U drugoj polovici prošlog stoljeća, u ono vrijeme kada nije bilo brojnih trgovinskih centara kao što ih imamo danas, u punom koloritu i opsegu domaćih proizvoda život se mahom vrtio oko tržnica, trbuha svakoga grada. One su nudile namirnice koje govore o važnom aspektu nematerijalne kulture – prehrani. Usudili bismo se reći – zdravijoj prehrani. One su pouzdani svjedoci ekonomskog i društvenog razvoja grada, pokazatelji prilika u kojima su živjeli njegovi stanovnici. Zato pogledajmo kako je biogradska tržnica s lokacijom na rivi izgledala 1978. godine.
„Pijaca 1978. … na podu sprta i vrnja puna pomidora, poviše nje fuštani, travese, facoli i jaketa pribačena priko stabla isprid vrata adrese 27 di je moguće bilo radno misto danas najstarijeg Bure (mogu faliti najvise u 10-ak metara). Angurije, drveni banki na kavaletima što su tvorili trg danon i apartman njihovih prodavača noćon. A u prvom planu… drugovi moji radni veseli, motobickl Puch voze ponositi svi (tu malu, brzu i ne baš lako ukrotivu zvirkicu izbrušene glave motora san ganja nekih 7-8 godina posli).“, tako je poetično, slikovito i lokalnim dijalektom opisao ovu fotografiju Biogradac Ivan Colić u Facebook grupi Biograd. U tekstu smo samo dodali „kvačice“ slovima kojima su nedostajali i prenijeli ga u izvornom obliku. Fotografija je očekivano pokrenula lavinu nostalgičnih sjećanja i komentara.
Značaj nekadašnje i današnje biogradske tržnice ne očituje se samo u ponudi proizvoda koji su bili ili su dostupni kupcima, već predstavlja mjesto koje čuva „duh“ grada i njegovu nematerijalnu tradiciju. Ovo mjesto komunikacije naših sugrađana, druženja, izmjene znanja i vještine, recepata, svojevrsni muzej na otvorenom, muzej identiteta na kojem je prezentirana lokalna tradicija zaslužuje mjesto na našim mrežnim stranicama posvećenim voljenom gradu Biogradu na Moru.