Zavičajni muzej Biograd na Moru je na svojoj službenoj Facebook stranici u četiri nastavka objavio video priloge Biograda na Moru iz vremena Domovinskog rata 1991.-1995. Video prilozi su zapravo dijelovi dokumentarnog filma „Suza u oku“ autora Igora Dominisa, hrvatskog branitelja iz Biograda na Moru, dobitnika Grba Grada Biograda na Moru 2017. godine za požrtvovnost i osobni doprinos u očuvanju istine o Domovinskom ratu snimanjem ratnih zbivanja kamerom.
„Ne možemo ne prisjetiti se biogradske ratne drame života u skloništima. Pod neprestanom četničkom vatrom dojučerašnjih susjeda, uz pomoć skrbnika „velike Srbije“, dugih dana i mjeseci bez struje, a bez vode cijeli rat. I što je najgore, nevinih žrtava ubijenih tisućama granata koje su iz neposredne blizine ispaljene na grad i okolicu. U Biogradu je stradalo od zločinačkih granata oko 900 objekata, zapravo svaka treća kuća. Materijalne štete su ogromne a procjenjuju se na preko 3 milijuna i 700 tisuća njemačkih maraka. Šteta će se popraviti, ali trag na dušama ostaje i trebat će dugo vremena da rane zacijele.“, glas je Božidara Rebića iz filma uz brojne autentične snimke ratnih razaranja Biograda.
Naime, srpski izvori iz tog razdoblja govore o osvetničkom, bjesomučnom i namjernom gađanju raketnim i topničkim projektilima uglavnom civilnih ciljeva u Biogradu i okolici, a kao mjesta udara na snimkama jasno se vide gradska tržnica, dječji vrtić, škole, plaža Soline, gradska vijećnica, zavičajni muzej, plivački bazen, autobusni kolodvor, hoteli, ortopedska bolnica i mnogi drugi. Vrijedne dokumente vremena iz novije biogradske povijesti, ne bez razloga objedinjenih u zajedničkom nazivu „Suza u oku“, mnogi su dosad pregledali, prokomentirali i uvjerili se prema snimkama koji su zaslužni građani s područja bivše Općine Biograd, otoka i zaleđa prvi stali na branik domovine. Igor Dominis je ratni snimatelj koji je zaslužan za gotovo sve što je snimljeno iz navedenog perioda na širem biogradskom području.
U četvrtom i posljednjem nastavku filma prikazana je dodjela ratne zastave 134. Brigadi ZNG RH. Na teniskim terenima dana 7.6.1992. godine na blagdan Duhova pukovniku Rodoljubu Bariću zapovjedniku 134. brigade ZNG RH pripala je tada čast u ime svih njezinih pripadnika pozdraviti ministra obrane Gojka Šuška, doministra u ministarstvu za socijalnu skrbTomislava Duku, predsjednika Općine Biograd Milu Maretića, predsjednika Izvršnog vijeća Općine Biograd Petra Baričića, zapovjednika Sektora Josipa Tuličića, zapovjednike brigada Franu Šarića i Marka Čulinu.
„Drago mi je i hvala im što su došli u našu sredinu. Nažalost, ovdje smo sami bez naših sugrađana, bez svih boraca naše brigade, samo vi kao njihovi predstavnici. Kažem nažalost prije svega zbog blizine bojišnice i mogućnosti neprijateljskog topništva i njegovog eventualnog djelovanja.“, govorio je u svom pozdravnom govoru pukovnik Barić. Ratnu zastavu 134. brigade ZNG RH od ministra obrane tada je primio budući zapovjednik ove brigade Darko Banić, u pratnji pok. SilvestraTrtice i Žarka Kruneša, i postavio na čelo postrojbe. Koliko je ovo značajan događaj za hrvatske branitelje koji su sudjelovali u obrani je što se ratna zastava jedne postrojbe, koju je tada posvetio vojni kapelan fra Joakim Gregov, po prvi put i službeno zavijorila na tlu Biograda na Moru i na širem području svog djelovanja.
