Nogometna priča koja je pronašla put do kazališta
Dok se Svjetsko nogometno prvenstvo približilo svome kraju, a Hrvatska oprostila od natjecanja, nogomet je nastavio živjeti – ovoga puta na kazališnim daskama. U Ljetnom kinu Biograd na Moru u petak, 17. srpnja 2026., gostovala je hit-predstava za djecu i mlade Luka Modrić: Moja igra, koja je u nešto više od godinu dana ostvarila više od stotinu izvedbi. Biogradska izvedba održana je u sklopu programa Biogradsko kulturno ljeto.
Predstava je nastala u suradnji BOSS TEATRA i Hrvatskog nogometnog saveza, u režiji redateljice i glumice Arije Rizvić, a inspirirana je autobiografskom pričom jednog od najvećih hrvatskih nogometaša.
Interaktivna predstava koja publiku pretvara u suigrača
Predstava započinje “potragom” za Lukom Modrićem, koji se odmah ne pojavljuje na pozornici. Umjesto njega upoznajemo izvrstan glumački dvojac Lauru Čerinu i Denisa Bosaka, koji tijekom izvedbe utjelovljuju niz likova – od Lukinih roditelja i djeda do supruge, konobara i drugih osoba koje su obilježile njegov životni put.
Već u uvodnim minutama postaje jasno da je riječ o izrazito interaktivnoj predstavi. Kontinuiranim razbijanjem četvrtog zida publika nije tek promatrač, nego aktivan sudionik radnje, pritom bez pretjerivanja ili forsirane komunikacije. Djeca iz publike, od kojih mnoga treniraju nogomet, nakratko dobivaju priliku postati Luka Modrić, no glavna uloga ipak pripada mladom glumcu Mateju Đurđeviću.
Posebno je dojmljiv trenutak njegova ulaska u lik. Postoji vrlo precizan prijelaz u kojem više ne gledamo glumca, nego Modrića – kroz izgled, govor tijela, naglasak i kretnje. Upravo taj trenutak dodatno naglašava uspješnost njegove glumačke transformacije.
Od Modrića do Madrida
Predstava vodi publiku kroz ključne trenutke Lukina života – od bezbrižnog djetinjstva u zaseoku Modrići u zadarskom zaleđu i posebnog odnosa s djedom Lukom, preko ratnog progonstva i života u hotelima Kolovare i Iž, gdje počinje razvijati prve nogometne vještine, pa sve do odlaska u Zagreb, upoznavanja buduće supruge Vanje te kasnijih nogometnih uspjeha.
Među posebno uspjelim scenama ističe se ona u kojoj se umjesto naručivanja hrane u restoranu “naručuje” zajednički život, nakon čega slijede preseljenja u Tottenham i Real Madrid. Takva kreativna redateljska rješenja uspijevaju jednostavne životne prijelaze pretvoriti u duhovite i lako pamtljive kazališne trenutke.
Priča o uspjehu bez idealizacije
Svi događaji prikazani u predstavi odražavaju odricanje, predanost i suočavanje s preprekama koje prate put vrhunskog sportaša. Istodobno, riječ je o sasvim običnom životu – dječačkim željama, obiteljskim odnosima, nesigurnostima i pitanjima budućnosti s kojima se lako može poistovjetiti široka publika.
Predstava slavi uspjeh Luke Modrića, ali ga ne glorificira niti pretvara u nedostižan mit. Jednako tako ne šalje pojednostavljenu poruku da je dovoljno samo poželjeti uspjeh kako bi se on ostvario. Mladoj publici nudi uravnoteženu poruku: snovi jesu ostvarivi, mogu pripadati svakome, ali nisu zajamčeni niti dolaze bez truda, odricanja i okolnosti koje često ne možemo kontrolirati.
Tekst Valentine i Luke Mavretića uspješno balansira između humora, emotivnih trenutaka i neposredne komunikacije s publikom. Dijalozi su dinamični i duhoviti, a predstava uspijeva zadržati ritam tijekom cijele izvedbe.
Predstava koja nadilazi nogomet
Iako je riječ o priči o Luki Modriću, predstava nije namijenjena isključivo njegovim obožavateljima niti samo djeci. Kao i svaka kvalitetna predstava, funkcionira i izvan svoje osnovne teme. To potvrđuju i reakcije publike, među kojom su podjednako uživali i najmlađi i odrasli.
Zahvaljujući promišljenoj dramaturgiji, kreativnim redateljskim rješenjima, uvjerljivoj glumi i razigranom tekstu, Moja igra nudi više od sat vremena jednostavne, duhovite i iskrene kazališne igre. Ipak, najveći će dojam ostaviti na one koji su odmalena nosili dres s brojem deset i uz Modrićevu karijeru odrastali.
Istodobno, upravo nogometna tematika privlači i publiku koja inače rijetko odlazi u kazalište, pokazujući kako kazališne predstave mogu biti jednako žive, zabavne i poticajne kao i sportski spektakli.
Dobru predstavu nije pratila jednako dobra posjećenost
Ulaz na predstavu bio je slobodan, pa ostaje nejasno zašto se Ljetno kino Biograd na Moru nije ispunilo do posljednjeg mjesta. Posebno je to iznenađujuće s obzirom na to da se predstava održala u srcu turističke sezone, u sklopu programa Biogradskog kulturnog ljeta, i kada se uzme u obzir da je riječ o besplatnom programu u jeku ljetne sezone.
Dojam dodatno narušava i samo stanje gledališta. Sjedalice, vidljivo izblijedjele pod utjecajem sunca i vremenskih prilika, ostavljaju dojam zapuštenosti, zbog čega je teško povjerovati da je Ljetno kino tek nedavno obnovljeno. Šteta je što prostor nije ostavio jednako dobar dojam kao predstava koja je na njegovoj pozornici odigrana.
