U Biogradu na Moru predstavljene „Zadarske priče“ i 111 biogradskih autora Drage Marića

U ovo vrijeme pandemije COVID-a 19 i ludila oko koronavirusa, započetih ratova, smrti bližnjih osoba, prijetnji galopirajućim inflacijama i ostalih nedaća koje nas pogađaju u posljednje vrijeme pravo je zadovoljstvo bilo nazočiti promociji jedne impozantne knjige s koricama u bojama čokolade. U Zavičajnom muzeju Biograd na Moru ovih dana, naime, promovirana je knjiga „Zadarske priče kroz prošlost i sadašnjost županije“, novinara, publiciste i povjesničara sporta Drage Marića. Bilo je to u četvrtak, 24. veljače 2022. s početkom u 18 sati. Prateći zadarske internetske portale i nacionalne poput HRT-a, opazili smo da se promociji ovog kapitalnog djela koja se odvijala u siječnju ove godine posvetilo tek nekoliko rečenica, pa ćemo mi ovim prilogom nastojati ispraviti tu nepravdu.

Knjigu su nazočnoj publici u Biogradu na Moru predstavili dr. sc. Šenol Selimović, novinar i predsjednik udruge Matica Zadrana, i Draženko Samardžić, ravnatelj muzeja i domaćin, dok je promociju tijekom večeri moderirala Nikolina Mojić.

Nikolinu Mojić smo do sada mi u Biogradu na Moru imali prigodu upoznati kao svestranu umjetnicu, pjesnikinju, književnicu, vrsnu interpretatoricu i autoricu brojnih stihova i rado viđenu gošću ovoga grada. Na samome početku večeri, upravo je naša Nikolina Mojić pozdravila nazočne, izrazila zadovoljstvo što se po prvi put susrećemo u jednom zajedničkom izdanju u suradnji Matice Zadrana i Zavičajnog muzeja Biograd na Moru povezanih pričama Drage Marića i to njih 111 vezanih uz biogradski kraj i njegove ljude, na 920 stranica ispunjene i fotografijama i lako čitljivim i pitkim tekstom. Ispričala je autora zbog nedolaska, koji u poznim godinama i dalje stvara, te pročitala pismo u kojem poručuje:

„Poštovani građani Biograda i pripadajućeg okružja, ispričavam se što danas ne mogu biti nazočan predstavljanju zbornika o ljudima i događajima s područja županije, dakle i s vašeg područja o kojem u ovoj knjizi ima 111 priča. Hvala vam što ste došli uveličati promociju i posebice zahvaljujem svima među vama koji su pomogli stvaranju ove knjige. Zdravi i zadovoljni bili i Bog vas čuvao. Drago Marić.“

Kao i uvijek, vrhunski je Nikolina Mojić interpretirala ovaj put svima nama poznate stihove Tomislava Brace Kazije, koji je na svoj elegičan način opisao ono što se pokušava od vremena ukrasti, a to su riječje, narječje, dijalekt, zapravo sve ono što nas čini čovjekom, a to je govor. Iz razloga da ne bi sve te riječi jednoga dana nestale, kao light motiv knjige upravo su ti njegovi stihovi objavljeni i u Zadarskim pričama, a one su objedinile sve zanimljive priče sa šireg područja Zadarske županije.

Prije službenog dijela programa predstavnici Glazbene škole Biograd na Moru, mladi glazbenik Roko Gulan i njegov mentor – prof. Alfred Trojan, kao gitarski duo, izveli su Oliverovu „Cesaricu“, a tijekom večeri kasnije još jednu – „Zoru bilu“ klape Intrade:

Draženko Samardžić, domaćin ovog događaja, pozdravio je i zahvalio nazočnima koji su došli u prostor Zavičajnog muzeja gdje se smjestila i naša famozna zbirka Gnalić.