Govor ministra obrane Gojka Šuška nije snimljen u cijelosti. Autentični svjedoci danas tvrde da je on govorio mnogo duže od ovog što je prikazano na snimci, a ovo je tek dio snimljenog govora:
„Dragi borci, dragi prijatelji, niste mogli izabrati bolji dan, Duhovi i primanje zastave. Dan Duhova baš kada možemo zahvaliti Bogu da smo se rodili u generaciji koja je dočekala slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku. Svaki hrvatski čovjek u domovini i izvan domovine je učinio prema svojim mogućnostima. Vi ste prednjačili, jer ste bili spremni dati i goli život za domovinu. U ime Vlade Republike Hrvatske, u ime Vrhovnog zapovjednika, ja vam čestitam na svemu što ste dosada napravili. Ja vas i molim i kad skinete uniformu, kad se riješimo ovoga zla, a to više nije pitanje dugog vrimena i čekanja, ostanite ponosni na ono što smo danas primili kao ljudi pod ovim barjakom. Deseci generacija su poginuli i raselili se cijelim svijetom očekujući ovo što smo konačno doživjeli. Nije nam bilo lako u svakom trenutku ni danas u nekoliko riječi objasniti, ali razumite da ste vi samo dio sveukupnog mozaika i pokret u Zadru ili pokret u Šibeniku bi nam se drukčije odrazio u Osijeku il’ u Sisku i morali smo voditi politiku kakvu smo vodili, jer nije bilo prijatelja, nije bilo niti jedne zemlje čiji državnik je prije godinu dana podržao ideju samostalne i slobodne hrvatske države. Mi smo morali, vodeći rat koji nismo tražili…Onima koji su spremni umrijeti, ja riječi nemam, ja vam se mogu samo divit’ da ste učinili što ste učinili, da ste pokazali spremnost koju ste pokazali i disciplinu i ne mislim da u onim momentima kad smo se morali i povlačiti da to je bio kukavičluk. To su ljudski..ljudske vrline, ja bi ih zvao, i plašiti se i biti hrabar u isto vrijeme – i jedno i drugo to je ljudska kvaliteta. …Putem razuma ne treba hrabrosti koja je nepromišljena, treba odvažnosti i dostojanstva znati kako doći do cilja. Ja vas ne bih opterećivao dalje. Još jedanput čestitam, ja bih rađe bio gore s vama negdje na fronti i često puta vjerujte da nam je bilo, ne znam kako opisati, teže dobiti poziv iz Zadra, iz Vukovara,iz Gospića, a ne biti u stanju pomoći vam, a po dužnosti to bi trebalo biti u stanju. Ali to je bila situacija kod koje se našla naša država. Ja vam zahvaljujem na razumijevanju, nekad ste i naglo reagirali, a da sam bio na vašem mjestu reagirao bih isto kao i vi, ali vam se zahvaljujem i na razumijevanju i na disciplini i na strpljenju. Do oslobođenja zadnje stope hrvatskog teritorija – živili!“ Po završetku svog govora ministar Šušak je izjavio: „Imam želju rukovati se s momcima“, te je uslijedilo rukovanje ministra obrane s braniteljima.
U video prilozima objavljenim na Facebook stranici Zavičajnog muzeja Biograd na Moru moguće je vidjeti i snimke razrušenog Biograda u agresiji tehnički nadmoćnije vojske Srbije, Crne Gore tj. Jugoslavenske narodne armije s dijelom pobunjenih Srba u Hrvatskoj tijekom perioda od 1991. do 1995. godine. U trećem dijelu vrijednih povijesnih priloga nalazi se svečana prisega pripadnika 134. brigade ZNG RH na istom ovom mjestu tj. teniskim terenima u Biogradu na Moru a koja je održana 15. siječnja 1992. na sam blagdan nebeske zaštitnice sv. Stošije i Dan grada Biograda na Moru. Taj dan poseban za Biograd na Moru, slavi se i kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Naime, Hrvatska je od 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata država. Primanje ratne zastave 134. brigade ZNG RH i svečanu prisegu postrojbe, koju su sačinjavali hrvatski branitelji sa šireg biogradskog i benkovačkog područja, posebno sam izdvojila kao važan dio filma „Suza u oku“ u čast onima koji su najzaslužniji za sve ono što mi danas imamo, kao i onih kojih više nema među nama.
„Nakon velike ljetne „hrvatske Oluje“ kada su kao u priči pometene nečiste sile zla, ovaj grad je poput mnogih drugih hrvatskih gradova dočekao mir i toliko žuđenu slobodu. Biograd je žrtvovao sve za slobodu, da bi danas u ponosnom siromaštvu sa nezacijeljenim ratnim ranama očekivao sretnije dane. Na širem prostoru grada bilo je preko 60 poginulih, preko 150 ranjenih, a sam Biograd dao je 22 žrtve. Prisjetimo se naših najmilijih, koji su dali ono najvrjednije – ljudski život. Sjećajmo ih se sa Božjim blagoslovom.“ , govori Božidar Rebić na kraju. Na koncu filma možemo pročitati i njihova imena. U nastavku donosim linkove u kojima se nalaze spomenuti video prilozi Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, a pogledati ih možete ovdje:
https://www.facebook.com/muzejbiograd/videos/1052406934853994/
https://www.facebook.com/muzejbiograd/videos/1048090601952294/
https://www.facebook.com/muzejbiograd/videos/1051814828246538/
https://www.facebook.com/muzejbiograd/videos/1054478641313490/