Glagoljske matice vjenčanih i krštenih u Biogradu, koje su vjerojatno nestale za kandijskog rata, spominju se u opširnom izvještaju apostolskog vizitatora Michiela Priulija iz 1603. godine. Godine 1913. postojala je u Biogradu samo matica krštenih od 1722. godine, a prema L. Jeliću (1906.) i glagoljski Libar od broja duš. No međutim, do danas se sačuvala jedino glagoljska matica krštenih (1722.-1829.). s 330 ispisanih stranica koja se danas čuva u Državnom arhivu u Zadru.
U nastavku su biogradska prezimena na temelju glagoljske matice krštenih (1722. – 1829.) s oznakom godine (u zagradama) kada se prvi put javljaju (većina ovih prezimena postojala je u Biogradu i prije navedene godine):
Adrijašević (1725.), Antičić (1724.), Babor iz Trogira (1825.), Betondi iz Bergama (1724.), Bičić (1730.), Bilić (1722.), Biočić iz Sućurca (1783.), Bižoni iz Raba, zanatlija (1768.), Boban iz Polače (1819.), Bogdanić (1730.), Bubičić (1724.), Buća (1795.), Buičić (1724.), Buljevac (1726.), Calić, Calo (1724.), Colić (1770.), Defanti (1777.), Doljanac (1723.), Dominis (1777.), Dragičin (1722.), Drašković (1722.), Frain (1761.), Fumagalo iz Bergama (1754.), Galić (1724.), Grčić (1724.), Grgić (1724.), Gržanov (1723.), Gugonja (1776.), Ivaljević (1725.), Ivičić (1779.), Ivković vojvoda (1723.), Jelić (1723.), Jeličić (1723.), Jukić (1725.), Jurasović (1724.), Jurkić (1722.), Kačić-Mitrović iz Benkovca (1821.), Kalac (1723.), Kalebić (1806.), Kaložev (1722.), Kaštelanin (1787.), Katić (1723.), Krčić (1775.), Kolarov (1724.), Kolić (1829.), Labrov (1723.), Lalinov (1723.), Lovrić (1740.), Lovrinović (1738.), Lučina (1798.), Lukači(ni)ć (1723.), Lulić (1723.), Lušić (1829.), Mačica (1767.), Mahović (1759.), Marat (1723.), Marčikov (1724.), Marović (1731.), Matković (1738.), Matošić (1738.), Merlo iz Bergama (1822.), Meržun (1722.), Mikuličić (1722.), Milačić (1725.), Miškin (1723.), Moružinić (1723.), Mrđen (1743.), Mrkašević (1725.), Mrvičin (1723.), Mulac (1822.), Radošinović (1727.), Raspović (1723.), Rogić (1724.), Rošo (1822.), Rota iz Bergama (1744.), Rušo (1723.), Ružić (1724.), Santi (1740.), Senjanović (1723.), Siničić (1723.), Sočivica (1824.), Sokolov (1740.), Smoljanović (1741.), Spriječić (1723.), Strpić (1728.), Sundečić iz Risna (1767.), Suskov iz Zlosela (1798.), Šabakić (1778.), Šain (1731.), Šaja (1785.), Šangulin (1723.), Šilić (1735.), Šinkić (1724.), Šodić (1728.), Špadić (1723.), Štampalija, Štampalinović (1723.), Štirković (1749.), Štornić (1767.), Šule (1723.), Titulić (1758.), Tolić vojvoda (1722.), Tomić (1791.), Torlak (1725.), Torić (1806.), Tulalijić (1724.), Tulić (1722.), Turčinović (1723.), Učić (1791.), Uljenica (1724.), Ursić (1722.), Valjević (1724.), Veličić (1724.), Vidović (1745.), Vitanović (1722.), Vukojev (1772.), Vulelija (1724.), Zabetović (1725.), Zambeli iz Šibenika (1741.), Zanetov, Zanetić (1724.), Zanki (1826.), Zarević (1722.), Zekan (1723.), Zorica (1770.), Zorić (1722.), Zmaičić (1740.) i Zubanović (1726.).
U sklopu priloga bitno je spomenuti i najstarije (poznate) stanovnike Biograda, a to su: Semivit Petra, Petar sudac, Nikola arhiđakon, Miha Vetul, brat mu Belčo, Vitača, Ivan, Negul, Lube, Andrija, braća Draže i Dabran, Grgo, Domača i Trunčan, koji se spominju u ispravi iz 1070. godine, zatim Andrija opat koji se spominje 1059. godine, Lupo opat 1064. godine, Feliče opat 1072. godine, Petar 1075. godine, Dabro 1103. godine, Fosco 1116. godine, zatim Branko sin Damjana 1290. godine, Kužinović Martin pok. Stide, Jazović Vucone Vidon sin Šime, Dikojević Ive pok. Luke i Perinović Ivo pok. Nikole. Ova četvorica su se godine 1597. godine preselili u Pakoštane. Bubičić Luka i Mušković Jure spominju se godine 1579., Matković Jure guvernatur staroga Zadra 1605.godine, Mate Tomić oko 1606. godine, Lukačić Anica 1608. godine, Karlović Kate 1613. godine, Matković Stjepan governatur 1653. godine, Senjanin Franica 1643. godine, Murvica Mile 1678. godine, Lukačina Vuko 1682. godine, Šimičić Šime glavar 1684. godine, Zabetić Mate glavar 1704. godine i Tubić Tome glavar 1704. godine.
Izvor: A. R. Filipi, Biogradsko – Vransko primorje u doba mletačko – turskih ratova, Povijest Vrane, Institut JAZU u Zadru, Zadar, 1971., str. 560.