Na današnji dan, prije 19 godina, napustio nas je Slavko Perović, hrvatski pedijatar (Preko, otok Ugljan, 17. veljače 1921. – Zadar, 16. siječnja 2007.), liječnik koji je obilježio generacije djece i njihovih roditelja. Iako je imao 86 godina, njegov iznenadni odlazak ostavio je veliku prazninu, jer je riječ o čovjeku iznimne životne energije, neumornog rada i rijetke ljudske topline. Njegov dug i plodan život ugasio se gotovo u pokretu, u radu, u planovima, u stalnoj brizi za druge, bez povlačenja i bez mirovanja, u vremenu kada je još uvijek bio prisutan i aktivan u životu grada.
Životni put i rani dani
Prof. dr. sc. Slavko Perović rođen je 17. veljače 1921. godine u Preku. Otac Krste Perović bio je zadarski Arbanas, učitelj i kasnije školski nadzornik, a majka Jozica, rođena Dražić, prva školovana Kaljka koja je završila učiteljsku školu u Dubrovniku.
Pučku školu pohađao je u rodnom Preku, a gimnaziju u Zagrebu. Studij medicine započeo je uoči Drugog svjetskog rata. Studij je bio prekidan mobilizacijom u domobranstvo te njegovim antifašističkim i antiiredentističkim djelovanjem, zbog kojeg je završio u ustaškom zatvoru.
Medicinski fakultet u Zagrebu završava 1947. godine.
Nakon staža kratko radi kao liječnik opće prakse u Komiži, a potom se vraća u Zagreb gdje postaje asistent Klinike za dječje bolesti. Aktivno sudjeluje u kampanjama cijepljenja protiv tuberkuloze diljem Hrvatske.
Stručni i znanstveni počeci
Kao asistent na Dječjoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu započinje svoj stručno-znanstveni rad. Prvi znanstveni rad „Zaštitno cijepljenje protiv tuberkuloze“ objavljuje 1949. godine u časopisu Medicinar, a u sljedećim radovima sustavno razmatra učinkovitost i moguće rizike BCG vakcinacije.
Specijalizaciju iz pedijatrije završava kod utemeljitelja Zagrebačke pedijatrijske škole, profesora Ernsta Mayerhofera i Nike Skrivanelija. Nakon toga još neko vrijeme ostaje asistent na Dječjoj klinici.
Dolazak u Zadar – grad izazova i obnove
Godine 1953., na poziv lokalne uprave, vraća se u Zadar. Iste godine umire šef dječjeg odjela zadarske bolnice dr. Luka Bezić, a dr. Perović preuzima njegovo mjesto.
Zadar je tada još uvijek grad duboko ranjen ratom, devastiran, bez osnovne infrastrukture, s kroničnim nedostatkom kadra i opreme. Unatoč tome, prof. Perović prihvaća izazov s mladenačkim entuzijazmom.
Organizira zdravstvenu zaštitu djece u sjevernoj Dalmaciji, razvija dječji dispanzer i obnavlja dječji odjel. U iznimno teškim uvjetima, s prenapučenim sobama i nedostatkom prostora i opreme, započinje proces modernizacije pedijatrijske skrbi. Bio je tada jedini pedijatar, kronično neispavan, ali neumoran.
U tom razdoblju u Zadru se uvode prvi suvremeni terapijski postupci: lumbalna punkcija, infuzijska terapija, sustavne posjete novorođenčadi te, među prvima u Hrvatskoj, perinatologija. Zahvaljujući tim naporima, smrtnost dojenčadi i djece postupno se smanjuje.
Profesionalni razvoj i usavršavanje
Kontinuirano se stručno usavršava boraveći na vodećim europskim dječjim klinikama u Londonu, Beču, Hamburgu, Varšavi i Trstu.
Tijekom godina, u sklopu Službe za zdravstvenu zaštitu djece, razvijaju se i prvi subspecijalistički odsjeki, najprije dječja kardiologija, a potom i druga područja pedijatrije. Služba postupno poprima organizacijske i stručne elemente kliničkih ustanova.
U takvim uvjetima dr. Slavko Perović nastavlja intenzivno stručno, znanstveno i nastavničko uzdizanje.
Akademska i nastavna karijera
Godine 1965. stječe doktorat znanosti, a 1966. postaje primarius i naslovni docent Sveučilišta u Rijeci. Godine 1974. izabran je za naslovnog profesora Sveučilišta u Rijeci.
Godine 1977. stječe subspecijalizaciju iz gastroenterologije, hepatologije i nutriciologije. Godine 1986. postaje redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu te znanstveni savjetnik.
Bio je dugogodišnji član organizacijskog odbora i redoviti predavač Hrvatske proljetne pedijatrijske škole u Splitu, kao i jedan od najistaknutijih predavača na stručnim skupovima i kongresima u zemlji i inozemstvu. Posebno priznanje predstavlja njegov izbor za predsjedavajućeg sjednice na Svjetskom kongresu pedijatara u Beču 1971. godine.
Znanstveni opus i urednički rad
Objavio je više od 190 stručnih i znanstvenih radova te bio urednik i autor devet knjiga. Među njima se posebno ističu Ugroženo novorođenče, Dojenje, Akutni dijarealni sindrom te Prehrana ribom u zdravlju i bolesti, u kojoj izražava zabrinutost zbog zapostavljanja mediteranske prehrane u Hrvatskoj.
