Prvi javni poziv za Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“

Na službenim stranicama Grada Benkovca objavljen je „Prvi javni poziv za Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“. U nastavku pročitajte o čemu se tu točno radi: sve je jasno naznačeno i ukoliko želite sudjelovati – javite se odgovornoj osobi.

Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u suradnji s gradom Benkovcem organiziraju Znanstveno-stručni skup „Biogradsko-benkovački kraj u Domovinskom ratu“ u povodu 25. obljetnice osnutka 134. domobranske pukovnije Biograd, koji će se održati 26. rujna 2019. godine u Benkovcu, u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Benkovac, Šetalište kneza Branimira 46.

TEMATSKA PODRUČJA:

  • Pripremanje i početak srbijanske agresije na benkovačkom području
  • Ratne postrojbe koje su branile biogradsko-benkovački kraj
  • Sjećanja i poruke hrvatskih branitelja
  • Arhivska građa nastala u Domovinskom ratu i vezana uz rat
  • Ratna uništenja ili oštećenja materijalnih i kulturnih dobara

 ROKOVI:

  1. travnja 2019. – rok za prijavu rada s naslovom i sažetkom
  2. travnja 2019. – obavijest o prihvaćanju rada
  3. lipnja 2019. – rok za predaju završnog rada

Kontakt osoba:

Dr. sc. Josip Čerina, mob. 091 4035895 i e-mail: josip.cerina1@gmail.com

 Upute za autore radova

  • Radove pisati u A4 formatu, 4 do 10 stranica, fontom Times New Roman, veličina 12, s jednim razmakom između redaka i dvostrukim između odlomaka, u dva stupca, s razmakom od 1 cm između stupaca;
  • Sve margine treba postaviti na 2.5 cm;
  • Ime(na) i prezime(na) autora navesti ispod naslova, kurzivom, a informacije za kontakt (sveučilište/organizacija, e-mail) u fusnoti, ime autora koji izlaže rad podcrtati;
  • Tablice, slike i dijagrami trebaju biti numerirani iznad, trebaju imati naslove iznad, a ne pisati unutar slike, ispod u desnom kutu navesti izvore;
  • Grafikoni trebaju biti u Excelu, a slike u .jpg formatu (molimo poslati grafikone i slike i kao zasebne dokumente);
  • Bilješke moraju biti dosljedno numerirane kroz tekst i ispisane na kraju rukopisa.

Dodatne upute za autore znanstveno-stručnih radova:

  • naslov na hrvatskom i engleskom jeziku, postaviti u sredinu, veličina fonta 14, boldano;
  • sažetak na hrvatskome i engleskome jeziku, od 250 do 300 riječi i ključne riječi;
  • poziv na literaturu i izvore treba biti prema harvardskom sustavu citiranja, referiranja i navođenja bibliografskih jedinica. Npr. citirati izvore na ovaj način: (Virilio, 1998: 45).
  • sva literatura navedena u popisu treba biti citirana u radu.

Način navođenja literature:

Knjige: Virilio, P. (1998) La Bombe informatique. Paris: Galilée.

Poglavlja u knjigama i zbornicima: Golding, P. i G. Murdock (1979) “Ideology and the mass media: The question of determination”, 189–224. U: M. Barrett et al.: Ideology and Cultural Production. London: Croom Helm.

Članci u časopisima: Hsueh, M., Yogeeswaran, K. i S. Malinen (2015) “Leave Your Comment Below: Can Biased Online Comments Influence Our Own Prejudicial Attituds and Behaviors?”, Human Communication Research, 41 (4), 557–576. doi: 10.1111/hcre.12059.

(vidite uputu za autore časopisa Medijska istraživanja

https://hrcak.srce.hr/upute/upute_autorima_Medijska_istrazivanja.pdf ).

Dodatne upute za autore koji će priložiti rukopis o vlastitom sjećanju i svjedočanstvu:

  • početak rata (reakcija na prve oružane provokacije, osobna sjećanja i reakcije okoline…);
  • pristupanje oružanim postrojbama (dragovoljno ili mobilizacija, nacionalna osvještenost, motivacija za obranu…);
  • ratni raspored i borbena djelovanja (postrojba i borbeni položaji, odnos snaga na terenu, naoružanje i oprema, logistička potpora, herojski događaji i stradavanje…);
  • vojna stega i zapovjedni kadar (odnos prema nadređenima i vojnicima istog položaja, poslušnost za sve zapovijedi, autoritet zapovijednika, osobine „pravog“ i „lošeg“ vojnika…);
  • borbeni moral (moral po dolasku u ratnu postrojbu, održavanje i/ili jačanje morala, suradnja s lokalnom zajednicom, pomoć i potpora obitelji);
  • kraj rata (pripreme i početak oslobodilačke operacije Oluja i Mestral, razvojačenje ili profesionalna karijera…).

