Ljetna sezona 1969. godine u Biogradu na Moru nije protjecala glatko. Te su teškoće opisane u Narodnom listu koji je u jednom svom kolovoškom broju, u članku objavljenom pod naslovom „Biogradski turistički rekordi i apsurdi: Pet Biograda u jednom“ objavio stanje na biogradskom području. Nama su ti članci koje pronalazimo dokumenti jednog vremena, prema kojima možemo raditi usporedbe između onoga vremena koje je prohujalo odnosno onoga što je tada bilo i stanja ovoga vremena u kojemu mi danas živimo.
Biograd je 1969. godine imao oko 3.000 stanovnika, danas ih ima, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 5.569. Prema javno dostupnim podacima u priopćenju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za 2018. godinu ukupni broj turista u Biogradu na Moru iznosio je u 2018. godini 183.402 (od toga 32.687 domaćih i 150.715 stranih), što bi značilo otprilike – 32 Biograda u jednom. U protekloj turističkoj sezoni broj turista u Biogradu na Moru, prema priopćenju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske za 2019. godinu kretao se:
- u lipnju 29.485 ( 6.233 domaćih i 23.252 stranih)
- u srpnju 43.801 (7.816 domaćih i 35.985 stranih)
- u kolovozu 46.942 (10.083 domaćih i 36.859 stranih).
Navodimo ove brojke čisto radi usporedbe sa stanjem u kolovozu 1969. godine, kada je u Biogradu na Moru boravilo 15.000 turista, što su u ono vrijeme bili turistički rekordi.
Što se još pisalo o turističkoj sezoni u Biogradu na Moru te prijelomne 1969. godine (obratimo pozornost i na apsurde) pogledajmo u prijepisu originalnog članka (Narodni list, 1969.):
U utorak 12. kolovoza, prema podacima biogradskog „Turist-biroa“, u samom mjestu Biogradu bilo je na boravku i noćenju oko 15.000 turista.
Da se ne radi o olako izbačenom podatku uvjerili smo se uskoro obilazeći ovaj turistički centar. Na ulicama i drugim javnim površinama, te ugostiteljskim objektima, koji su Biogradu po veličini kvadrature jako skromni, nije više bilo, tako reći, ni jednog slobodnog milimetra.
REKORDI
Kako se danas o turizmu vrlo rado govori sa platforme natjecanja u postizanju nekih rekorda koji se brojčano mogu vješto eksploatirati, neki biogradski turistički radnici u toj poplavi turista, bez obzira kako se koji pojedinac u toj masi posjetilaca osjeća, vide izvanredno vrijedno dostignuće. I oni kažu:
– Sam Biograd ima nešto oko tri tisuće stanovnika. Ako u njemu boravi 15.000 turista, to praktično znači da na svakog Biograđanina dolazi po pet turista, čime se malo tko, ne samo na Jadranu, može pohvaliti. A kada bi se nešto slično na primjer dogodilo sa Zadrom, naš susjedni grad morao bi u jednom danu primiti ni manje ni više nego 150.000 turista. A možete li uopće nešto tako i zamisliti.
APSURDI
Drugi govore: – Nismo se spremili na ovako masovan posjet turista. Nedostaje mnogo toga što bi takovu posjetu turista u Biogradu pretvorio u ugodan doživljaj ispunjen koliko toliko adekvatnom komercijalnom ponudom usluga i roba.
Nema zabave, nema gdje izići uveče
Za tu armiju od 15.000 turista za večernju plesnu zabavu stoji na raspolaganju samo mala terasa restorana „Marina“. Na ljetnoj pozornici smjenjuje se dnevno repertoarski dosta jeftin program filmova, s povremenim i dosta rijetkim priredbama druge vrste. No, ljetna pozornica prima svega 800 gledalaca.
Od restorana „Evropa“, koji je pretvoren u nekakav lokal za tinejdžere nema nikakve naročite koristi.
Upravo radi toga kao na jedan od vodećih apsurda ove sezone neki biogradski turistički poslenici ukazuju na nesmisao rušenja hotela „Ilirija“ započeto prije početka ovogodišnje turističke sezone . Mogla se sačekati jesen.
Na Pašman rado i masovno; do Pašmana teško; na Pašmanu – ništa
Za ogromnu masu turista postale su tijesne i velike biogradske plaže, pa oni rado obraćaju svoje poglede na otok Pašman i njegove divne uvale. Gosti stoga opsjedaju biogradsku rivu tražeći prijevoz do Pašmana. Međutim, na Pašman se iz Biograda stiže vrlo teško. Redovne linije su vrlo rijetke. Do nedavna su u prometu bila i dva broda biogradske Tvornice mreža, koji su na žalost u sred ljeta otišli na remont. I tako sad turisti čekaju na slučaj da ih poveze neki privatnik do Tkona, ili do Kraja na Pašmanu.
A kada im se i takav slučaj dogodi onda ih tek velika razočarenja čekaju na samom otoku koji je turističko-ugostiteljski totalno nespreman za prihvat i davanje potrebnih usluga turistima naviknutim i na najskromniji osnovni komfor.
Žaleći se na te prilike jedan nam je turistički radnik u Biogradu sa tugom čak pokazao i na obalu pristaništa gdje se jedan prispjeli brodar sa otoka preznojavao tražeći bar jednu slobodnu „viticu“ za koju bi privezao svoj brod. (N.K.)
