Selo Vrana je u ratnim danima pripadala Općini Biograd na Moru, a ustrojem novih općina 1993/1994. godine sastavni je dio općine Pakoštane. Vrana, selo iznad Vranskog jezera s južne strane, sa sjeverne strane omeđena je brdima od Markovca, Oparića glave, Velikog umca, Malog umca, Velikog baka, Golog brda i Zamine. Samo selo dugo je 7 kilometara sa zaseocima: Marina, Kneževići, Kuće Sidića, Balkan, Pećina, Selo, Oton, Kuće Krklješa i novo naselje Majdan uz crkvu Sv. Nediljice. U selu po popisu stanovništva iz 1991. godine živi mješovito stanovništvo, od toga 991 stanovnika većinskog hrvatskog i 221 srpskog.
Obrana Vrane
U početku Domovinskog rata uspostavlja se obrana cijelog vransko područja upravo na prostoru zapadno prema selu Stabanj u područje Sokoluše koje se brani na obroncima brežuljka Gradina u području kote 81 – brdo Debeljak tt. 195 – brdo Markovac tt.135 brdo Oparića glava tt. 150 – Veliki Umac – Mali Umac tt. 149 – Veliki Bak tt. 220 – Golo Brdo tt. 211 – Zamina tt. 193. U vrijeme uspostave obrane praktično nije bilo pristupnih puteva i staza za navedene otporne točke. Međuprostore su hrvatski branitelji pokrivali zasjedama i patrolama. Ovo selo iz kojeg se pruža prekrasan pogled na Vransko jezero nikad nije okupirano i zapravo je u svim dosadašnjim ratovima bilo svojevrsna granica Istoka i Zapada.
Obranu tada u 9. mjesecu formira na početku samostalna satnija Vrana koja prelazi u sastav 3. pješačke bojne 134. brigade, negdje krajem 1991. godine i početkom 1992. bojne kojoj je bio zapovjednik Boris Prebeg. Preustrojem i gašenjem 134. brigade 31.12.1992. godine od 9. mjeseca 1992. godine zonu odgovornosti Vrane preuzima 53. domobranska bojna Biograd na čelu sa zapovjednicima Darkom Banićem i Denisom Brzićem. Kasnije se ustrojava i 134. domobranska pukovnija na čelu sa zapovjednikom Josipom Čerinom i njegovim zamjenikom Denisom Brzićem i tada prostor Vrane brani 1. bojna134. domobranske pukovnije na čelu sa zapovjednikom Ivicom Kapitanovićem Šulcom.
Obljetnica stradanja junaka Domovinskog rata: Zorka Zelića, Tihomira Mitrovića, Željka Birkića, Nevena Brkića i Damira Vestića
Povodom tužne obljetnice ubojstva junaka Zorka Zelić na današnji dan, istoga dana 3. 3. 1993. godine poginuli su i 4 njegova suborca, pripadnici 112. brigade Tihomir Mitrović, Željko Birkić, Neven Brkić i Damir Vestić, kada im kod Draga u vozilu eksplodira VBR OGAN, Denis Brzić piše nekoliko rečenica posvećenih poginulima, između redaka i gore navedeni uvod. O okolnosti pogibije četvorice pripadnika 112. brigade pisali smo povodom tužne obljetnice njihove pogibije prethodnih godina što možete pročitati u poveznici OVDJE. U nastavku ćemo prenijeti Brzićevo svjedočanstvo o okolnostima pogibije Zorka Zelića.
„Zorko je bio dragovoljac prvo 134. brigade i 53. domobranske bojne Biograd. Branio je selo Vranu rasporedom obrane na brdima Veliki umac, Veliki bak, Golo brdo, Zamina, međuprostore čuvali su patrolama i zasjedama. Sudionik je i VRO “Maslenica”. Prostor gdje je mučki ubijen Zorko je cesta Vrana – Radašinovci. To je prostor između dvije bojne i jako ju je u datim okolnostima teško bilo čuvati, jer od brda Golo brdo i Zmijevača, koje su se čuvale i branile prvo snagama 134. brigade, kasnije 53. i 55 domobranske bojne i 134. domobranske pukovnije, između je bio prostor sa stazama i putevima prema mjestima Ceranje Donje i Pristeg, kuda su se vrlo lako mogle provući neprijateljske izvidničko diverzantske postrojbe, tako da su ih naše patrole teško mogle uočiti. Toga kobnog dana Zorko Zelić se vraćao kombijem iz pravca Banjevci – Radašinovci i u predjelu kuća Pupovaca u Vrani nailazi na prepreke na cesti postavljene od strane četničkih diverzanata koji nailaskom vozila otvaraju pješačku vatru na Zorka kojeg usmrćuju. Zorko je bio tad pripadnik 5. pješačke satnije kojom uspješno dugoročno zapovijeda Mladen Rogić. Naš Zorko bila ti vječna slava i hvala za sva tvoja dobra djela na 32. obljetnicu pogibije.“, piše Denis Brzić.
Zorko Zelić,Tihomir Mitrović, Željko Birkić, Neven Brkić i Damir Vestić počivajte u miru Božjem. Vječna vam slava i hvala.
