Silvestar Trtica (2. veljače 1966. – 22. siječnja 1993.), rodom iz Biograda na Moru, bio je daroviti i perspektivni vratar HNK Primorca, ali prije svega hrvatski vojnik bez premca. Poginuo je prvoga dana vojno-redarstvene operacije „Maslenica“, ostavivši neizbrisiv trag u sjećanju suboraca, prijatelja i obitelji.
Tijekom svojih vojnih zadaća, Silvestar je bio ključni član tima u mnogim opasnim akcijama. Darko Banić prisjeća se njegove hrabrosti tijekom izvlačenja topničkog naoružanja iz vojarne Logorište kod Karlovca, dok Denis Brzić opisuje njegovu odlučnost i predanost u akciji Maslenica. Zajedno, ova svjedočanstva oblikuju sliku Silvestra Trtice kao istinskog ratnika i heroja Domovinskog rata.
Svjedočanstvo Darka Banića o hrabrosti Silvestra Trtice
Tijekom akcije izvlačenja topničkog naoružanja iz vojarne Logorište kod Karlovca, Silvestar Trtica bio je ključni član tima. Iskusan, jer je prošao obuku u oklopnoj postrojbi bivše vojske, preuzeo je odgovornost za upravljanje kamionom kojim su se transportirale haubice i samohodke. Unatoč opasnosti od neprijateljske vatre i mina, hrabro je povezao prvu haubicu 105 mm i sigurno je dovezao do stacionara u Belaju, osiguravši da oružje stigne u ruke branitelja u Biogradu na Moru.
Njegova odlučnost i smirenost u izuzetno rizičnim okolnostima bila je presudna za uspjeh operacije. Nakon desetak dana, tim je ponovio postupak i dovezao u Biograd dvije samohodke, tri haubice 105 mm, Top T-12, ZIS i Bofors. Ta su sredstva omogućila značajno jačanje obrane grada.
Cijelo svjedočanstvo Darka Banića možete poslušati u priloženom videu:
Denis Brzić o okolnostima njegove pogibije tijekom vojno-redarstvene operacije „Maslenica“
Povodom 33. obljetnice njegove pogibije, Denis Brzić na svom Facebook profilu objavio je dirljivo sjećanje i svjedočanstvo o okolnostima u kojima je poginuo njihov suborac Silvio, kako su ga svi zvali.
Početak operacije „Maslenica“
„Poštovani prijatelji i suborci, evo jednog tužnog sjećanja i zahvale našem junaku i suborcu Silviju – Silvestru Trtici. Rođen je 2. veljače 1966., a poginuo 22. siječnja 1993. godine. Sutra, 22. siječnja 2026., obilježavamo 33. obljetnicu njegove pogibije.
Sva događanja započela su večer ranije, 21. siječnja 1993., kada je zapovjednik Samostalne 53. domobranske bojne, Darko Banić, od generala Janka Bobetka, kao i ostale postrojbe OG Zadar, zaprimio zapovijed za početak napadnih djelovanja u operaciji kodnog imena ‘Gusar’, odnosno ‘Maslenica’.
Naša bojna sudjelovala je s jednim interventnim vodom pod zapovjedništvom Gorana Mikecina na pravcu Dračevac – Crno i dalje, kao i s protuoklopnim skupinama na pravcu Kašića. Na tom je području 29. siječnja 1993. poginuo i naš suborac Erik Colić.
U tom trenutku bojna je imala minimalan odobren broj vojnika – dvije satnije, topništvo i pristožerne postrojbe, ukupno oko 350 ljudi, što je bilo nedostatno za napadnu operaciju na bojišnici dugoj oko 25 kilometara, dok su isti prostor prije branile 2. pješačke bojne 134. brigade. Zapovjednik je zatražio dodatne snage, što je general Bobetko i odobrio – pridodane su nam još dvije pješačke satnije. Ubrzo se pridružila i 3. Tinjska satnija iz sastava 55. domobranske brigade Benkovac, čime je ukupno bilo pet satnija pod našom zapovijedi.
Kasnije, uključujući topništvo za 53. i 55. domobransku bojnu Benkovac koje je bilo u sastavu naših snaga, broj vojnika popeo se na oko 1100, dok je na logističkom osiguranju djelovalo još mnogo postrojbi – Obučni centar Kozarica, Centar za obavještavanje, Satnija taktičkih snajpera ZZP Split, Izvidničko-diverzantska satnija ZZP Split te dijelovi 175. brigade u Kozarici – ukupno oko 1600 vojnika.
