Nediljko Gagić (28. siječnja 1975. – 18. svibnja 1992.)
Dječak. Učenik. Biogradac.
Imao je samo sedamnaest godina kada je njegov život prekinula granata ispaljena na Biograd u proljeće 1992. godine.
Nediljko (Nedjeljko, Neđo) Gagić smatra se prvom civilnom žrtvom Domovinskog rata u Biogradu na Moru. Poginuo je 18. svibnja 1992. godine u Splitskoj ulici tijekom teškog granatiranja grada.
Prema svjedočenjima hrvatskih branitelja i mještana, civila, granate su toga dana satima padale po Biogradu, uz povremene prekide, pogađajući kuće, ulice i civilne dijelove grada u kojima nije bilo vojnih ciljeva. Među stanovnicima i sudionicima obrane godinama postoje tvrdnje i indicije da je dio napada izveden s položaja na području tinjske Gubavice. No okolnosti napada nikada nisu do kraja rasvijetljene, niti je utvrđena individualna odgovornost za smrt Nediljka Gagića i drugih civilnih žrtava toga dana.
Za obitelj Gagić rat nije završio 1992. godine. Ostala su pitanja na koja nitko nikada nije dao odgovor: tko je ispalio granatu, tko je zapovijedao napadom i zašto za smrt jednog sedamnaestogodišnjaka nitko nikada do danas nije kazneno odgovarao.
Na videosnimci tzv. „krajinske televizije“, koju je naknadno moguće pronaći i na YouTubeu, pojavljuju se osobe i položaji koje pojedini branitelji i članovi obitelji povezuju s granatiranjem Biograda u svibnju 1992. godine. Snimka nije nastala na sam dan napada, ali Branko Gagić, jedan od braće Nediljka Gagića, smatra da predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih tragova koji bi mogli pomoći rasvjetljavanju okolnosti granatiranja.
Branko Gagić, jedan od trojice Nediljkovih braće, svi su dragovoljci Domovinskog rata, godinama upozorava i na činjenicu da Nediljkovo ime ni danas nije upisano na spomeniku civilnim žrtvama u Biogradu na Moru.
Večernji list je 20. svibnja 1992. godine objavio članak pod naslovom „Noć užasa“, u kojem se opisuje teško granatiranje Zadra i okolice, sa šest poginulih i deset ranjenih osoba. Među žrtvama se spominje i Neđo Gagić.
Toga proljeća granate nisu birale mete. Rušile su kuće, razarale ulice i prekidale živote ljudi, civila koji nisu nosili nikakvo oružje. U ratnom svjedočanstvu objavljenom u knjizi „Snaga ljubavi: činiti dobro“, danas umirovljena psihologinja Danica Dominis iz biogradske osnovne škole opisala je strah i bol koje je rat ostavio u gradu:
„Granate padaju po Biogradu, ubijaju ljude, ranjavaju prirodu, ruju ulice, ruše kuće, potapaju brodove.“
Posebno su je proganjala sjećanja na učenike koje više nikada nije vidjela u školskim klupama:
„Kroz glavu mi sada prolaze slike mojih poginulih učenika, vedrih, bezbrižnih, nasmijanih, u školskim klupama, na izletima: Nade, Luka, Marija, Ante, Danijela, Lidija, Nediljko, Darko…“
Napad u kontekstu ratnih događanja
Granatiranje Biograda i šireg zadarskog područja uslijedilo je tijekom intenzivnih sukoba nakon hrvatske vojne operacije „Jaguar“, koja je započela 17. svibnja 1992. godine oslobađanjem strateškog položaja Križ iznad Bibinja i Sukošana. Nakon tih događaja uslijedili su snažni topnički napadi na Zadar, Biograd i okolna mjesta, u kojima su stradavali i civili.
Prema podacima Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku poginulo je 402 djece, a više od 1.200 ih je ranjeno, mnoga s trajnim posljedicama.
Na području Zadarske županije poginulo je 22 djece. Njihova imena uvrštena su 2019. godine u slikovnu monografiju Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije. Među njima je i ime Nediljka Gagića.
Članovi Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije, na čelu s predsjednicom Ljubicom Krcić, ni nakon više od tri desetljeća ne dopuštaju da sjećanje na Nediljka izblijedi. Svake godine na obljetnicu njegove pogibije posjećuju obitelj Gagić, obilaze njegov grob te pale svijeće i polažu cvijeće u znak poštovanja i trajnog sjećanja.
Poziv na dostojno obilježavanje i trajno sjećanje
Nediljko Gagić bio je dječak kojemu je rat oduzeo budućnost. Imao je samo sedamnaest godina, nije stigao ostvariti svoje snove niti zakoračiti u život odraslog čovjeka. Jedan život koji je tek počinjao naglo je prekinut granatiranjem koje do danas nije dobilo svoj sudski epilog.
Unatoč njegovoj žrtvi i stradanju brojnih drugih civila, njegovo ime i danas je nedovoljno prisutno u javnom prostoru i kolektivnom sjećanju grada.
Zato postoji opravdana potreba da Grad Biograd na Moru i nadležne institucije učine dodatne korake kako bi uspomena na Nediljka Gagića bila trajno i dostojanstveno obilježena, osobito među imenima civilnih žrtava Domovinskog rata.
Sjećanje na njega i na sve druge nevine žrtve ne smije biti zaboravljeno niti umanjeno. Jer iza svakog imena na popisu poginulih ostao je nečiji sin, brat, prijatelj i jedan prekinuti život.
