U Biogradu na Moru zavladala privremena nestašica kupusa kiselog za sarme

Premda u Biogradu na Moru razni trgovački lanci egzistiraju i nude robu široke potrošnje, poslijepodne, 30. prosinca, dva dana uoči završetka Stare godine ondje se nije mogao pronaći ni jedan jedini primjerak jednostavnog artikla. Kao da je riječ o nekakvom rijetkom egzotičnom voću, po Biogradu na Moru nije se mogla pronaći jedna obična glavica kupusa za sarmu. I govorim vam to iz prve ruke.

Naime, po završetku poslijepodnevne smjene zaustavila sam se u Lidlu i razočarano se uvjerila da ondje nema kiselog kupusa u glavici za sarme, već samo rezanog. Potom sam krenula u obilazak Plodina, Konzuma, Tommyja, Sonika…, ali isto svuda, ni ondje ga nije bilo za kupiti. Razmišljala sam putem i o nekom novom receptu, na primjer, postoji li sarma od nekog slatkog kupusa, na primjer – listova kelja. No odmah sam ga prekrižila, novogodišnja sarma je u našoj kući sarma jedino ako se priprema na tradicionalan način.

Suprug je taj dan htio kupiti tu vražju glavicu kiselog kupusa na vrijeme, ali sam ga spriječila smatrajući da ću ja ipak bolje procijeniti njegovu količinu i kakvoću (kao da je riječ o nuklearnoj fizici a ne o kiselom zelju) i kad sam mu navečer obznanila da ga po dućanima nema, možete i sami zamisliti njegovu reakciju. Psovke ne želim ponavljati.

Tko još pamti neugodne nestašice svega i svačega za vrijeme bivše Juge, mjera štednje, nestašice osnovnih živežnih namirnica (te nema kave, te nema benzina, ovog, onog) znat će kako sam se ja tu večer na pragu Nove godine, u 21. stoljeću, nakon obilazaka spomenutih centara osjećala bez glavice kiselog kupusa za sarmu.

Sva u očaju objavila sam na fejsu, na stranici bloga, jednu rečenicu u smislu da u Biogradu na Moru toliko trgovačkih centara, a nemaš di naći glavicu kupusa.

I onda mi se javila ona, moja spasiteljica po imenu Kristina.

Ova vrijedna mlada domaćica po prvi put u životu je kiselila kupus i zato je, za razliku od mene, recimo gotovanke, ona za sebe i svoje ukućane imala kupusa za sarme. Ispostavilo se da smo susjede i ponudila se da će mi pokloniti jednu glavicu. I tako je učinila. I premda ona nije tražila ništa zauzvrat, ubrala sam joj malo domaćih naranči iz mog vrta.

Prije svega, ovom prigodom želim najprije javno zahvaliti svojoj dobročiniteljici Kiki Kristini na njenoj nesebičnoj gesti i iskoristiti ovu priču da vam pokažem kako nas nevolja najbolje zbližava. Osim Kike, tu su i druge domaćice koje su htjele pomoći savjetima. I njima se posebno zahvaljujem. Od njih sam saznala da se, recimo,  ranijih godina u Biogradu na Moru kiseli kupus nije kupovao po dućanima, već bi onaj tko nije imao svoga domaćega odlazio kupiti ga na Jankolovici.

Već drugi dan su trgovački centri postali ažurni i nabavili još ovog cijenjenog zimskog artikla, tako da, s druge strane, možemo zaključiti da je sarma u Biogradu na Moru nezaobilazna na novogodišnjem meniju. Dobar tek vam želim svima!

Fotografija: Gabrielle Radulić/ Facebook grupa Što se kuha