Početkom listopada 2025. godine, u srcu Dalmacije, u Biogradu na Moru, okupit će se branitelji biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja kako bi zajednički obilježili značajan jubilej koji svjedoči o njihovoj hrabrosti, odanosti te nesalomivom duhu i zajedništvu tijekom Domovinskog rata. 🇭🇷
Proslava Dana branitelja biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja
Prošle godine, prilikom obilježavanja 33. obljetnice osnutka 134. brigade i 30. obljetnice osnutka 134. domobranske pukovnije u Domu kulture u Benkovcu, ratni zapovjednik pukovnije dr. sc. Josip Čerina predložio je uvođenje Dana hrvatskih branitelja biogradsko-benkovačkog kraja. Taj dan, posvećen postrojbama koje su djelovale od 1991. do 1995. godine, trebao bi se slaviti u organizaciji udruga proizišlih iz Domovinskog rata, uz potporu gradova Biograda na Moru, Benkovca i okolnih općina.
Ove godine očekuje se zajednička proslava u Biogradu na Moru početkom listopada 2025. godine, u spomen i sjećanje na doprinos hrvatskih branitelja biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja tijekom Domovinskog rata.
Sukladno navedenom, početkom listopada 2025. godine u Biogradu na Moru održat će se zajednička proslava 34. obljetnice osnutka 134. brigade ZNG-a, 33. obljetnice 53. domobranske bojne Biograd, 54. domobranske bojne Obrovac i 55. domobranske bojne Benkovac, te 31. obljetnice 134. domobranske pukovnije HV-a, postrojbi koje su tijekom Domovinskog rata bile temelj obrane biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja. Poseban naglasak stavit će se na očuvanje trajne uspomene na poginule, nestale i umrle branitelje biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja.
Čuvanje uspomene i izražavanje zahvalnosti
Iskrena želja organizatora ovog obilježavanja jest očuvati trajnu uspomenu na poginule i nestale hrvatske branitelje s biogradskog-benkovačkog i stankovačkog područja. Oni su izvor snage, moralne čvrstoće i dubokog poštovanja. Uvijek se sjećamo svoje poginule, nestale i umrle braće, suboraca i prijatelja koji su dali živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Posebnu zahvalnost dugujemo njihovim obiteljima, koje su s neizmjernom hrabrošću i dostojanstvom podnijele najveću žrtvu. Zahvalnost dugujemo i svim preživjelim hrvatskim braniteljima i hrvatskim ratnim vojnim invalidima te njihovim obiteljima. Ovo je povod da se vidimo, družimo i sjetimo ponosnih dana.
Početak rata i obrana biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja
Rat na ovom području započeo je već 1990. tijekom tzv. Balvan revolucije, kada su se počele formirati seoske straže i prve dragovoljačke postrojbe. Na samom početku Domovinskog rata, pripadnici MUP-a iz policijskih postaja u Polači i Stankovcima pružaju otpor sve učestalijoj, otvorenijoj i agresivnijoj prijetnji velikosrpskih pobunjenika. Kasnije, zajedno s pripadnicima Hrvatske vojske, sudjeluju u obrani na ključnim točkama otpora, poput Jaruge, Umca, Vrane i šireg stankovačkog područja. Prvi oružani incidenti bilježe već krajem travnja 1991. godine — kada je 26. travnja pucano na kamion Poljoprivredne zadruge Polača u Kakmi, a prva žrtva rata u tom kraju i Dalmaciji bio je Franko Lisica, prvi hrvatski redarstvenik, ubijen 2. svibnja 1991. godine. Otvoreni oružani sukobi i intenzivnija ratna djelovanja započinju u srpnju 1991. godine, napadom srpskih snaga na Lišane Ostrovičke.Taj su napad odbili slabo naoružani dragovoljci 112. brigade Zadar, uz potporu dragovoljaca i mještana ovoga kraja. U kolovozu 1991. godine, ustrojena je 1. bojna 112. brigade, čiji je zapovjednik bio Milan Brkljača. Osniva se Stankovački bataljun, a ubrzo nakon toga i bojna. Prvi zapovjednik Stankovačkog bataljuna bio je Stipe Vukas, policajac iz Biograda na Moru, dok je prvi zapovjednik Stankovačke bojne bio Radojko Baković, a njegov zamjenik Bore Mamut. To je prva hrvatska postrojba na ovom području koja je položila prisegu, a među pripadnicima su bili i dragovoljci iz Biograda na Moru (Branko Gagić, pok. Đino Labar i dr.). Istovremeno, u Biogradu se formira 1. pješačka bojna 112. brigade.
