Na današnji dan, uz njegov rođendan i zasluženi odlazak u mirovinu, želimo odati priznanje jednom čovjeku koji je više od četiri desetljeća posvetio službi, zajednici i Domovini – Albertu Šarinu.
U karijeri dugoj 41 godinu, od toga velik dio na rukovodećim dužnostima, uključujući i mjesto načelnika Policijske postaje Biograd, prošao je sve ono što policijska služba nosi – odgovornost, teret, ponos, rizike i tihu žrtvu koju mnogi ne vide.
Završio je Policijsku akademiju “Prvi hrvatski redarstvenik”. Za svoj doprinos Hrvatskoj, odlikovan je: Spomenicom domovinske zahvalnosti – za časnu i uzornu službu do 1997. godine, Redom hrvatskog trolista – za osobite zasluge stečene u Domovinskom ratu 1995. godine, u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, Spomenicom Domovinskog rata te Spomenicom “Oluja ’95”, kao i godišnjim nagradama MUP-a RH.
Nagrađivan je i od strane MUP-a RH u sklopu godišnjih nagrada Policijske uprave zadarske. Izdvajamo onu za „izuzetnu profesionalnost i stručnost u organizaciji i provođenju kriminalističkih obrada koje su doprinijele kvalitetnoj borbi protiv zlouporabe droge“ 2001. godine.
No izvan priznanja i dužnosti, njegovo najveće postignuće ostaje – ljudskost.
To se najviše osjetilo u njegovoj oproštajnoj objavi, koju je podijelio na društvenim mrežama 1. srpnja 2025., a koju ovdje prenosimo u cijelosti, uz minimalne prilagodbe, ali s punim poštovanjem prema izvornoj misli i tonu:
“Od 1. srpnja 2025. godine sam, nakon 41 godinu u sustavu, u mirovini.
Htio sam napisati nešto o službi, pa sam zaključio da bi to bilo predugo.
Od svoje 14. godine imao sam privilegiju da me školuju i odgajaju najbolji od najboljih profesora… Vladimir Lukić, Dragan Hinić, Mladen Politeo, pokojna Franka Kleković i drugi. Hvala – bilo mi je čast biti slušatelj vaših predavanja.
U 37 godina radnog staža kao OSO prošao sam baš sve što policajac može proći – više puta bio rukovoditelj i više puta bio suspendiran. Izgubio sam mnogo kolega. Posebno ističem pogibiju Ivana, Olivera i Marinka 16. svibnja 1995. godine u mojim Pakoštanima.
Puno mojih kolega umrlo je od zloćudnih bolesti, a puno ih je ranjeno ili osakaćeno.
Iza sebe u službi ostavljam puno kvalitetnih ljudi – policajki, policajaca i neovlaštenih kolega.
Kako sam naučen tijekom školovanja, tako sam se i ponašao. Hvala svima i s druge strane zakona – na korektnosti i neudaranju ispod pojasa.
Hvala Zagreb, Biograd, Zadar, Gračac, Stankovci, Obrovac – mjestima gdje sam radio.
Ovim putem pozdravljam sve kolege, a nekima ću se posebno i osobno zahvaliti.
Ono najosobnije…
Na sve sam bio pripremljen, osim na smrt djece i na obavijest rodbini o stradanju…
To je ostavilo traga u meni. Ostalo je – OK.”
Ova objava, jednostavna i iskrena, više je od teksta – ona je svjedočanstvo o životu u službi, o bolnim trenucima, o snazi karaktera i tihoj hrabrosti koju mnogi nikad ne izgovore naglas.
U svijetu u kojem prečesto zaboravljamo tko su ljudi iza policijske odore, ova objava podsjetnik je da su i oni – ljudi sa srcem, ranjivostima i univerzalnim vrijednostima.
Svim čitateljima želimo prenijeti upravo to:
da prepoznaju veličinu skromnih ljudi oko sebe.
Da odaju poštovanje onima koji su godinama davali sebe – tiho, odgovorno i bez pompe.
Albertu Šarinu, našem Bertu, od srca želimo pregršt zdravlja, mira i aktivno ispunjene dane u mirovini. Neka godine koje dolaze budu sve ono što su mu prethodne često uskraćivale: lagane, vedre, ispunjene malim trenucima sreće, osobnim zadovoljstvom i osjećajem da je u službi dao najviše i najbolje od sebe.
Jer nakon svega što je prošao i dao – zaslužio je to.
Sretan Ti rođendan i sretna mirovina – zasluženo, pošteno i s ponosom. 🎂
