In memoriam Robert Valdec (1965. – 2025.)
U veljači 2014. godine otišla sam do Gradske knjižnice u Biogradu na Moru i upitala:
– Imate li knjigu Roberta Valdeca?
– Nemamo. Nema Istrage.
– Ne zove se Istraga, nego “Deadline”.
– Nema.
– Kako nema? Pa to je izdano 2009. godine. Izdavač je Algoritam.
– Žao mi je, nema.
Nisam mogla vjerovati.
Vratila sam se doma i odmah mu pisala. Prepričala cijeli razgovor.
Bio je tih, bez iznenađenja.
Prihvatio je to gotovo ravnodušno, kao da se s tim već pomirio.
Ali meni je bilo nedopustivo da njegova knjiga, “Deadline”, nije završila na policama ni jedne male gradske knjižnice u njegovoj zemlji.
Pisala sam mu:
“Autori zarađuju i po posuđenim knjigama, a ti – ništa.”
“Tvoja knjiga čak nije ni u knjižnici. To je pogrešno.”
Prisjetio se što je bilo s prvim izdanjem:
“Za prvu mi je izdavač bio Algoritam. Nisu me pratili nakon promocije uopće (marketinški), a urednik se bio popalio i napravio megalomansku knjigu – tvrdi uvez, masni papir, puno fotografija, plus DVD – moj dokumentarac iz Bagdada. Knjiga je koštala 129 kuna. Tko si to danas može priuštiti?“
Njemu je od toga išlo svega 4,5% od prodaje, dakle niti euro po knjizi.
No, on je već tada razmišljao o drugom izdanju, govorio kako bi nadopisao još godina, uključio i Istragu, objavio proširenu verziju – u vlastitoj nakladi.
Ali računica je bila protiv njega:
“Tisak me po knjizi košta 2 do 2,5 eura.
Ako na promociji prodam 20 knjiga, to je 40 eura.
Toliko mi dođe samo cestarina do Zadra.
Ako dodam gorivo, noćenje, vrijeme… ne isplati se.”
Objašnjavao je da bi mogao knjigu tiskati jeftinije, u mekom uvezu, na običnom papiru – za oko 10 kuna po primjerku. No onda je dodao:
“Da ju prodajem po 29 kuna, kad odbijem poreze, ostale troškove, da ju prodajem sam, od vrata do vrata ili po promocijama, ostane mi 10 kuna po knjizi… No trenutno sam okupiran nekim drugim stvarima.”
Otvoreno je govorio o industriji:
“Ovi što pišu i objavljuju imaju dva motiva – ego – da imaju objavljenu ‘svoju’ knjigu i rade to uz postojeći posao. Ili su bliski vlasti pa ih Ministarstvo dotira tako da se pokriju s potporom države. A ja nisam blizak ni jednoj vlasti. I tu je onda priči kraj… Ma sve ide k vragu, ljudi nemaju za kruh, a kamoli za knjigu.”
Nakon što je emisija Istraga prestala s emitiranjem, Robert je povremeno pronalazio prilike za suradnju s inozemnim televizijskim kućama. Zapošljavali su ga za specijalne zadatke, najčešće na lokacijama gdje se mnogi nisu usudili otići. Tako je, primjerice, te iste godine bio na izvještavanju iz ratom pogođene Ukrajine, hrabro donoseći istine s mjesta na kojima je bilo najteže.
Pitala sam ga:
“Bar te dobro plate?”
Odgovorio je iskreno:
“Kad radim – plate. Ali to nije stalno. Tjedan dana radiš, pa kad vratiš dugove i poplaćaš zaostale račune – životariš do sljedeće prilike.”
Nije bio dio “estradnog celebrity svijeta”. Nikad nije htio biti.
Godinama kasnije, nakon vijesti da ima problema sa zdravljem, u više navrata pitala bih ga zabrinuto:
“Nadam se da ćeš biti dobro. Želim ti brz oporavak!”
“Poštovanje! Kako je? Je l’ bolje? Boli? Iskreno zabrinuta…”
Odgovarao bi:
“Nije najbolje. U bolnici sam jer se sve zakompliciralo, da ne objašnjavam… Javit ću se kad bu bolje.”
Ali nije bilo bolje. Zadnji put sam mu čestitala rođendan 2024., kratko je odgovorio:
“Hvala!”
I to je bila zadnja poruka. Što je bilo poslije? Ništa više. Tišina.
Robert Valdec (1965. – 2025.)
Preminuo je nakon teške bolesti, u Krapinskim Toplicama, gdje je hospitaliziran u travnju 2025. nakon što je pretrpio težak infarkt.
Bio je novinar, ratni reporter, istraživač mračnih istina.
Njegova poznata uzrečica: “Istražite sa mnom mračnu stranu Hrvatske” ostala je simbol onoga što je pokušavao napraviti u novinarstvu – ne šutjeti kad je najteže.
Autor i voditelj emisije Istraga (Nova TV, 2005.–2009.), novinar Večernjeg lista, Jutarnjeg, ratni reporter s Bliskog istoka – iz Pakistana, Iraka, Izraela. Čovjek koji je hodao kroz sukobe i donosio priče koje drugi nisu smjeli ni spomenuti.
Godine 2009. objavio je knjigu “Deadline”, autobiografski spoj ratne reportaže, putopisa i osobne ispovijesti. Knjiga koja, prema uredniku Kruni Lokotaru, “ima rat i egzotiku u pozadini, ali u srži – ljudsku priču”. Knjiga koja nije završila u knjižnici.
Robert…
Možda nisi stigao nadopisati sve što si htio.
Ali sve što si već napisao – vrijedilo je. I vrijedi. Robert, nisi bio samo svjedok. Bio si autor koji je znao da istina ima cijenu – i da u ovoj zemlji ona rijetko pokriva troškove.
A tvoje knjige – još uvijek nema u knjižnici.
Zato pišem ovaj tekst.
U Biogradu na Moru još uvijek nema knjige Roberta Valdeca.
Nema je na polici.
Nema ni te istine koju je nosio sa sobom, godinama.
Ali ima nas koji to pamtimo.
Nas koji još pitamo: Kako to da nema?
I koji ne pristajemo na tišinu.
Zahvaljujemo Ti na svemu što je dao hrvatskom novinarstvu. 📚🖋️🕊️
Počivao u miru Božjem, Robi. 🙏