 

U Zadarskoj županiji počinje predupis djece u prvi razred osnovne škole: roditelji, evo što morate napraviti…

Ured državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, obavješćuje roditelje (skrbnike) da će se predupis djece u prvi (I.) razred osnovne škole za školsku godinu 2019./2020. obaviti u pripadajućoj (najbližoj) osnovnoj školi prema mjestu prebivališta/boravišta u vremenu od 28. siječnja do 30. siječnja 2019. godine.

U prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2019./2020. na području Zadarske županije upisuju se djeca koja do 01. travnja 2019. godine imaju navršenih šest godina života , kao i djeca kojoj je prošle školske godine odgođen upis u osnovnu školu ili su privremeno oslobođena od školovanja ili iz drugih razloga nisu upisana u osnovnu školu, a školski su obveznici.

Iznimno:

  1. prijevremeni upis, roditelj/skrbnik, možezatražiti za dijete koje nije školski obveznik, a od 01. travnja 2019. do kraja tekuće godine navršiti će šest godina života.

Zahtjev Uredu na Obrascu 6 za uvrštavanje djeteta u popis školskih obveznika za prijevremeni upis može se podnijeti najkasnije do 31. ožujka 2019. godine.

Osim zahtjeva, preslika osobne iskaznice roditelja /skrbnika ili potvrdu o promjeni mjesta prebivališta/boravišta obvezno se dostavlja i mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o psihofizičkom stanju djeteta.

  1. privremeno oslobađanjeod upisa u prvi razred (djeca s težim oštećenjem zdravlja ili višestrukim teškoćama) roditelj/skrbnik podnosi zahtjev Uredu državne uprave na Obrascu 6. uz medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom i razvojnom stanju djeteta te nalaz, odnosno mišljene jedinstvenog tijela vještačenja.

Zahtjevi se nalaze na web stranicama Ureda www.udu-zz.hr (link: Obrasci, Služba za društvene djelatnosti, Odjel za obrazovanje, kulturu i sport), a ispunjen se može dostaviti na e-mailprosvjeta@udu-zz.hr s skeniranom dokumentacijom ili na adresu: Ured državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti, Odjel za obrazovanje, kulturu i sport, Zadar, Josipa Jurja Strossmayera 20.

Nakon podnošenja zahtjeva za dijete, roditelj/skrbnik obavezno se treba javiti školi radi terminima: testa zrelosti, sistematskog liječničkog pregleda i laboratorijske pretrage.

Ako se dijete upisuje u osnovnu školu izvan svog upisnog područja, a postupak utvrđivanja psihofizičke sposobnosti je obavljen u školi prema upisnom području, osnovna škola koju će dijete pohađati pisanim putem će zatražiti mišljenje o psihofizičkoj spremnosti djeteta za upis u prvi razred škole.

Za područje Ispostava Ureda zahtjevi se upućuje na adresu odgovarajuće Ispostave:

– Ispostava Benkovac, Benkovac, Trg domovinske zahvalnosti 5

– Ispostava Biograd na moru, Biograd na moru, Kralja Tvrtka 1

– Ispostava Gračac, Gračac, Park Sv. Jurja 1

– Ispostava Obrovac, Obrovac, Ante Starčevića 11

– Ispostava Pag, Pag, Bana Josipa Jelačića 8

Upisi u I. razrede osnovnih škola obavit će se u vremenu od 03. lipnja do 07. lipnja 2019. godine.

Potrebna dokumentacija: OIB, preslik domovnice i rodnog lista (vrijede bez obzira na datum izdavanja), a škola ih može uz suglasnost roditelja sama pribaviti elektronskim putem.

Ured državne uprave u Zadarskoj županiji

Služba za društvene djelatnosti

Izvor: Zadarski.hr

Foto ilustracija: Pixabay

Studentica iz Biograda na Moru, Petra Morožin, sa splitskim sveučilišnim zborom pjeva u sjajnom spotu visoke produkcije snimljenom u čast nenadmašnom Oliveru Dragojeviću

Kako najbolje odati počast glazbeniku? Pjesmom, naravno. A kako odabrati tu pjesmu kad je u pitanju ni više ni manje nego Oliver Dragojević?
Splitski sveučilišni zbor „Silvije Bombardelli“ našao je način da zapjeva njemu u čast, a da si pritom barem malo olakša spomenutu selekciju. Jer, tko to ima samo jednu najdražu Oliverovu?