Bio je dugogodišnji glavni urednik časopisa Medica Jadertina, član uredništava Liječničkog vjesnika i Paediatrie Croatice, te jedan od stupova Hrvatskog liječničkog zbora, osobito zadarske podružnice, koja je u njegovo vrijeme proglašena najboljom u Hrvatskoj.
Društveni i javni angažman
Bio je član Upravnog i Nadzornog odbora Udruženja pedijatara Jugoslavije te Hrvatskog pedijatrijskog društva. U Zadru je 26. travnja 1958. godine utemeljio Ogranak pedijatrijske sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora.
Za redovitog člana Akademije Zbora liječnika Hrvatske izabran je 1971. godine, a u dva mandata bio je član njezina predsjedništva i komisije za stručno usavršavanje. Godine 1986. imenovan je znanstvenim savjetnikom, a 1993. članom Senata Akademije Hrvatskoga liječničkog zbora.
Od osnutka 1993. godine bio je predsjednik nestranačke udruge Matica Zadrana, na čijem je čelu ostao trinaest godina, a do smrti njezin počasni predsjednik.
Široki interesi i neumorna energija
I nakon umirovljenja 1986. godine ostaje iznimno aktivan. Bavi se poviješću medicine, objavljuje zapažene radove, sudjeluje u kulturnom i društvenom životu grada, dolazeći, često na legendarnom biciklu, na izložbe, tribine, koncerte, kazališne predstave i sportske događaje.
Bio je sportaš, glazbenik, pjesnik, prozaik i nagrađivani umjetnički fotograf. Godine 2004. objavljuje zbirku čakavskih pjesama i fotografija „Litrati“, djelo koje snažno svjedoči o njegovoj ljubavi prema otoku, ribarima i mediteranskom načinu života.
Čovjek i učitelj
Iznad svega, prof. dr. sc. Slavko Perović bio je izvrstan pedijatar i veliki učitelj. Djeca su ga voljela, roditelji mu vjerovali. Predavanja su mu bila nadahnuta, dinamična i pamtljiva. Bio je tih, nenametljiv, nikada nije podizao glas, nikada ogovarao. Slobodan duh, protivnik svih totalitarizama, emotivac čistog srca i čovjek jednostavne, pristupačne topline.
Zadužio je Zadar, ali i širu okolicu, generacije Zadrana, Biogradaca i mještana okolnih gradova i općina, liječio ih, poučavao, usmjeravao i pomagao, bez razlike među ljudima. Njegov ispraćaj, kojem su nazočile tisuće ljudi, bio je snažno svjedočanstvo koliko je bio voljen i poštovan.
Osobna svjedočanstva – liječnik koji se pamti cijeli život
Veličina prof. dr. sc. Slavka Perovića ne mjeri se samo titulama, knjigama i nagradama, nego i tihim, svakodnevnim pričama ljudi kojima je pomogao. Te se priče prenose desetljećima, s koljena na koljeno, kao dio kolektivnog pamćenja grada i šire.
Čuvena Perovićeva mast za bebe
Jedno od takvih sjećanja vezano je uz danas gotovo legendarnu Perovićevu mast za bebe:
„Moja ćerkica imala je jako osjetljivu kožu i ništa nije pomagalo da se ublaže promjene ispod pelene. Isprobali smo sve – bez uspjeha. Onda sam doznala za Perovićevu mast. Spasili smo se. Tko je to doživio, zna.“
„Dr. Perović i njegova čuvena mast za bebe poznati su odavno. Izliječili su mnoge ljude, a naročito djecu. Legenda. Neponovljivi.“
Ta jednostavna, ali učinkovita terapija ostala je u pamćenju brojnih roditelja, kao simbol znanja, iskustva i duboke brige za dijete.
„Likar nad likarima“
Posebno snažno odjekuju riječi roditelja čije su se obitelji uvjerile u njegovu stručnost u najtežim trenucima:
„Likar nad likarima. Mog Ivana, kad je bija beba, gnojna upala, curi iz nosa, ušiju, Bože sačuvaj. Pregleda ga, napiše što da naprave u ljekarni na trgu u Zadru: ‘Dajte mu to petnaest dana i dođite na kontrolu.’ Došli, mali kaže zdrav. Danas ima trideset i dvije godine. Nikad više takve upale sinusa ni dišnih puteva. Što reći, čovik zna.“ ❤️
Trag koji ostaje
Takva svjedočanstva ne mogu se naći u znanstvenim bazama podataka ni u službenim biografijama. Ona žive u sjećanjima roditelja, u zdravlju odrasle djece, u tihom „hvala“ koje traje desetljećima.
Prof. dr. sc. Slavko Perović bio je upravo takav liječnik, prisutan u životima ljudi i onda kada ga više nema. Imao je dug, ispunjen i lijep život. Pokazao nam je kako se voli posao, grad, ljudi, znanost i umjetnost.
Neka mu je vječna slava i hvala i neka mu je laka hrvatska gruda.
Izvor
Tekst je djelomično temeljen i prilagođen prema objavljenom članku u časopisu Hrvatskog liječničkog zbora – Pedijatrija:
„In memoriam: Prof. dr. sc. Slavko Perović (1921.–2007.)“, Pedijatrija, HLZ, 2021.
Dostupno u PDF-u:
https://pedijatrija.hlz.hr/_dokumenti/2021/2021-009.pdf
