Prisjetimo se gostovanja Ive Brešana u Biogradu na Moru i otkrijmo u kojim se sve njegovim književnim djelima spominje upravo naš Biograd na Moru

Ivo Brešan, jedan od najvećih hrvatskih književnika uopće, preminuo je 3. siječnja 2017. u 81. godini u Zagrebu. Prošlo je više od godine dana od njegove smrti. Jedno od posljednjih njegovih gostovanja bilo je upravo u Biogradu na Moru, kojeg je nerijetko spominjao u svojim književnim djelima, ali o tome tek na kraju teksta.

Prisjetimo se kako je sve to bilo.

Ovaj velikan hrvatske književnosti gostovao je u nevelikom prostoru Gradske knjižnice Biograd na Moru 12. studenog 2013. Prigoda je ovo da se prisjetimo časti koju nam je tada ukazao i da se prisjetimo što nam je tada poručio.

Gotovo se ispričavajući na tijesnom prostoru započela je pozdravnim govorom ovu književnu večer ravnateljica knjižnice Jelka Sipina, no skromni Ivo Brešan uzvratio je tada kako je prostor u kojem smo ga dočekali sasvim u redu. Jedan od najvažnijih dramskih pisaca i prozaista, autor 23 drame, 12 romana, 7 filmskih scenarija i dobitnik najprestižnijih nagrada i priznanja s područja književnosti, stigao je tada u pratnji sveučilišne profesorice Helene Peričić, koja je ovom prigodom doputovala iz Zagreba kako bi ga u ulozi moderatorice večeri predstavila biogradskoj publici i svojim vjernim čitateljima.

Ivo Brešan i Helena Peričić

U opusu ovog izuzetnog autora ističu se drame „Svečana večera u pogrebnom poduzeću“, „Anera“, „Hidrocentrala u Suhom dolu“, „Veliki manevri u tijesnim ulicama“, „Julije Cezar“, „Smrt predsjednika kućnog savjeta“, „Arheološka iskapanja kod sela Dilj“, „Potopljena zvona“, „Utvare“, „Nihilist iz Velike Mlake“, „Gnjida“ i dr. Prozni dio njegova opisa su romani „Ispovijedi nekarakternog čovjeka“, „Astaroth“, „Kockanje sa sudbinom“, „Država Božja 2053.“, „Vražja utroba“, „Katedrala“, „Ništa sveto“, „Prokletnici“ i dr..

No opus Ive Brešana široj publici postaje poznatiji onog trenutka kada je objavljeno djelo „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ (1971.) odnosno istoimeni Papićev film za koji je napisao scenarij (1973.) i koji je nedavno repriziran na prvom programu nacionalne televizije.

Ova drama temeljena na Shakespeareovom predlošku kritika je primitivizma ruralnog dijela ondašnje države. Štoviše „Mrduša Donja“ postala je metafora za cijeli taj bivši sustav u kojem je živjelo gotovo pola planete i stoga su je igrali i mnogi zapadni teatri“, govorio je tada Brešan.

„Na plakatu kojim se najavljivala u Danskoj, dakle domovini Shakespeara, je npr. Hamlet koji umjesto lubanje drži glavicu kupusa, nema teatra u Poljskoj koji je nije igrao, švedska televizija je čak snimila film po tom predlošku.“, prisjećao se Brešan.

Ivo Brešan u nevelikom prostoru gradske knjižnice

„Vjerovali smo da će to biti jedna zgodna komedija koju će ljudi gledati i smijati se, ali ništa više od toga. Tko je slutio da će uspjeh postići u međunarodnim razmjerima?! Predstava je postala hit u Poljskoj, izvedena je u Hamburgu i bečkom Volstheatreu. Na premijeru u Beču došao je tadašnji austrijski predsjednik Rudolf Kirchschlaeger.“, govorio je Brešan za svoj dramski tekst. Napisao ga je bez trunka autocenzure i bez primisli o mogućoj izvedbi, stvorivši komad kako bi ga pročitao tek krugu svojih prijatelja da se na taj način zabave, opisao je put nastanka svog najpoznatijeg djela.

Brešanova djela inače se često naslanjaju na predloške svjetskih klasika. Potvrdio je da ga je za to inspirirala jedna rečenica koju je negdje nekad pročitao  i koja glasi otprilike ovako: „Kad se susretnu banalno i uzvišeno i dodirnu, iz toga nastaje iskra uzvišenog sjaja.“.

U nastavku je tvrdnju pojasnio riječima: „Ta priča na razini jednog sela, kada se ti likovi počnu dodirivati s likovima Shakespeara, ta Bukara kada se dodirne s kraljem Klaudijem, tu nastaje ona prava komedija, taj bljesak koji nastaje iz te drame. Neku banalnu situaciju dovesti u vezu s djelom svjetske kulture dobitni je ključ kad se radi o književnosti.“

Nehotice je Brešan otkrio svoju vlastitu formulu za uspjeh u književnosti, ali i novi smjer u hrvatskoj književnosti za koji je upravo on zaslužan, a on nosi naziv groteskna komedija.

