📷 Na naslovnici: kopači kanala za buduću trasu vodovoda – Zvonko Tomić čuči i smije se, Frane Čudina s povezom preko oka, Ante Zorica drži u rukama macu. Za ostale osobe na slici nemamo podataka.
U Biogradu na Moru, još u vrijeme austrijske uprave Dalmacije, rodila se ideja o nečemu što će promijeniti život svakog mještanina.
Početkom prošlog stoljeća to je bila izgradnja vodovoda.
Hubert Borelli, načelnik Biograda od 1887. do 1914. godine, bio je vizionar koji je pokrenuo taj hrabri pothvat. Prve cijevi bile su položene već u dužini od nekoliko kilometara, no Prvi svjetski rat prekinuo je sav trud i nadu te zaustavio daljnje radove.
Prema kazivanju pok. Mile Strpića, da bi se dobilo odobrenje bečke vlade, bilo je potrebno analizirati vodu iz izvora Bibe u Vrani.
Zadatak je povjeren Petru Strpiću, rodom iz Biograda, koji je radio kao ljekarnik u Beču. Kada je došao kući, biogradska općinska vlast zamolila ga je za uslugu — neka ponese uzorak vode na analizu u Beč.
I ponio je Strpić uzorak vode sa sobom. Tamo, u Beču, nakon obavljene analize, pokazalo se da voda, zbog velike količine vapnenca, nije pogodna za piće.
Ali, Biograd nije imao izbora. Zbog teških prilika i čestih malarija, vlast u Beču ipak je odobrila izgradnju vodovoda i čak odobrila kredit za taj pothvat.
Plan je bio velik: vodovod od Vrane preko Pakoštana, Biograda na Moru, Sv. Filipa i Jakova pa sve do Turnja.
Svaki “Puškar”, muškarac između 18 i 52 godine sposoban za vojsku, morao je odraditi 60 radnih dana kopanja kanala.
To nije bio samo posao, već to je bio zajednički napor svih mještana, kap po kap, znoj i nada utkane u zemlju.
Kako je pisao Jadranski dnevnik (br. 17, 10. 04. 1934.), radovi su napokon bili završeni – i voda je potekla!
Do Pakoštana, Biograda, Sv. Filipa i Jakova, Turnja…
Prije nego što su kućanstva dobila svoje priključke, po Biogradu su bile postavljene špine na nekoliko mjesta.
Grad je disao radosnije, a otvorenje vodovoda pretvorilo se u veliku narodnu proslavu.
Toga dana Ante Jelić, vlasnik hotela Velebit, postavio je bačvu vina na ulicu “da se svatko posluži”.
A svećenik don Kažimir Perković podigao je čašu i nazdravio riječima:
“Neka Biba šiba!”
I stvarno! Voda je potekla, a s njom i novi život u Biogradu na Moru.
Danas se na tragove tog starog vodovoda podsjeća tek poneki zapis, fotografija i svjedočanstvo.
Cijevi koje su nekad prolazile kroz kamen i crvenu zemlju Vrane i Pakoštana bile su temelj modernog sustava vodoopskrbe koji Biograd ima danas.
Bila je to priča o upornosti, zajedništvu i vjeri da će svaka kap vode jednom poteći za život, za budućnost.
Izvor: Zavičajni muzej Biograd na Moru
📚 Dodatno istraživanje: arhiv “Jadranski dnevnik” (1934.), povijesni zapisi o vodovodnoj mreži Dalmacije, dokumenti o načelniku Hubertu Borelliju