Noć priprema i Silvijeva zadaća
„Tijekom noći provedena je mobilizacija. Moral je bio izuzetno visok – nekoliko stotina branitelja, koji su prethodnog ljeta bili demobilizirani, dragovoljno se javilo. Ljude je trebalo obući, opremiti i rasporediti kako bi ujutro bili spremni za napad.
Silvio Trtica bio je pomoćnik zapovjednika bojne za logistiku, što je bio i njegov službeni djelokrug rada. No, kao i mnogo puta ranije, bio je tamo gdje je bilo najpotrebnije.
Tijekom noći raspoređivali smo topništvo, minobacače, raketne bacače, tenkove i druga sredstva, zaprečavali tenkoprohodne pravce te ključne kote – brdo Debeljak, selo Tinj, te ostala brda u Vrani koja su, prema ranijem sporazumu, bila napuštena, uključujući Veliki Umac, Veliki Bak i Golo Brdo
Tragični trenutak
„Ujutro u 7 sati bili smo spremni za napad. Nalazio sam se u području sela Tinj, zajedno s članovima zapovjedništva Nediljkom Prtenjačom „Prle“ i Filipom Milatom. Napad je počeo odmah u jutarnjim satima.
U područje Tinja – Drinika tada pristiže operativac Šulc, Silvestar Trtica i s njima jedna protuoklopna skupina u sastavu: Marjan Morožin „Bugi“, Šime Šarić, Vid Pribilović, pokojni Niko Labar „Đino“ i pokojni Tomislav Čustić. Šulc i Trtica odvaja se od grupe i kreću u izviđanje prema istoku, prema pumpi koju su kontrolirali četnici.
Tijekom napredovanja, Silvestar aktivira PROM-1, najopasniju protivpješačku minu, koja mu nanosi teške ozljede. Odmah su reagirali sanitet, dr. Duško Kardum sa sestrama i vozačem, te članovi Tinjske satnije – Milat Filip Pikolov, Nediljko Prtenjača „Prle“ i Ive Čačić „Mačak“ – pomažući pri izvlačenju, uz prethodno spomenutu grupu iz Biograda: Marjan Morožin „Bugi“, Šime Šarić, Vid Pribilović, pokojni Niko Labar „Đino“, pokojni Tomislav Čustić i drugi.
Ja sam dopratio sanitet i vozio ispred kako bih čistio put, letjele su tuke i kokoši na cesti širokoj jedva tri metra, te smo rekordno brzo stigli u ortopedsku bolnicu u Biogradu. Nediljko Prtenjača cijelo je vrijeme pružao pomoć u sanitetskom vozilu.
Silvestra smo predali u bolnicu, dok smo s zapovjednikom Darkom Banićem čekali ishod. Ubrzo je stigla vijest da je Silvestar Trtica podlegao teškim ozljedama. Kod nas je zavladala tuga i šok, ali nije bilo vremena za očajavanje – morali smo se vratiti svojim zadaćama.
Junak koji nije znao stati
„Silvijeva hrabrost bila je neupitna i dokazana mnogo puta prije. To izviđanje nije bilo njegova obveza, ali nitko ga nije mogao zaustaviti.
Posthumno mu je dodijeljen čin bojnika te odlikovanje Red kneza Zrinskog i Frankopana za junačku pogibiju. Bio je dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik elitne postrojbe voda gardijske policije, osposobljene za najzahtjevnije borbene zadaće.
Sudjelovao je u prvim napadima 134. brigade, u dovlačenju prvog topničkog naoružanja iz vojarni, riskirajući život, te u nizu ključnih ratnih djelovanja. Dana 7. lipnja 1992., prilikom krštenja ratne zastave 134. brigade, određen je za njezina nositelja.“
Trajno sjećanje
Na mjestu pogibije, u organizaciji Udruge branitelja MUP-a i ZNG-a 1990.–1991., podignuto je spomen-obilježje koje su 17. ožujka 2024. otkrili supruga Nera i sin Ivan. Na spomen-ploči uklesani su stihovi pjesme Ratnici svjetla Marka Perkovića Thompsona:
„Kada vidiš kamen na kojemu piše
da je ratnik pao i nema ga više,
nemoj samo proći k’o da ne postoji –
tu su hrabro pali prijatelji moji.“
I HNK Primorac odao je počast svojim golmanima Kazimiru i Silviju, dajući njihova imena sportskom nogometnom kompleksu kluba.
Dragi prijatelju i suborče, bila ti vječna slava i hvala za tvoja junačka djela. Počivao u miru Božjem. Na nama ostaje obveza da te nikada ne zaboravimo i da istinu o tvojoj žrtvi prenosimo budućim naraštajima.