U umjetničkom i kulturnom smislu Brešan je djelovao kao moralna vertikala, smatralo ga se kritičarem društva, politike, ideologije te društveno angažiranog pisca, no on je za svoj rad u Biogradu na Moru kazao kako mu je cilj bio samo napisati kvalitetnu literaturu.

U njegovim djelima štošta je postalo predmetom njegove kritike, primjerice liječnička struka, političke stranke, svećenstvo…Međutim on sam nije doživljavao sebe kao da nešto kritizira, već je smatrao da njegovi junaci prolaze kroz različite pojave u društvu. U suprotnom, da nailaze samo na idilu, takvo bi djelo čitateljima bilo dosadno i stoga mu, kako je tvrdio, kritika nije bio cilj već isključivo dobra priča.

Neke je svoje likove psihološki okarakterizirao kao „podvojene ličnosti“ baš iz razloga što se tako bolje mogao izraziti, a ne na način da priča priče iz prošlosti. U posljednjem romanu „Sedam stuba do trona“ kao metaforu za svoj lik koristio je čak i hologram. Ideju za holograme je, govorio je tada, vidio prilikom svog boravka u Americi. Nije ga smatrao nikakvim „science fiction“ već našom realnošću.

Mladima je gostujući u Biogradu na Moru poručio da je najveća vrijednost kojima trebaju težiti skepsa i da sve trebaju podvrgnuti zdravom razumu odnosno sve oko sebe preispitati kao jedinom mjernom jedinicom – kriterijem zdravog razuma. Ali uz malu napomenu, osmijehnuo se pritom dodavši, skepticizam ima tek jednu manu, a ta je da u sve sumnjaš samo ne u sebe samoga.

Umjetnik ne može promijeniti svijet oko sebe niti iskorijeniti zlo, ali ga može prepoznati i prokazivati poput Brešana. Upravo je Brešan kroz svoja djela bio skeptik koji maestralno propitkuje društvo i kao umjetnik skida lažno blještavilo i sjaj te je svojim pisanjem uvijek tako ukazivao na apsurd.

Gordana Šarić, Ivo Brešan, Jelka Sipina

Premda rođen u Vodicama, Ivo Brešan je većinu svog života živio u Šibeniku, gdje je radio kao gimnazijski profesor, bio umjetnički voditelj Centra za kulturu i Međunarodnog dječjeg festivala te šibenskog HNK.  Diplomirao je slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim što je kao scenarist surađivao s redateljem Krstom Papićem, koji je po njegovoj „Mrduši“ napravio istoimeni kultni film, kao i „Tajnu Nikole Tesle“, surađivao je i s Veljkom Bulajićem u filmovima „Obećana zemlja“ i „Donator“. U novijoj hrvatskoj kinematografiji najveći uspjeh postigli su filmovi koje je upravo na temelju Brešanovih scenarija režirao njegov sin Vinko Brešan, primjerice „Kako je počeo rat na mom otoku“ i „Maršal“.

Ivo Brešan je u mnogim svojim djelima spomenuo i naš grad Biograd na Moru. Tako Biograd na Moru susrećemo u priči „Fantomski svjedok“, potom u romanu „Ptice nebeske“. U tjednu njegove smrti, koja je uslijedila samo tri i pol mjeseca nakon smrti supruge Jele Godlar Brešan, također književnice, na Trećem programu Hrvatske radiotelevizije pratili smo seriju „Ptice nebeske“, nastalu prema njegovu romanu u kojem spominje Biograd na Moru. Biograd na Moru spominje se i u posljednjem Brešanovom romanu „Sedam stuba do trona“. Kako i na koji način prepuštamo čitateljima neka otkriju sami, jer Ivo Brešan i dalje živi kroz djela i literaturu koje nam je ostavio u trajno naslijeđe, kako nama tako i generacijama koje dolaze iza nas.

Knjige se mogu posuditi u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru.

VIDEO: HDZ-ovac Drago Krpina u Benkovcu govorio o Istanbulskoj konvenciji i uputio oštre poruke Plenkoviću

Gradski odbor HDZ-a Benkovca je u nedjelju, 18. ožujka, obilježio 28 godina od svog osnutka. Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca na Trgu dr. Franje Tuđmana ispred bivšeg i jedinog benkovačkog hotela „Asseria“ gdje se, istoga dana kada se osnivao HDZ, dogodio i pokušaj atentata Boška Čubrilovića na predsjednika HDZ-a, a kasnije i prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana. Prigodna svečanost održavala se u benkovačkom Vatrogasnom domu i kako se čini, ovom prigodom snimljen je video koji je na You Tube učitao korisnik Tvrtko Krpina, a riječ je o govoru Drage Krpine u kojem se posebno osvrnuo na stavove o Istanbulsku konvenciju. U svom govoru uputio je Krpina i oštre poruke Plenkoviću, aktualnom predsjedniku HDZ-a i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. Vrijedi ga poslušati:

Ovu obljetnicu obilježavamo u posebnim okolnostima za našu stranku. Te okolnosti su debelo obilježene nametnutim ideološkim raspravama o kojima ne ovisi sudbina Hrvatske. Riječ je o glasovitoj Istambulskoj konvenciji. Hrvatski narod u ovom trenutku, i zadnjih godina, izložen je takvim opasnostima i pogibeljima da nam mlade obitelji u rijekama odlaze iz zemlje.”, istaknuo je Drago Krpina iznoseći uporedne demografske podatke danas s onima prije pola stoljeća.

