Prvi ratni radio u Biogradu na Moru bio je radio “Viktorija”. Ovu povijesnu priču o radiju u ratnim uvjetima, povodom Svjetskog dana radija, 13. veljače, prenosi Denis Brzić.
Radio je osnovan nakon prvih topničkih napada na Biograd koji su započeli 17. i 18. rujna 1991. godine, kada je grad iskusio snažnu agresiju i informativnu izolaciju stanovništva.
Ideja o osnivanju radija nastala je početkom listopada 1991. godine, kada je diplomirani inženjer elektrotehnike Zoran Maksan dobio nalog od predsjednika Kriznog štaba Biograda i pokojnog Silvija Ferare, zapovjednika Centra za obavještavanje, u suradnji s gradonačelnikom (odnosno predsjednikom Skupštine Općine Biograd na Moru) Milom Maretićem.
Važnost radija u ratnim uvjetima
Tijekom Domovinskog rata informativna blokada bila je golema. Biograd i okolica bili su bez struje, što je onemogućavalo slušanje radija i gledanje televizije. Problem je predstavljala i nabava baterija za radio tranzistore, prijenosne radio prijemnike. Radio “Viktorija” pokrivao je područje bivše Općine Biograd na Moru, a nešto kasnije signal je dopirao i do Zadra.
Naziv radija “Viktorija” potječe od latinske riječi victoria (ili engleske riječi victory), što znači pobjeda. Bio je simbolom nade, otpora i želje za pobjedom u najtežim ratnim danima, kao i želje da informacija i nada ostanu živi unatoč ratnim okolnostima.
Njegova osnovna uloga bila je pravodobno informiranje građana o općoj i zračnoj opasnosti te drugim mogućim prijetnjama i ugrozama pučanstva u teškim ratnim uvjetima. Radio je također reemitirao dnevnike HTV-a, koje mnogi nisu mogli pratiti zbog nestanka struje.
Početak emitiranja i tehnička oprema
Radio je smješten u hotelu “Maglaj”, današnjem “Bolero”. Budući da odašiljač u početku nije bio dovoljno snažan, bilo je potrebno nabaviti dodatnu opremu i generator, jer nije bilo struje. Za početke, Tihomir Benčić iz Tkona im je posudio miksetu dok se nisu snašli.
Kako bi Zoran Maksan mogao neometano raditi, dobio je odobrenje Kriznog stožera da mu se pridruži Robert Šangulin, dragovoljac koji je tada bio na položaju Jaruga. Robi je nastavio izvršavati svoje ratne zadaće, a u slobodno vrijeme vodio je program radija „Viktorija“.
Treba istaknuti kako Robert Šangulin, unatoč svemu što je učinio, zbog administrativnih prepreka ni do danas nije ostvario braniteljsko – dragovoljački status, što je uistinu tužno i nepravedno. Iako je od tadašnje ministrice branitelja Jadranke Kosor dobio pisanu zahvalu za sudjelovanje kao dragovoljac, njegov status formalno nikada nije riješen.
Uz to, snimao je aktivnosti naših ratnih postrojbi te je bio osobito aktivan tijekom rujanskog šibenskog rata, kada je kamerom bilježio događaje na šibenskom mostu i u njegovoj okolici. U isto vrijeme radiju se pridružio i branitelj Ivica Bogdanić.
Denis Brzić osobno im je pomogao kako bi pojačali signal. Naime, sudjelovao je u postavljanju te varenju velike antene na hotelu „Maglaj“, zahvaljujući čemu se program radija mogao čuti sve do Zadra.
Radio je bio jedina veza s narodom koji u tim trenucima nije znao što se događa na terenu. Budući da su bili povezani s Kriznim stožerom putem indukcijskog vojnog telefona, koji se nije mogao prisluškivati, u eter su se pravodobno odašiljale sve ključne informacije važne za sigurnost stanovništva i prognanika smještenih na području tadašnje Općine Biograd.
Poznato je da su civilni ciljevi, uključujući grad Biograd na Moru i druga općinska mjesta, bili učestalo granatirani, pri čemu je, nažalost, bilo i civilnih žrtava.
Radio nije dobivao nikakvu financijsku pomoć od tadašnje općinske vlasti, pa su svi radili isključivo volonterski. Dodijeljen im je tek manji iznos sredstava za kupnju kabela kako bi se mogli spojiti na antenu.
Kako bi barem djelomično pokrili dio budžeta, osmislili su način financiranja snimanjem reklamnih spotova koje su povremeno emitirali. Ipak, treba imati na umu da je u ratnim uvjetima gospodarska aktivnost bila minimalna, pa su i takvi prihodi bili vrlo skromni.
Međunarodna pomoć i značaj volontera
Robert Šangulin je, preko SO Biograd na Moru, dogovorio posjet prijateljskom gradu Porto San Giorgio u Italiji kako bi brodom otputovao u Italiju i preuzeo donirani repetitor snage 300 W te generator, koji je bio prijeko potreban za neometano emitiranje programa.
U to vrijeme još uvijek nije bio jasno definiran zakonski okvir o dodjeli koncesija i registraciji frekvencija (osim na razini SO Biograd na Moru), što je stvaralo dodatne poteškoće u radu i emitiranju.
Unatoč ratnim okolnostima, Robi je za Božić samostalno vodio i emitirao program, i to u trenutku kada je grad bio izložen granatiranju, pokazujući iznimnu hrabrost i predanost radu radija.
Početkom 1992. godine, zbog političkih naloga, radio mijenja naziv u radio „Biograd“. U tom je obliku djelovao do proljeća iste godine.
Važno je istaknuti kako je radio „Viktorija“ bio prvi ratni medij takve vrste na tom području. Njegovi volonteri dali su izniman doprinos sigurnosti, zaštiti i informiranosti stanovništva. U eter su prenosili informacije o lokalnim događajima, ali i o zbivanjima na razini Hrvatske i šire, čime su u teškim ratnim okolnostima predstavljali ključan izvor pouzdanih vijesti.
Radio je, međutim, zbog nemogućnosti osiguranja stabilnog financiranja, unatoč obećanjima tadašnje vlasti – kao i zbog drugih okolnosti, prisiljen prestati s radom u proljeće 1992. godine.
U to je vrijeme čak 3.600 građana Biograda, odnosno oko 90 % stanovništva, potpisalo peticiju da radio „Viktorija“ nastavi djelovati u sastavu u kojem su ga osnovala trojica entuzijasta. Ipak, zbog programskih nesuglasica i sukoba, do toga nažalost nije došlo.
Kultura i moral kroz glazbu
Radio “Viktorija” bio je više od informativnog medija. Svojim programom i glazbom podizao je moral hrvatskim braniteljima na crti bojišnice. Posebno se isticao Noćni program, gdje su gostovali ratni zapovjednici i puštana domoljubna te svjetska aktualna glazba.
Sve informacije u ovom tekstu prenosimo od Denisa Brzića, svjedoka i sudionika događaja, koji nam je dao uvid u život i rad prvog ratnog radija u Biogradu.
