Popis svih obrtnika, zanatlija i šegrta te privatnih, uslužnih, radnji, koji su na području Biograda postojali i djelovali od 1918. do 1941. godine

Prema usmenom kazivanju i sjećanju koje je dana 12. veljače 1980. godine dao Milan (Mile) Strpić, a koje je zabilježila profesorica Gorka Božulić, donosimo popis privatnih radnji, kao i obrtnika, zanatlija i šegrta, koji su u vremenu od 1918. do 1941. godine djelovali i postojali na području Biograda. Ovo je tek maleni doprinos poznavanju gospodarskih prilika u Biogradu na Moru i još jedno prizivanje u sjećanje ljudi koji su gradili ovaj grad preko svojih zanata i malih obrta odnosno uslužnih radnji, te već tada očito imali dovoljno razvijenu svijest o napretku svog mjesta i čitavog ovog kraja. Sjetimo ih se s posebnim pijetetom.

STOLARSKE RADIONICE:

  • STANISLAV (BEPO) LUKAČIĆ, nalazila se preko puta crkvice sv. Roka. U ovoj stolariji radili su sljedeći zaposlenici: Marijo Krstinić, Ante Jadrešin, Slavo Vulelija i Ivan Stanić, koji je došao 1927. godine iz Omiša i radio ondje godinu dana, zatim Milivoj Bogdanić i Ferdo Uroda;
  • JERE TROSKOT, imao radionicu u svojoj kući (Put Solina);
  • VICE PELICARIĆ, u svojoj kući, koja se nalazila iza zgrade muzeja;
  • MILE TOLIĆ, stolar, držao radionicu u svojoj kući;
  • MARIJO KRSTINIĆ, imao stolarsku radionicu u Starom mlinu;
  • STJEPAN MERLE, stolar, imao radionicu u Starom mlinu.

POSTOLARSKO-OBUĆARSKE RADIONICE:

  • ANTE (TONI) MARTINOVIĆ, imao postolarsku radionicu. Ujedno je djelovala i Postolarska zadruga koja je bila smještena u kući na rivi, gdje se dugo godina nalazila trgovina „Ribomaterijal“. U toj zadruzi su radili: Ante i Petar Jeličić, Šime Morožin, Josip Šangulin, Mate Labar;
  • LEOPOLD MILBAHER, koji je doselio iz Zadra prije Prvog svjetskog rata, otvorio je obrt u kući Tome Medića;
  • EMANUEL MUNK, prije Prvog svjetskog rata doselio iz pokrajine Šleske, oženio se u Biogradu s Anđelinom Pelicarić i ostao živjeti u Biogradu;
  • PETAR MILAČIĆ (BRTOKO) imao je prvu postolarsku radionicu, na mjestu gdje se nalazila trgovina „Ribomaterijala“ do 1927./1928. godine, a zatim preselio radionicu u svoju kuću. Kod njega je zanat izučio njegov sin Čedo;
  • ANTE JELIČIĆ, postolar, postolarsku radnju držao u svojoj kući;
  • BOGDE JADREŠIN, postolar;
  • IVAN ĆURKOVIĆ, opančar.

BRIJAČNICE:

  • SVETOZAR TOLIĆ, na biogradskoj rivi;
  • BRANKO DOMINIS, imao brijačnicu na mjestu gdje se danas nalazi caffe bar Caruso;
  • HERMAN SANTINI, brijač, držao brijačnicu na biogradskoj rivi. Ujedno je on bio i prvi brijač u Biogradu.

PEKARSKI OBRTI:

  • ŠIME TOLIĆ (CIMERA), na obali, u blizini je bila i Lučka kapetanija. Godine 1924. u Obrtničkoj školi u Šibeniku položio je ispit za kalfu (pekarskog majstora). On i njegova žena imali su pekarnicu, kao i trgovinu, u svojoj kući u kojoj su prodavali kruh i razna peciva od brašna. U vlastitoj peći mogli su ispeći do 200kg kruha. Pekarnica je bila u upotrebi do 1943. godine;
  • IVAN ĆALETA, pekarnica u kući koja se danas nalazi u vlasništvu Josipa Maržića;
  • ANTE (ANTAJA) BUĆA, pretpostavlja se da je ovo jedna od najstarijih pekarnica u gradu. Zadnja pećarica (pekarica) bila je Cvita Buća. Peć se palila svakodnevno. Žene su u svojim kućama same mijesile kruh te bi ga nosile na dasci u pekarnicu. Svaka je domaćica obilježavala svoj krug nekim znakom. Taj znak zvao se „bilig“. Pećarici se davala pećarina (mali komadić kruha kojega su nazivali bubica). Nedjeljom se nikada nije peklo, a za Uskrs bi se pekle pogače. (Izvor: Mira Hlanuda-Vegar, Sva naša ognjišta, katalog izložbe, Biograd na Moru 1997.);
  • STIPE I MARIJA BUĆA, pok. Ivana, imali su krušnu peć manjega kapaciteta. U njoj se moglo ispeći do 60 kruha odjednom;
  • DUŠAN UZELAC držao je pekarnicu iza današnje pošte;
  • LJUBOMIR JERE STRPIĆ imao je u svojoj kući krušnu peć (1853.-1945.);
  • MATE DOLJANAC, pored zgrade muzeja bila je seoska peć do 1925. Godine, a kasnije je u tom istom prostoru otvorena mesnica.
  • ANTE I JERKA DRAŠKOVIĆ imali su krušnu peć u svojoj kući;
  • TONINA LUCIN rođ. BOGDANIĆ (Bajini) u ulici koja vodi prema crkvi Sv. Stošije također je imala krušnu peć.