„Već nekoliko dana intenzivno govorimo, pišemo, reklamiramo ovo predstavljanje večeras i napokon smo dočekali taj trenutak da promoviramo ovaj događaj koji smo dogovorili prije mjesec dana kada me nazvala Nikolina Mojić i predložila što sam objeručke prihvatio.“, započeo je Samardžić istaknuvši kako smo svi skupa sudionici jednog povijesnog događaja ne samo na razini Biograda na Moru, već cijele Zadarske županije i zadarskog okruženja i nastavio je:

„I sad zamislite, 111 priča. I kad smo onako između sebe diskutirali s obzirom na to da znamo za neke legende biogradskog kraja, mislili smo da ih ima 5-6, u vrh glave 10-ak zanimljivih legendi, tako da večeras imamo priliku vidjeti iz sadržaja gdje su te ostale priče koje će zacijelo pobuditi puno osjećaja, puno onih zaboravljenih trenutaka i vjerojatno nekoga prisjetiti na neka sretnija, mirnija, veselija vremena.“

Povezanost Zadra i Biograda na Moru

Govorio je Samardžić o povezanosti i povijesnoj suradnji između dva grada, Zadra kao centra županije i Biograda na Moru kroz daleku prošlost, počevši od 1125. godine kada su Mlečani porušili Biograd na Moru odnosno „jadransko osinje gnijezdo“ na koje su oduvijek imali nekakav pik, što je svojedobno otprilike izjavio i mletački dužd, zatim je spomenuo 1202. godinu kada križarska kršćanska vojska ruši i pljačka Zadar a stanovništvo seli u razrušeni Biograd, gdje je taj grad pokazao svoje veliko srce i svoje gostoprimstvo, a kojemu Mlečani daju ime Zara Vecchia, naziv koji je bio u uporabi sve do talijanske okupacije koja je trajala do 1943. godine.

„Sramotnim Londonskim ugovorom, koji je potpisan 1915. godine, a potvrđen Rapalskim ugovorom 1920. godine, ovaj dio prekrasne južne Hrvatske i Dalmacije predan je Talijanima na upravljanje, a prije smo bili svjedoci kako su Mlečani također stoljećima gospodarili ovim područjima. Gubitkom Zadra u Kraljevini Jugoslaviji pojavio se veliki nedostatak logistike: nema više bolnice, nema svih državnih administracija, znamo da je Zadar bio do 1918. glavni grad Kraljevine Dalmacije, nakon toga traži se jedan novi centar i centrom sjeverne Dalmacije postaje Biograd, koji u takvim okolnostima postaje administrativno, kulturno, političko, vjersko i crkveno središte i sjediše kotara za Preko, Zadar, Zemunik i Nin.“, istaknuo je Samardžić veze Biograda i Zadra kroz povijest, izrazivši nadu da su uz nekoliko značajnih imena one u knjizi i opisane iz pera legende, kroničara Drage Marića koji i dalje neumorno piše.

Riječ domaćina, pa red glazbe, i ponovno naša Nikolina Mojić stupa na scenu. Istaknula nešto važno, a to je da se svi podatci i priče koje knjiga sadrži ne mogu pronaći dostupnom tehnologijom u 21. stoljeću koja se naziva Internet, ne mogu se ti podatci jednostavno “ izguglati“, sve je nastalo iz živog pera autora koji je obilazio mjesta i neposredno  kronološki istraživao različite krajeve cijele županije.

Urednik i recenzent knjige dr. sc. Šenol Selimović pozdravio je nazočne u ime udruge Matice Zadrana koja je izdavač ili suizdavač knjige. Prisjetio se prve promocije knjige u Gradskoj loži prije mjesec dana, negdje tijekom siječnja, a potom ove druge gdje je tim povodom zamolio autora da pokuša locirati koliko se priča odnosi na pojedine dijelove Zadarske županije znajući pritom nakanu da žele knjigu promovirati u različitim gradovima i općinama. Tim povodom pedantan i precizan autor je došao do brojke 111 priča iz zbirke, kronike, odnosno almanaha, koje se odnose na biogradsko područje .

„Možda bi najzgodniji izraz za ovu vrstu izdanja bio almanah, posvećen je ljudima i događajima koji su na izravan ili na neizravan način dijelom vezani uz grad Biograd, ali i biogradski grad u širem smislu ili biogradsku rivijeru kako vi volite reći ovdje u vašem kraju.“, na početku predstavljanja istaknuo je dr. sc. Selimović ujedno zahvalivši domaćinima, biogradskim muzeju i glazbenoj školi, koji su prihvatili gostovanje odnosno priliku da se biogradskoj javnosti predstave s jednim kapitalnim izdanjem zadarske kronike misleći pritom ne samo na grad Zadar, već na cijelu mikroregiju.

