Prošle su 34 godine, ali bol, ponos i sjećanje ne blijede. Vrijeme prolazi, no imena Hrvoja Jeličića iz Biograda na Moru i Danijela Mate Mandića iz Turnja, pripadnika 134. brigade Hrvatske vojske, ostaju trajno upisana u pamćenje njihovih obitelji, suboraca i hrvatskog naroda.
Smrdelj – mjesto gdje je mladost stala
Početkom siječnja 1992. godine, u najtežim danima obrane zadarskog zaleđa, u zaseoku Smrdelj, dijelu Zemunika Donjeg, vodile su se nemilosrdne borbe. Iako je 3. siječnja potpisano primirje, neprijatelj je već idućih dana pokrenuo snažne napade iz svih pravaca – s Aerobaze, Smrdelja, Smokovića i Zemunika Gornjeg, s ciljem zauzimanja Zemunika Donjeg.
Iako je to područje bilo izvan zone odgovornosti 134. brigade HV, njezini su se pripadnici bez oklijevanja odazvali pozivu u pomoć. Najteže borbe vodile su se upravo u Smrdelju, u nepreglednom terenu gdje se rat vodio u izravnom dodiru s neprijateljem, kuću po kuću.
Dani koji se ne zaboravljaju
U tim sudbonosnim danima, 4. i 5. siječnja 1992. godine, pripadnici protuoklopnog voda sudjelovali su u najtežim borbama.
Dana 4. siječnja 1992. godine, u bliskom okršaju, smrtno je stradao Hrvoje Jeličić iz Biograda, pogođen neprijateljskim rafalom. Bio je tek na početku života, ali nepokolebljiv u obrani položaja. Unatoč brzoj i požrtvovnoj pomoći suboraca, Hrvoje je podlegao ranama.
Borbe su se nastavile i sljedećeg dana. 5. siječnja 1992. godine, tijekom pretresa terena, od neprijateljske protupješačke mine poginuo je Danijel Mate Mandić iz Turnja. U istom događaju ranjeno je više suboraca: Šandor Santini – Šaco, Ivica Marijačić, pokojni Robert Robe i Jürgen Schmidt. Tih dana Smrdelj je natopljen krvlju hrvatskih branitelja.
Smrdelj je tih dana bio mjesto gdje su ugašeni mladi životi, ali i mjesto gdje je potvrđena istinska hrabrost.
Mladići koji su svjesno izabrali prvu crtu
Hrvoje i Danijel bili su gotovo dječaci – mladi, puni snova i planova. Prije dolaska u Smrdelj bili su pripadnici minobacačkog voda smještenog u Veterincima u Raštanima Gornjim, no na vlastiti su zahtjev zatražili premještaj u protuoklopni vod Jürgena Schmidta, jednu od elitnih postrojbi 134. brigade HV, zaduženu za najsloženije izviđačke, diverzantske i protuoklopne zadaće.
Znali su kamo idu i što ih čeka. Znali su kakav je rizik i koliko opasnosti vrebaju na svakom koraku. Ipak, hrabro su stali na prvu crtu obrane. Otišli su svjesni svega, ostavivši za sobom mladost, snove i sve ono što život nosi – i nisu se vratili. Njihova hrabrost i žrtva ostaju trajna svjetionik domoljublja i sjećanja.
Odavanje počasti – 34 godine poslije
Povodom 34. obljetnice pogibije, članovi obitelji, suborci, mještani i predstavnici braniteljskih udruga okupili su se kako bi odali počast poginulim junacima.
U Turnju su položeni cvijeće i svijeće na središnjem spomeniku Danijelu Mati Mandiću. Među okupljenima bile su nećakinje pokojnog Danijela Mate Mandića, Laura i Nadja, te majka Anka, brat Ante i sestra Marija pokojnog Hrvoja Jeličića, kao i suborci iz Turnja – Rade Kadija, Blaženko Mandić, Ivica Bausović – Rašić i drugi. Počasti su se pridružili načelnik općine Zoran Pelicarić, zamjenik zapovjednika 53. domobranske bojne i načelnik stožera 134. domobranske pukovnije Denis Brzić, zapovjednik satnije Mladen Karabatić iz Biograda te brojni mještani.
Molitvu je predvodila Sanja Santini Superba, a na mjesnom groblju u Turnju počast je odana i na grobu pokojnog Danijela Mate Mandića, uz molitvu koju je predvodio župnik Turnja, vlč. Josip Lisica.
Sudionici su potom posjetili Zemunik Donji i Smrdelj, gdje su na mjestima pogibije postavljene spomen-ploče u čast obojici branitelja. Počast je odana i kod središnjeg spomenika u Zemuniku Donjem.
Ondje ih je dočekao predsjednik Udruge branitelja Željko Fabijan sa suborcima. Tijekom Domovinskog rata Zemunik Donji bio je stalna meta neprijateljskih napada, a u njegovoj obrani život su položila 24 hrvatska branitelja.
Vječna obveza sjećanja
Hrvoje Jeličić i Danijel Mate Mandić nisu samo imena uklesana u kamen. Oni su simbol mladosti, hrabrosti i žrtve. Njihovi životi, prerano prekinuti, trajna su obveza svima nama da pamtimo, svjedočimo istinu i čuvamo slobodu za koju su dali sve.
Junaci, neka vam je vječna slava i hvala.
Počivali u miru Božjem.
Izvor: Denis Brzić