Dan Grada Biograda na Moru kao studija lojalnosti
Dan Grada Biograda ove se godine nije zadovoljio uobičajenim folklorom, protokolom i prigodnim govorima. Ne, otišlo se korak dalje. Prema ambijentu koji u mnogim totalitarnim društvima izgleda potpuno normalno: vođa se slavi, publika kliče, zastavice se mašu, a kritičko razmišljanje ostaje izvan dvorane.
Ako je itko sumnjao da se u Biogradu na Moru išta može unaprijediti, Dan Grada je pokazao da može. Ljudska potreba za hvaljenjem dugogodišnje vlasti sada je službeno automatizirana. Jer zašto se više oslanjati na građane kad se lojalnost može programirati?
Prema pisanju Zadarskog lista, svečanoj sjednici povodom Dana Grada pridružila se humanoidna robotica Tonka, prva hrvatska takve vrste. Odjevena u narodnu nošnju, stavljena na pozornicu i puštena da govori, Tonka je savršeno odradila zadatak: bez greške, bez pitanja i bez odstupanja od narativa.
Gradonačelnik Ivan Knez, koji grad vodi već 19 godina, učinio je ono što svaki dugotrajni vođa u stabilnom sustavu obožavanja voli učiniti: privremeno se povukao, kako bi mu se moglo pljeskati s još većim uvjerenjem. Umjesto čovjeka, pohvale je izgovarao stroj. Neutralan, poslušan i imun na sumnju. Uslijedio je trenutak koji bi se teško razlikovao od propagandnih svečanosti poznatih iz režima u kojima se vlast ne propituje, nego afirmira: robotica preuzima show i započinje s hvalospjevima.
Umjetna inteligencija, pokazalo se, izuzetno brzo usvaja lokalne političke obrasce. Bez emocija, ali s puno „podataka“, Tonka je analizirala dugogodišnji mandat gradonačelnika i, gle čuda, rezultati su bili isključivo pozitivni. Očito algoritam još nije upoznat s konceptima poput političke odgovornosti, smjenjivosti vlasti ili potrebe za kritikom.
Ako je ideja bila pokazati kako robot može učiti iz okoline, onda je eksperiment uspio savršeno. Tonka je u nekoliko minuta savladala osnovni algoritam političkog opstanka: hvali, ne propituj, prilagodi se masi. To je, uostalom, vještina koju mnogi ljudi u javnom prostoru uče godinama.
U publici: zastave, pljesak, glazba, ushićenje. Slika koja više podsjeća na ritual lojalnosti nego na građansku svečanost. Razlika između političkog skupa i Dana Grada svela se na tehnički detalj: govornik ovaj put nije čovjek, nego stroj programiran da govori ono što se od njega očekuje.
Ako je cilj bio simbolično pokazati napredak i tehnološku budućnost, rezultat je ispao ironično suprotan. Jer kada robot hvali dugogodišnjeg vođu dok masa maše zastavicama, ne djeluje kao pogled u budućnost, nego kao povratak u obrasce prošlosti za koje smo se nadali da su davno arhivirani.
U sustavu u kojem se već dugo govori isto, misli isto i plješće isto, umjetna inteligencija ne donosi ništa novo, samo preciznije izvršava ono što je odavno postalo rutina.
Možda je to i najveći uspjeh večeri: demonstracija da u sustavu u kojem se svi već ponašaju kao programirani, humanoidni robot dolazi kao sasvim logičan sljedeći korak.
Izvor: Zadarski list
Naslov izvornog članka: Neobičan gost – Bizarna proslava Dana Grada Biograda
Napomena: Tekst je autorski komentar i interpretacija događaja temeljen na pisanju Zadarskog lista.