Visovac, zelena oaza mira… (VIDEO)

Visovac je otočić smješten na Visovačkom jezeru, povijesnog imena Lapis albus ili Bijela stijena. Od 1 445. godine na njemu se nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i Crkva Gospe Visovačke, koji s prekrasnim krajolikom čine jedinstvenu ambijentalnu cjelinu.

Tijekom burne povijesti Visovac je bio i ostao otokom mira i molitve, a franjevački samostan tvrđavom duhovnosti i vjere, ali i jednim od ključnih temeljnih kamena opstojnosti Hrvata i očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta. S bogatom zbirkom umjetničkih, povijesnih i arheoloških predmeta, s osobitim florističko-hortikulturalnim krajobrazom, primjer je skladnog suživota čovjeka i prirode, kulturni biser Nacionalnog parka „Krka“.

U ovo doba skorog početka ljeta, franjevački otok Visovac pohode brojni turisti i hodočasnici, kažu godišnje ih dođe i do 60 tisuća. Uz sv. misu, razgledanje muzeja, riznice, crkve Gospe od Milosti u raskoši prirode otoka usred Krke sa svega 1 200 četvornih metara površine, nama je hodočašće 9. lipnja 2024. godine organizirala Zajednica “Put” iz Zadra. Ovom prigodom im se od srca, iskreno zahvaljujemo na tome.

Sve je to još uvijek bilo u okvirima ustaljenog mira redovnika i njihovih novaka, kako im pravila samostanskoga života nalažu. Ipak, fratri će često izaći ususret putniku namjerniku i pokazati i ono što nije uvijek u okvirima programa za posjetitelje. Na taj način proći ćete kroz priču koja datira od polovice 15. stoljeća, kad su na Visovac, sklanjajući se od Turaka, došli franjevci iz Kraljeve Sutjeske u Bosni. Još prije njih, ondje su, u malome samostanu s crkvicom obitavali pustinjaci, eremiti, sljedbenici sv. Augustina. Visovac su nazvali Bijelom stijenom (Lapis Alba) zbog kamenite hridi što je izbijala iz rijeke, da bi se ona kasnijih stoljeća nasipala i tako stvorio prostor otoka kakav je i dan danas.

Malo bi tko mogao vjerovati, da se na tako malome prostoru nalazi toliko rijetkosti i čari prirode. Ondje obitavaju divlje i pitome patke, guske, afričke kokoši, neotrovni rijetki gmazovi, raskošni paunovi i druge životinje. Sve to u bujnoj vegetaciji punoj svakojakih plodova.

Fra Stojan Damjanović, domeštar visovačkih novaka, vikar samostana, ekonom, pjesnik i višegodišnji misionar u Africi o tome je progovorio za portal Šibenski:

„Već po prirodi svojega poslanja“, navodi fra Stojan: „fratri su oduvijek živjeli u zajednici s prirodom. Ovdje, iako na malome prostoru, imamo dobre uvjete za to. Oko nas su grmovi šipaka, banane, kakiji i kivano – kivija, plodovi nazvani “vitaminskom bombom”. Divlje šljive, bon- bon stablo iz Indije (od kojeg potječe i ime bombon). Pa crvene i ljekovite hokkaido tikve. I ginko – biljka, od koje se prave lijekovi za sprječavanje degeneracije ljudskih stanica kojima ne može nauditi ni radijacija! Tu je i mirisna metvica, cvjetovi lipe, i drugo bilje. Dio je azijskoga podrijetla, dio donesen iz Afrike, a ostalo s našeg podneblja. I sve izvrsno uspijeva.“

Šetali smo tom otočnom zelenom oazom i obišli Crkveni muzej gdje se nalazi i ferman turskoga sultana Murata, po kome su fratrima zajamčene carske slobode. Među inima i pravo ribolova u rijeci Krki. I danas, kad je na tom dijelu Nacionalnoga parka Krka sve strogo zaštićeno, to pravo za redovnike Visovca formalno još vrijedi.

U lapidariju samostana nalaze se okamine velikih puževa nađenih u drniškome kraju, koji, kako je analizama utvrđeno, potječu od prije šest milijuna godina! Posebno zadivljuju prelijepi paunovi jarkih boja kakve ni slikar ne bi mogao oponašati. Jedan nam je paun, što se rijetko događa, raširio svoj raskošni rep u obliku polukruga, puštajući da ga snimimo izbliza. Zaista fantastično!

Evo na kraju i početnih stihova Iz fra Stojanove poeme o Visovcu:

 “Raznog ploda tu imade

Što franjevci sve to rade

Taj Visovac otok krasni

Kao da je sve u basni…”

Upravo tako! Prepuni dojmova oprostili smo se od Visovca, drevne Lapis Albe, Bijele stijene, kao čudom izniknule iz modrozelenog jezera. Pogledajte naše fotografije: