Općenito je prihvaćeno pravilo da se u imenima naseljenih mjesta svi dijelovi, osim prijedloga veznika, pišu velikim početnim slovima. Ako je službeno ime tim mjestima „na moru“, onda treba pisati „na Moru“, ako nije, onda „na moru“ (kao što se npr. pišu službeni nazivi mjesta: Hum na Sutli, Blato na Cetini, Brest pod Učkom itd.). Ovo pravilo u načelu bi trebalo biti svima jasno.
U samostalnoj Hrvatskoj Grad Biograd na Moru s velikim „g“ je pravna osoba, ima sjedište, upravna tijela, službeni pečat, grb i zastavu itd. što je uređeno Statutom Grada Biograda na moru (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, 8/2013.), a Biograd na Moru službeni je naziv grada, kako stoji i u Narodnim novinama.
Bez obzira na to, još uvijek dolazi do nedoumica oko službenog naziva grada. U tom smislu nadam se da sam sada ovo uspješno pojasnila. Kao izvore koristila sam spomenute dokumente i znanstveni članak na Hrčku Srce, portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske, autora Stjepana Babića „Biograd na moru ili Biograd na Moru?“ u kojem se autor zalaže za napuštanje ovog „na moru“, jer tvrdi da je nepotrebno.
Što na ovo kažu Biograjke i Biograci?