Naime, početkom akademske godine dirigentica zbora, Anamarija Tadin, odlučila se za koncept medleya koji uključuje međusobno ispreplitanje i povezivanje različitih Oliverovih pjesama.
Tako je nastao Oliver Medley, Bombardellijev najveći dosadašnji projekt, koji obuhvaća čak sedam nezaboravnih pjesama: Skalinada, Zbogom ostaj ljubavi, Galeb i ja, Dobar dan, Ti si moj san, Vjeruj u ljubav i Ključ života. Aranžman medleya potpisuje sama dirigentica.

Zbor je na spomenutom materijalu marljivo radio još od listopada, da bi sredinom studenog započeo suradnju sa studijem Tomislava Mrduljaša, u kojem je snimljen medley, i glazbenim producentom Hrvojem Domazetom.
Šlag na torti bila je odluka o snimanju spota u srcu „najlipšeg grada na svitu“ za koji su se pobrinuli Andrija Jurčević i Dean Bubić iz APstudia -Aheropita. Autorica fotografija je Marija Mikulić.

Rezultat predanog rada velikog broja mladih ljudi, uglavnom studenata, jest predivna glazbena priča inspirirana nenadmašnim glazbenikom, njegovim voljenim gradom, ali i mladom generacijom koja ga i dalje slavi pjevajući njegove obožavane pjesme.
Glazbu i spot medleya zbor je javnosti odlučio prezentirati upravo, 7. prosinca – na Oliverov rođendan. Time je još jednom dokazana istinska tendencija čitavog projekta – odati počast najvećem i najvoljenijem.

Sam zbor osnovan je u ožujku 2016. godine, a čine ga studenti svih sastavnica splitskog sveučilišta, a među njima je i Petra Morožin, mlada studentica iz Biograda na Moru. Trenutno zbor broji 35 aktivnih članova. Iako mu je glavna zadaća da uveličava sveučilišne manifestacije i promocije, zbor je od samog početka znatno proširio svoje glazbene domete brojnim nastupima van sveučilišta te čestim suradnjama s domaćim i stranim zborovima. Anamarija Tadin dirigira zborom od osnutka.

Izvor: Sveučilište u Splitu

Glagoljaštvo u Biogradu i biogradskom kraju

Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru započet će u prostorijama knjižnice u četvrtak, 18. listopada s početkom u 18 sati, a govorit će se o dugoj povijesti glagoljaštva u Biogradu i njegovoj okolici.

 Za sve posjetitelje koji o dugoj tradiciji glagoljaštva u našim krajevima žele saznati malo više, Gradska knjižnica Biograd na Moru i Udruga glagoljaša Zadar organiziraju čak dva predavanja.

O prvoj temi pod nazivom „Glagoljaštvo kod benediktinaca i benediktinske zajednice Biograd“ govorit će otac Jozo Milanović iz benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (u mjestu Tkon, na otoku Pašmanu.)

Otac Jozo Milanović

A više o glagoljaštvu u samom Biogradu i biogradskom kraju u drugom predavanju istoimenog naziva reći će ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru Draženko Samardžić.

Oba predavanja moderirat će predsjednica Udruge glagoljaša zadar Danijela Deković, prof.

Dakle, U ČETVRTAK, 18. LISTOPADA, U 18 SATI u Gradskoj knjižnici Biograd na Moru govorit će se o glagoljaštvu benediktinaca i benediktinske zajednice i glagoljaštvu u Biogradu i biogradskom kraju. Organizatori se već sad raduju vašem/našem odazivu.

 

PROVJERITE KAKO VAM RADI ŠTITNJAČA: Sve što vam treba je toplomjer!

Doktor Barnes je osmislio kućni test koji možete napraviti u toplini svojeg doma. Jednostavan je i brz i saznat ćete kako vam radi štitnjača.

Prije pedeset godina dr. Broda Barnes otkrio je da je tjelesna temperatura indikator aktivnosti buđenja. Posebno je naglasio temperatura tijela odmah nakon buđenja. U svojoj knjizi objasnio je rad štitnjače kao i razne probleme i bolesti do kojih može doći u slučaju da štitnjača ne radi kako treba. Doktor Barnes je osmislio kućni test koji možete napraviti u toplini svojeg doma. Jednostavan je i brz i saznat ćete kako vam radi štitnjača.

