Biograd na Moru više ne spava.
Ulice odzvanjaju noćima, ali ne od smijeha, nego od tutnjave motora, divljanja po cesti, a kao posljedicu toga – glasovima prestravljene i umorne djece.
Nije ovo tekst o buci. Ovo je tekst o životu. O nečijoj nevolji, i o tuđem teroru. Ovo je poziv. Vapaj. Apel. Jer netko već dugo proživljava dane kroz suze, a noći neprospavane.
Građani Biograda posljednjih dana pišu u Facebook grupi Trn u oku… Biograd na Moru. Svjedoče. I konačno – iz jedne poruke izdvojio se apel koji je dotaknuo sve koji su ga pročitali.
Apel motoristu – iz duše Biograda
APEL
Motoristima i ostalim (lj)ubiteljima divlje vožnje!
Motoristu, brate u Kristu, ti koji noćima divljaš Biogradom!!
Ja ne znam što je dovelo ili čega su posljedice ovakvoga tvog ponašanja!!??
Samo znam da mi te je žao, ali ono baš žao.
Da, jadan si i nesretan čovjek! Jer sretni i uspješni ljudi čine druge sretnima!!
I da, žao mi je tvoje obitelji, tvoje majke koja bdije i čeka tvoj siguran povratak kući.
Ti si nečiji sin, možda i ti imaš sina ili ćeš ga imati…
Želiš li svom sinu odrastanje bez tebe? Jer ovakvo ponašanje priziva samo tragediju!
Kad noću sjedneš na motor pa kreneš,
pitaš li se ikad kad proletiš ulicom –
jesi li probudio malo dijete koje je mati jedva uspavala?
Bolesnog branitelja? Trudnicu koja čuva trudnoću?
Ili možda ženu koja od zore radi u polju?
Život je danas sam od sebe težak.
Pogledaj oko sebe – samo ružne vijesti, ratovi, ubojstva…
Pa zašto ga još činiti gorim?
Znaš, tvoji sugrađani nisu žrtve. A ne, ne.
Niti se boje, ooo ne…
Mi samo želimo miran i siguran život za svoju djecu!
Ti si žrtva, brate, svog ponašanja. Svojih kompleksa. Svojeg nezadovoljstva.
Trgni se, brate. Obrati se. Nije još kasno.
Budi čovjek. Muškarac. A ne dječak.
Molim za tebe i takve kao ti.
Blagoslivljam te svaki put kad proletiš kroz ulicu.
Nije kasno biti ČOVJEK!!
Mi bismo nastavili: ovo nije borba protiv tebe. Ovo je borba za život. Za kvalitetu života.
Biograd nije protiv motoriste.
Biograd nije protiv mladosti.
Ali jest protiv bezumlja.
Protiv nebrige. Protiv toga da ljudi leže budni noću jer strahuju od nesreće.
Ovaj tekst izraz je umornih, ali zabrinutih ljudi koji više ne mogu šutjeti – jer žele vjerovati da mir i poštovanje još uvijek stanuju u našem gradu.
I traže mir za djecu. Za starije. Za radnike. Za obitelji. Za tebe.
Zato: stani. Poslušaj. Promijeni se.
Jer…
Nije kasno biti čovjek.