Vrlo je nezahvalno i dr. sc. Selimoviću nemoguće svih 920 stranica prezentirati, ali je pokušao na neki način dočarati otprilike što je sve skupa napisano i što knjigu čini posebnom.

Duša knjige

„Knjiga je posebna po tome što autor Drago Marić kao dugogodišnji iskusan novinar i publicist, koji po mnogima ima i književnog dara, dakle ima jednu suptilnu tehniku pisanja koja je svakome, bez obzira na profil i stupanj obrazovanja, dostupna i pitka. Svatko može naprosto može uživati u ovim pričama, jer one su vrlo transparentne, vrlo duhovne, duševne, pa i duhovite i mislim da je to posebnost – upravo ta da svakome liku, svakome čovjeku o kojemu piše autor prilazi s jednim velikim respektom.“, smatra dr. sc. Selimović. Osvrnuo se na naslovnicu knjige koja prikazuje 20-ak portreta ljudi koji su vezani za širi zadarski kraj, od famoznog Luke Modrića koji je jedna svjetska veličina i nema na svijetu onoga tko za njega nije čuo, do naših olimpijaca, poznatih i uspješnih ljudi iz svijeta kulture, znanosti, umjetnosti, gospodarstva itd., ali je također među njima i legendarna Gracijela, figura iz zadarskih oriđinala, koja je obilježila sociokulturni imaginarij Zadra.

„Svi su oni na naslovnici knjige, zato što je to duša knjige. Duša knjige govori o tome da svatko tko je na neki način obilježio svoje vrijeme, svoj milje, svoje ljude oko kojih je radio, ono s čime se bavio, taj je na neki način zaslužio biti dio ove kronike. Ovo nije statistička kronika, što je prva asocijacija, nabrajanje događaja po godinama, mjesecima. Ne, naprotiv, ovo je jedna specifična kronika duše, života, ritma grada Zadra, Zadarske županije i svih onih mjesta koji se ovdje spominju, a koje čine ljudi. Dakle, prije svega ljudi čine ovu knjigu i to ne bilo kakvi ljudi nego oni koji su ostavili nekakav trag. Taj trag može biti fantastičan sportski uspjeh, može biti neponovljivo gospodarsko čudo, a može biti i nešto što je jednostavno netko svojim životom bez posebnih atributa ostavio jednostavno neki trag za koji ni mi ne znamo sociološki, kulturološki objasniti zašto je ta osoba eto toliko posebna i toliko značajna u nekom našem sjećanju, u nekakvom našem pamćenju, bilo kulturalnom ili svakodnevnom.“, objašnjavao je dr. sc. Selimović a nakon toga naglasio povezanost Zadra i Biograda i mikroregionalni milje u kojem se različite  informacije isprepleću.Nabrajao je poznata imena poput dr. Labara, nogometaša Kacijana, dr. Bubičića i po čemu su poznati, a potom naveo da knjiga prikazuje nutrinu i onu dimenziju za koju ne znamo o poznatim ljudima te otkriva neke aspekte ličnosti i afinitete, neke njihove hobije, neke svoje događaje, pa i traume, koje nikada nisu podijelili s javnošću.

„Drago Marić na jedan human, pitak, ljudski način otkriva a da pritom nikoga ne vrijeđa, iz svake njegove priče možemo učiti o fenomenu što je to život.“, zaključio je dr. sc. Selimović i dao je nekoliko primjera, a na samom početku spomenuo je prof. dr. sc. Borisa Labara.