Barnesov test

Prije spavanja uzmite toplomjer koji ste dobro stresli. Temperatura na njemu mora biti 35°.

Nakon što ste se probudili odmah stavite toplomjer ispod pazuha. Toplomjer držite deset minuta. Kad očitate rezultat zapišite ga. Taj rezultat je poznat kao “rana jutarnja bazalna temperatura”. Normalna temperatura je između 36.5 i 36.8.

Imajte na umu da vam zbog infektivnih bolesti i kod žena koje imaju menstruaciju temperatura može varirati. Test radite kada se potpuno zdravi.

Rezultati testa

Štinjača vam radi normalno ako vam je temperatura između 36.5 i 36.8.

U slučaju da vam je temperatura niža od 36.5, onda se radi o smanjenom radu štitnjače (hipotireoza). Imajte na umu da su depresija, nedostatak energije, umor, infekcije, kronična glavobolja, nedostatak pamćenja i koncentracije, gubitak kose simptomi smanjenog rada štitnjače.

Ako je temperatura viša od 36.8, radi se o ubrzanom radu štitnjače (hipertireoza) ili infekciji u tijelu.

Ovaj test se preporuča raditi tri dana za redom ako želite točne rezultate ispita.

U slučaju da vam je temperatura iznad ili ispod granica normale obratite se svom liječniku.

Za dobar rad štitnjače veoma su važni dobar rad jetre, život bez stresa, selen, vitamin A, kortizol, magnezij i vitamin B.

Foto ilustracija: Pixabay

Izvor: novi

Pet znakova ZLA koji pokazuju da imate posla s ljudima POKVARENA SRCA

Jedan od razloga zbog kojih vrlo često ne vidimo, nazivamo li to “zlo”, pokvarenost srca ili psihopatsko ponašanje – vjerojatno je taj što nam je teško povjerovati da takvi ljudi zaista postoje!

Ne možemo zamisliti da nas netko vara, obmanjuje ili povređuje (kako nas, tako i druge) bez imalo savjesti, širi laži i izmošljotine kako bi uništio nečiji ugled ili da se pretvara i izdaje za nešto što nije, a sve s ciljem kako bi nanio štetu drugima (fizičku, materijalnu, emotivnu…). Ipak, na žalost znamo da takvi ljudi postoje.

Sljedećih pet znakova pokazuju da imate posla s ljudima pokvarenog srca i, ako prepoznajete neke od njih, bilo bi najbolje da se klonite takve osobe, a njeno “popravljanje” i psihičko iscjeljenje možda ipak prepustite stručnijim osobama.

1. Ljudi pokvarenog srca stručnjaci su u stvaranju zabuna, pometnji i svađa.

Oni:

  • izvrću činjenice
  • obmanjuju
  • lažu
  • izbjegavaju preuzimanje odgovornosti
  • negiraju stvarnost
  • izmišljaju priče
  • zadržavaju informacije za sebe.

2. Ljudi pokvarenog srca eksperti su u zavaravanju drugih svojom slatkorječivošću.

Ali ako pogledate plodove njihovog života ili ako se povedete njihovim riječima, vidjet ćete da se takve osobe nikada ne mijenjaju i da ne ulažu u rast i razvoj.

Njihov život je iluzija i duševna hrana im je patnja drugih ljudi!

3. Ljudi pokvarenog srca uvijek žele kontrolirati druge ljude, a oni su sami sebi najviši autoritet.

Odbacuju povratne informacije i konstruktivni kriticizam, sami stvaraju pravila po kojima žive, ne obraćajući pažnju na moralne norme.

4. Ljudi pokvarenog srca često igraju na simpatije dobrodušnih ljudi sa svrhom obmanjivanja.

To ovako izgleda: traže samilost, ali je sami ne pružaju.

Traže toplinu, oprost i intimnost od osoba o koje su se ogriješili bez imalo empatije prema bolu koji su uzrokovali i bez stvarne namjere da pokušaju popraviti ono što su učinili ili da pokušaju vratiti izgubljeno povjerenje.

5. Ljudi pokvarenog srca nemaju savjesti i ne znaju što je kajanje.

Čak i nemaju namjeru pokušati se boriti protiv svoje zlobe – zapravo, uživaju u njoj – a sve pod maskom određenog plemenitog karaktera.