BAČVARSKI OBRT:

  • ZVONE TOMIĆ, jedan ali vrijedan, imao je bačvarski obrt u svojoj  kući.
Zvone Tomić imao je bačvarski obrt u svojoj kući

KROJAČKE RADIONICE:

  • ANTUN KECELJ, imao svoju krojačiju, iz Biograda odselio uoči Drugog svjetskog rata. Kod njega je 30-ih godina prošlog stoljeća radio Mijo Turaljija i Pero Šimičević iz Obrovca;
  • PAVE MIOČEVIĆ, kod stare pijace;
  • FRANC SLOVENAC, imao je obrt u kući Šlingerovih (kod Antaje);
  • ŽARKO MARTINOVIĆ, kod stare škole, na mjestu gdje je kasnije izgrađen hotel Kornati.

BRODOGRAĐEVNI OBRT:

  • ZAHARIJA URODA i njegova braća Ljubo, Ante, Mile, Marin i Rade bavili su se brodograđevinom na poziciji koje se i danas naziva „Škverić“ ili Urodov škver.

KOVAČKE RADIONICE:

  • IVO VULELIJA, prije Prvog svjetskog rata imao je kovačku radionicu;
  • PAŠKO ZORICA kovačku radionicu najprije je imao na mjestu kod autobusne stanice, a kasnije u svojoj kući;
  • VJEKO URODA; Njegov se otac Jerolim, zvani Mome, bio doselio iz Pirovca i oženio Šinku Jelić. Imali su kovačiju ispod crkve Sv. Stošije. Uglavnom su se uzdržavali potkivajući konje, praveći razne alate, oštreći alate te krpajući razne posude koje su služile za kuhanje. Vjeko je, kada se najzad zaposlio u Komunalcu, cijeli kovački alat odnio sa sobom u poduzeće. Inače su jako puno radili za hotel Iliriju kada se gradio.

LUGARI:

  • Lugarsku službu obavljao je Jakov Buća pok. Ante iz Biograda. Vršio je službu kao općinski zakleti lugar.

KOLARI:

  • TOME KOLAR, nakon povratka iz Zagreba tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao majstor na Jankolovici. U svojoj kolarskoj radionici uglavnom je izrađivao i popravljao kola za zaprežna kola (karove), izrađivao držala za razne alate, vesla i sl.

ŠEGRTI I POMOĆNICI:

  • MILE BUĆA pok. Frane, bio šegrt kod Andre Tolića,
  • JOSIP ŠANGULIN – BEPO, šegrt kod Bogde Jadrešina,
  • ANTE JELIČIĆ, kod Petra Milačića,
  • ŠIME MOROŽIN, kod Petra Milačića.

OSTALE GOSTIONICE U BIOGRADU I NJIHOVI VLASNICI:

  • ŠPIRO LUKAČIĆ, na rivi, kod današnjeg caffe bara „Tonći“;
  • ANTE LUKAČIĆ (ŠARE), današnja pizzeria „Šare“;
  • LUKA ŠANGULIN i njegova braća u njihovoj kući na rivi izgrađenoj koncem 20-ih godina 20. stoljeća;
  • VJENCESLAV I SLAVOMIR (zvani Slavo) BUĆA, ispod pošte držali su u svojoj kući gostionu koja se zvala Dalmacija;
  • JERE STRPIĆ, u svojoj kući na rivi, tik do općinske zgrade;
  • ANTE BARIĆ (MAGAZIN) imao je gostionicu na mjestu gdje se danas nalazi hotel „Bolero“.

NAPOMENA: Možemo pretpostaviti da svi obrtnici, zanatlije, šegrti i obrti nisu navedeni u ovom popisu. Ukoliko primijetite da je koje ime ispušteno iz gore navedenog popisa, rado ćemo ga naknadno uvrstiti u popis.

Nosioci društveno-političkog života Biograda 1928./1930. godine

IZVOR: Samardžić D., Obrti i zanati u Biogradu na Moru početkom 20. stoljeća. Biograd na Moru: Zavičajni muzej Biograd na Moru, 2014.

Fotografije: Riznica Zavičajnog muzeja Biograd na Moru