U tim danima gotovo svakodnevno su zabilježeni poginuli i ranjeni među braniteljima i civilima. Uspostavljena je crta bojišnice koja je obuhvaćala naselja:
Gornje Raštane – Tinj – Vrana – Radašinovci – Pristeg – Budak – Stankovci – Bila Vlaka.
Domicilne postrojbe, najplići i najistureniji dio bojišnice u Hrvatskoj
S ponosom možemo reći kako su domicilne postrojbe branile i obranile najplići i najistureniji dio bojišnice u Republici Hrvatskoj – prostor od Raštana Gornjih do Bile Vlake (najisturenija Bila Vlaka kao duboki klin s 3 strane opkoljen svih 5 godina uspješno je obranjena i nikad nije pala) – širine 40 kilometara i dubine 5 do 8 kilometara, ukupno oko 250 četvornih kilometara, uključujući naselja biogradskog i stankovačkog kraja te Jadransku magistralu.
Branitelji biogradsko-benkovačkog i stankovačkog područja, njih više od pet tisuća, u najvećem broju bili su dragovoljci. Veliki dio njih bili su prognanici s benkovačkog područja, koji su s položaja promatrali kako im pale i ruše domove, svakodnevno sanjajući povratak kući. Mnogi od njih bili su mještani naselja uz crtu bojišnice, obalnih mjesta, otoka Pašmana i grada Zadra — ljudi koji su branili svoje obitelji i kućne pragove.
Vladalo je veliko zajedništvo. Ništa nije bilo teško. Ljubav prema Domovini i obitelji osjećala se na svakom koraku.
Od dragovoljaca do organizirane strukture
Iskusni branitelji koji su se na početku Domovinskog rata uključili u dragovoljačke postrojbe 1990./1991., zatim su od 18. listopada 1991. bili u sklopu 134. brigade ZNG-a do njenog gašenja u srpnju 1992. godine. Većina hrvatskih branitelja biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja nastavila je ratni put u 53. domobranskoj bojni Biograd na Moru i 55. domobranskoj bojni Benkovac, do 18. kolovoza 1994., kada su zajedno sa 54. domobranskom bojnom Obrovac prešli u sastav 134. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, u kojoj su ostali do kraja Domovinskog rata.
U sklopu prijelaza u 134. domobransku pukovniju, pristupilo se intenzivnoj obuci, bojnim gađanjima i jačanju manevarskih sposobnosti, čime je dodatno podignuta borbena spremnost postrojbi koje su već bile dokazale svoju ključnu ulogu u obrani.
Na biogradsko-benkovačkoj i stankovačkoj bojišnici, uspostavljenoj 1991., svi položaji branili su se upornom obranom i iznimnom hrabrošću. Za junački čin u ratu, 134. brigada ZNG-a odlikovana je visokim odličjem Red Nikole Šubića Zrinskog, dok su postrojbe koje su proizašle iz nje — 53., 54. i 55. bojna — dobile priznanja i zahvalnice za svoj doprinos u operacijama „Maslenica” i „Oluja”.
Teške borbe i velika žrtva
Borbe su bile iznimno teške, osobito na položaju Debeljak iznad sela Vrana, gdje je poginulo 11 hrvatskih branitelja, a srpske su snage zauzele položaj samo na jedan dan.
Sela Tinj i Pristeg bila su pod stalnom ugrozom, smještena na samoj crti razdvajanja, pod stalnim neprijateljskim pucanjem. Gotovo svi vojno sposobni muškarci iz tog kraja bili su u odori hrvatskog vojnika.
Za učinkovitije zapovijedanje, 1993./1994. godine djelovalo je Zapovjedništvo IV. borbenog sektora Biograd. Zbog složene situacije, u obranu su privremeno uključene i druge postrojbe poput 7. gardijske brigade i 112. brigade, raspoređene na stankovačkoj bojišnici.
U dvije godine najtežeg dijela Domovinskog rata, od operacije “Maslenica” do potpisivanja Zagrebačkog sporazuma u travnju 1994. godine, aktivno su sudjelovale sljedeće postrojbe: 53. domobranska bojna Biograd, 54. domobranska bojna Obrovac i 55. domobranska bojna Benkovac.