O prof. dr.sc. Borisu Labaru

„Naravno da među nama nema nikoga tko nije čuo za Borisa Labara. Znamo da je to vrhunski liječnik svjetskih kvaliteta, da je njegova karijera zdravstvena, medicinska, znanstvena, besprijekorna. Ali Drago Marić je htio prikazati našega doktora Labara u dimenziji književnika. Malo tko zna da je taj čovjek izgradio i cijeli život imao u sebi književničkog dara kojeg naravno nije imao vremena nikada prikazati i još ga nije prikazao, ali postoji neka knjiga pripovjedaka koju je napisao dr. Labar kao književnik, koja nikada nije objavljena, ali koju je Drago Marić imao u svojim rukama i koji je, naravno, dao svoj sud o tome. I ta će knjiga vjerojatno možda jednoga dana izići na vidjelo.“, izrazio je nadu dr. sc. Selimović i nastavio: „I sjećam se i ja jako dobro jedne od tih pripovijetki o njegovim unucima u kojoj prikazuje odnos djeda i unuka. To je nešto što bih ja, budući da sam u međuvremenu postao djed, pa sada znam što znači biti djed, preporučio izdavaču, jer način na koji taj čovjek opisao svu tu ljubav između unuka i djeda, osjećaje, emocije koje preplavljuju čovjeka koji je postao djed, je neponovljiv. To je nešto najljepše što sam ikad pročitao.“ Osim te pripovijetke istaknuo je njegove eseje, impresije o prijateljstvu prof. dr. sc. Labara kao vrsnog i talentiranog književnika koji kroz svoj život i svoje bavljenje medicinom nije imao vremena stvarati književničku karijeru.

O Ratku Kacijanu

Za Ratka Kacijana svi znamo da je bio vrsni nogometaš, veliko nogometno ime hrvatskog i jugoslavenskog sporta i nogomet, spomenuo je dr. sc. Selimović drugu osobu o kojoj je pisao Marić.

„On je doduše rođen u Zadru, ali njegovi roditelji nisu prihvatili život pod talijanskom upravom, pa su preselili u Biograd, tako da je i Ratko Kacijan svoju karijeru započeo u biogradskom Primorcu i već 1941. igrao za hrvatsku reprezentaciju tadašnje NDH. Taj čovjek je veliko ime hrvatskog nogometa, čovjek koji je spojio nespojivo: Hajduk i Dinamo, znamo da su to oduvijek rivali na suprotnim stranama, to je čovjek koji je igrao i za Hajduk i za Dinamo. Nogometna škola Dinama naziva se Hitrec-Kacijan upravo po njemu, dakle ostavio je neizbrisivi trag. Ali mnogi elementi njegovog života i njegove privatne sudbine koji je Dragi Mariću ispričala njegova kćer, prvi i jedini put su objavljeni u knjizi. To je ono, što kaže Nikolina, što se na Internetu ne može pronaći, a vrlo su znakoviti detalji, vrlo zanimljivi, vrlo poučni i svaki Biogradac koji voli svoj grad, svoje mjesto, svoje ljude, volio bi te priče pročitati, od toga da je bio iznimno skroman, da je bio sramežljiv, ali iznimno duhovit.“, rekao je dr. sc. Selimović istaknuvši posebno Kacijanovu plemenitost, kada u teška vremena kada su vladali glad i neimaština sa svojim suigračima nije htio na svečane domjenke, koji je kupovao lopte ne samo svojoj djeci već i djeci iz cijeloga dvorišta te još jedan duhoviti detalj kada je klub loše igrao a navijač mu u tramvaju nudio svega  2 dinara koje je on odbio ustvrdivši da bi navijaču niskoga rasta ta kovanica bolje poslužila da stavi pod petu da bude rastom viši. Uz svu tu svoju introvertiranost, iznimno duhovit igrač imao je takvu sudbinu da ga jugoslavenska vlast nije htjela pustiti u Milano, navodno su ga tražili iz Milana jer je igrao za NDH, a nakon ’90-ih godina u Dinamu nisu previše htjeli spominjati njegovo ime jer je navodno bio u NOB-u. Kao ljude koji su prošli svoje Scile i Haribde spominje ih Drago Marić u svojoj knjizi. Označili su vrijeme u kojem su živjeli, režime i ideologije a da zapravo uopće nisu sudjelovali u politički i ideološki u tim režimima, smatra dr. sc. Selimović, te na takav način opisao pristup autora Ratku Kacijanu. Još je o njemu dodao kako Kacijan nije volio građanski stil života, pa je izveo parodiju na ljude koji su šetali pse, prošetavši Zagrebom bijelog miša vezanog  za uzicu, kojemu je dodao i mašnicu.