Osvrnuo se i na lošu gospodarsku sliku.

Ekonomija na žalost ne otvara dovoljan broj radnih mjesta da bi ti ljudi ostali u Hrvatskoj. Hrvatska sela masovno izumiru a umjesto iznalaska rješenja nudi nam se Istambulska deklaracija.”, dodao je Krpina.

Vladajuću političku elitu optužio je da troši energiju na budalaštine.

Jesmo li mi odgovorni? Na što mi kao narod i naša politička elita trošimo energiju? Trošenje energije na takve budalaštine je krajnje neozbiljno i neodgovorno prema hrvatskom narodu i hrvatskoj Državi.”, upozorio je Krpina uz odobravanje nazočnih.

Upozorava kako je sadržaj Istambulske konvencije protivan uvjerenjima goleme većine hrvatskog naroda.

Vrijeđaju nas poruke kako mi to nismo pročitali, kako ne razumijemo o čemu se tu radi i kako će nam se doći pojasniti. Mi znamo čitati, znamo razumjeti a čuli smo što su nam o tome rekli hrvatski katolički biskupi. Mi koji smo sudjelovali u stvaranju hrvatske države znamo što nam je značila riječ kardinala Kuharića u najtežim trenucima. Hrvatski biskupi bili su kroz povijest na braniku hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta. Oni su to i danas i ne pristajemo da se stajališta hrvatskih biskupa ignoriraju i još da ih Dubravka Šuica izjavljuje da će ona to njima objasniti. Ne pristajemo na to – to je protivno uvjerenjima goleme većine hrvatskog naroda.”, zaključio je Krpina.

Drago Krpina rođen je u Radošinovcu 1960. godine. Osnovnu školu polazio je i završio je u Radošinovcu i Stankovcima. Srednju školu polazio je i završio u Puli i Zadru. Hrvatski jezik i književnost studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a potom na Učiteljskom fakultetu u Gospiću i Zagrebu gdje je i diplomirao. Nakon diplomiranja predavao je kao učitelj u područnoj školi Miholjec kod Križevaca te u školama u Svetom Filip i Jakovu i Biogradu na Moru. Bio je glavnim urednikom stranačkoga lista HDZ-a, Glasnika HDZ-a.

1990-ih godina

Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, u javnosti biva poznat nakon pokušaja atentata na dr. Franju Tuđmana  na HDZ-ovom skupu u Benkovcu 18. ožujka 1990. godine.  Na izborima za Hrvatski sabor  odnio je pobjedu kao kandidat HDZ-a za općine Benkovac, Knin i Biograd na Moru. Hrvatski sabor ga 1990. godine bira za člana hrvatske delegacije u Skupštini SFRJ.

Na početku balvan-revolucije, u srpnju 1990. godine, imenovan je predsjednikom Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Uskoro dobiva čin brigadira Hrvatske vojske, te postaje načelnikom Političke uprave Ministarstva obrane. Jedno vrijeme bio je savjetnikom za okupirana područja i predstojnikom Ureda za mirnu reintegraciju predsjednika Republike  dr. Franje Tuđmana.

U Hrvatskom saboru bio je zastupnik u prva četiri saziva (1990.-2003.), a od 3. prosinca 1998. godine glavni tajnik  Hrvatske demokratske zajednice do 6. ožujka  2000. godine, kada je podnio ostavku.

Nakon 2000. godine

U četvrtome sazivu Hrvatskoga sabora brojio se među aktivnije zastupnike, te je obnašao dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i šumarstvo.

Na 5. Općem Saboru HDZ-a u svibnju 2000. godine biva izabran za dopredsjednika HDZ-a, te se sve jače distancira od sukoba Ive Sanadera i Ivića Pašalića.  Godine 2002.  na 7. Općem Saboru HDZ-a kandidira se ponovno za dopredsjednika stranke, ne htijući svrstati se ni u jedan tabor i izgubivši povlači se iz političkoga života.

Na parlamentarnim izborima 2007.  kandidarao se u IX. izbornoj jedinici kao nositelj nezavisne liste, koja tada dobiva 1.339 glasova, odnosno 0,53%. Ponovno se 2012.  godine aktivirao u Hrvatskoj demokratskoj zajednici te je na izbornoj skupštini HDZ-a Biograda na Moru  izabran za izaslanika na 15. Opći sabor HDZ-a, koji je održan u svibnju iste godine.

(Iz Wikipedije)