– 53. domobranska bojna Biograd
Ova postrojba branila je sama, bez vanjske pomoći, čak 25 kilometara bojišnice u izuzetno teškim okolnostima. U tom je razdoblju imala 24 poginula suborca. Za iskazanu hrabrost u obrani Domovine, bojna je pohvaljena od strane Glavnog stožera OSRH i generala Zvonimira Červenka, dana 6. prosinca 1993., te je primila i Zahvalnicu za sudjelovanje u operaciji “Maslenica”.
– 54. domobranska bojna Obrovac
Sudjelovala je u operaciji “Maslenica”, gdje je zajedno s drugim postrojbama oslobodila Rovanjsku i zauzela nove položaje. U navedenom razdoblju imala je 2 poginula suborca.
– 55. domobranska bojna Benkovac
Također je u tim teškim vremenima branila svoje područje odgovornosti. Od lipnja 1993. godine, dobiva potporu dijelova 7. gardijske brigade, a od studenog 1993. do travnja 1994. i 112. brigade, koja je na tom području imala 7 poginulih, te još 4 poginula tijekom eksplozije višecijevnog bacača raketa u Lukinoj Dragi kod Draga. Sama 55. bojna u istom razdoblju bilježi 8 poginulih pripadnika.
Ustrojavanje 134. domobranske pukovnije
Nakon Zagrebačkog sporazuma u ožujku 1994., otvorena je mogućnost za preustroj Hrvatske vojske.
Tako je 18. kolovoza 1994. osnovana 134. domobranska pukovnija, u čiji su sastav ušle 53., 54. i 55. domobranska bojna. Prioritet je bio na intenzivnoj obuci, bojnim vježbama, rotaciji po crti bojišnice i jačanju manevarskih sposobnosti.
Sudjelovanje u operaciji Oluja i završne operacije
Pukovnija je operaciju Oluja dočekala potpuno spremna i uspješno izvršila borbene zadaće. Posebno se ističe oslobađanje brda Gradina iznad sela Vukšić, u večernjim satima 4. kolovoza, nakon čega su prikupljeni ključni obavještajni podaci za ulazak u Benkovac – koji je oslobođen 5. kolovoza 1995. oko 16 sati, bez ljudskih gubitaka.
Nakon oslobađanja Benkovca i Bukovice, pukovnija je preuzela bojišnicu iznad Srba te sudjelovala u operacijama Maestral i Južni potez, s izmjenama na planini Klekovača, sve do 4. prosinca 1995.
Početkom prosinca 1995. hrvatski branitelji biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja vraćaju se s terena u matičnu bazu Biograd na Moru, nakon čega započinje potpuna demobilizacija.
Ljudski gubitci i vječna zahvalnost
Na biogradsko-benkovačkoj i stankovačkoj bojišnici, prema dosad prikupljenim podacima:
- poginulih 101 hrvatskih branitelja
- više od 200 ranjeno
Pregled poginulih po postrojbama:
- SJP “Poskoci” – 1 poginuli
- Borbena skupina Mire Barešića – 4 poginula
- 134. brigada HV – 30 poginulih
- 53. domobranska bojna – 24 poginula
- 54. domobranska bojna – 2 poginula
- 55. domobranska bojna – 8 poginulih
- 134. domobranska pukovnija – 7 poginulih
- Pričuvna policija – 1 poginuli
- Centar za obavješćivanje – 1 poginuli
- Dodatno, 23 poginulih iz postrojbi u ispomoći (112. gardijska brigada – 11 poginulih, 7. gardijska brigada – 1 poginuli, 72. bojna VP – 2 poginula, bojna “Matija Vlačić” – 5 poginulih, Otočki bataljun – 1 poginuli, MUP Policijska postaja Biograd – 3 poginula)
(Neki od navedenih podataka izneseni su na svečanoj akademiji u Benkovcu u listopadu 2024.)
Nikada zaboravljeni
Iako godine prolaze, sjećanja ne blijede. U tišini vječnog mira, neka poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje prate naše misli i molitve. Od svih nas – vječna im hvala i slava. Počivali u miru Božjem. Zahvaljujemo i svim živim hrvatskim braniteljima, ratnim vojnim invalidima. Zahvaljujemo i njihovim obiteljima na hrabrosti, žrtvi i nesebičnoj ljubavi prema Domovini. 🇭🇷