200 godina ljudi i događaja

„Drago Marić na taj način pristupa svojim likovima, ali ne samo likovima nego i događajima. Pristupa im s jednom dobronamjernošću i pokušava sve ljude s kojima je bio u doticaju ili o kojima piše, prikazati ih na način na koji do tad nisu bili poznati javnosti. I zato kad kažemo kronika možda malo taj izraz koristimo za ovu knjigu zato što stvarno povezuje razdoblje od 200 godina. Tu imamo tekstova ljudi i događaja iz 18. stoljeća, a ima priča o ljudima i događajima koji su dan danas živi, djeluju i rade i koji su zapravo živi svjedoci onoga što o njima ovdje piše. Ima tu ljudi koji su iz Pakoštana, Ždrelca  ili Svetog Filip i Jakova, a to je sve ono što pokriva biogradsku rivijeru, tako da ovih 111 priča nisu samo iz Biograda na Moru, odnose se na cijeli ovaj vaš mikrozavičaj.“, naglasio je dr. sc. Selimović, pa pritom spomenuo Vitu Jurandića iz Ždrelca koji je u svom rodnom mjestu iz New Yorka uveo u praksu komemoriranje najmilijih kroz spomen-kartice, o čemu Drago Marić piše. Potom je spominjao maestra Lea Pincetića, legendarnog dirigenta navijačima iz Jazina u gradu košarke. Potom je spomenuo dr. Bubučića, vrsnog kirurga ali i šahistu i događaj u kojem Drago Marić opisuje susret dr. Bubičića i njegov susret sa svjetskim prvakom u šahu Tigranom Petrosianom, gdje je u Rijeci  ’60-ih godina prošlog stoljeća dr. Bubičić nadvladao svjetskog prvaka. Potom je spomenuo i časnu sestru iz Pakoštana koja je vodila dječji zbor s kojim je postizala značajne uspjehe na nacionalnoj razini. I brojne druge.

Milan i Neven Filipi i Ortopedska bolnica

„Jednog dana kada dobijete ovu knjigu u ruke vidjet  ćete zapravo da je pregršt tekstova koji su faktografski točni, koji su dokumentirani, koji imaju svoje izvore, koji imaju svoje svjedoke, koji nisu izmišljeni niti su preparirani, nego su to žive, istinite priče o ljudima i događajima .“ govorio je dr. sc. Selimović o tekstovima Drage Marića, napomenuvši da ih je u knjizi nekoliko tisuća i nemoguće ih je stoga svih interpretirati. K tome još ipak je uspio spomenuti Milana i Nevena Filipija, fototeku Nevena Filipija i danas vrlo značajne povijesne  fotografije koje su snimljene, primjerice biogradske bolnice kada je imala samo jedno krilo. Milan Filipi svojedobno je prikazivao filmove na platnu ispred bolnice, koje su bolesnici gledali s balkona bolnice, a za one koji nisu mogli napustiti postelju za njih bi u bolesničkim sobama organizirao prezentaciju filma. Svega iz toga vremena sjećaju se starije generacije ljudi, a vrsni publicist i novinar Drago Marić ih je sve zabilježio i tako otrgnuo iz zaborava.

Kako je knjiga nastala i gdje ju nabaviti?

Dr. sc. Selimović otkrio je kako je knjiga nastala od postojećih 19 objavljenih knjiga tiskanih u malim nakladama koje bi autor podijelio unaprijed zainteresiranima, mnoge od njih nisu sačuvane, nema ih u knjižnicama… Uz tih 19 uvrštene su još dvije knjige, jedna o Kreši Ćosiću – čovjeku s Olimpa rođenog u Dobropoljani,  i druga o „Foto Vjeki“ odnosno Vjekoslavu Suraću, poznatom zadarskom fotografu.

„Ja sam stvarno, kao predsjednik Matice Zadrana, iskreno ponosan da smo jedno kapitalno djelo zadarske kronike iznjedrili, da je ono danas pred nama i da se to biserje zadarske kronike uspjelo skupiti i staviti u jednu školjku, a ta školjka je zapravo ta knjiga koja je sakupila sve ono što je moglo biti zaboravljeno, izgubljeno a mi smo sve to spasili.“, zaključio je dr. sc. Selimović na kraju.

Knjiga se ovom prigodom mogla kupiti po promotivnoj cijeni, a nešto malo više platit ćete u knjižari Timbar kod crkve sv. Krševana u Zadru, ako vas knjiga nakon svega što ste pročitali stvarno zanima. U protivnom – nismo vas uspjeli dovoljno zaintrigirati. U svakom slučaju, mi je već  imamo za sebe, a bit će vam dostupna i u gradskoj knjižnici..