Jeste li se ikada susreli s takvom osobom i kakvo je bilo vaše iskustvo?

Foto ilustracija: Pixabay

Izvor: ATMA

STARE ŠIBENSKE IZREKE (A NEKE OD NJIH SU I TIPIČNO BIOGRADSKE): „E, jadni ti smo, ka i jesmo…“

Stare šibenske (a neke od njih su i tipično biogradske) izreke:

  • E, jadni ti smo, ka i jesmo.
  • Bleka bija, bleka osta.
  • Sebe maže, a njega je zapuštala.
  • Plače mižerju, a ne zna od obisti (di će ni šta bi).
  • Ide ka tić, živi ka tić, i krepaće ka tić.
  • Fali mu pet za učinit šest.
  • Uzmi pope šta se da.
  • Dolce, far niente. (Slatko je ništa ne raditi.)
  • Otkad je infiša u bolest, sve je palo na moje špale.
  • Ne vridi ni po boba.
  • Nije isto stisniti i prdniti.
  • Šta ih više mišaš, više smrdu.
  • Ima noge ka duja špadi.
  • Učini dobro, izi govno.
  • Lipo je umra, samo je izdanija.
  • Otega je papke.
  • Život je robija.
  • I, pi, veseli se, na ovi život poseri se.
  • Najbolje je digniti sve četri u ariju.
  • Sve je najbolje, kad mu je stađun.
  • Za guzicu, na forticu.
  • Neću likara, nego dok dur – dur.
  • Traži posla, a moli Boga da ga ne nađe.
  • Svaka škuža nađe muža.
  • Ne skida se zimski halj, dok ne dođe misec maj.
  • Zasviri i za pas zadi.
  • Ko s dicon liga, popišan ustaje.
  • Šta si zinija, ki nika stvar?
  • Na koju si bužu ti izaša, a?
  • Prošla je bunu i bunicu, a sad se pravi svetica.
  • Niti smrdi, niti mrliši.
  • Cili ga je život prala i šumprešavala, a sad ga pita i privrće. I bar da bi joj reka fala!
  • Dobro se drža za svoje godine, sve dok mu nije pa život.
  • Uzmi tuđu kokošicu, a svoju veži za nožicu.
  • Kraj nje je bija kuco gobo.
  • Šta si se obisija, ki nika stvar.
  • Stani di si, jer ni za di si – nisi.
  • Žuti žutuju, a crveni putuju.
  • Platićeš laštru, kad dođeš kući.
  • Namećija se na lipo, pa mu se sad teško skalati s konja na magarca.
  • Naučija je ništa ne raditi, pa ga je ovo sad puno bacilo unazad.
  • Namirali su joj ga, namirali, ali ona ni čuti.
  • Manje, a slađe.
  • Šta’š brže, to’š sporije.
  • Izija mu magarac libre.
  • Šparati triba za crne dane, jer doći će Susvita.
  • Vas je ki gola voda. Zapuva se i upotija, da sve izlazi iz njega.
Šibenik

Nastavi niz…

 

P. S. Sve skupa, uključujući i fotografiju, pronašla na Facebook stranici „Šibenik u fotografiji jučer, danas, sutra“.

Riječi lete, zapisano ostaje: Bezimeni spomenik

Vodeći se latinskom izrekom „Verba volant, scripta manent“ (riječi lete, zapisano ostaje) ovo javljanje započet ću s jednim svojim starim člankom iz siječnja 2016. godine objavljenim po raznim portalima pod naslovom „Uskoro spomenik prvom poginulom Biograđaninu, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata“…, a završit ću nekako drugovačije. Ostanite budni do kraja.

Prisjetimo se, barem na tren, koliko je u stvari razdoblje obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata (1991.-1995.) od velikosrpske agresije bilo obilježeno ratnim stradanjima, žrtvama, patnjom i prolivenom krvlju za ostvarenje pravednog cilja – do uspostave slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, prva linija obrane Biograda bila je suočena s tehnički nadmoćnijom vojskom Srbije i Crne Gore tj. JNA s dijelom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, s njihovim položajima u Kakmi, svega 4km nadomak širem gradskom području. Zbog svog položaja, Biograd je imao stratešku važnost u očuvanju cjelovite Hrvatske i oslobađanju južne Hrvatske.

Početkom rata, a naročito tijekom 1991. i 1992. godine, više od nevjerojatnih 5 000 projektila palo je na Biograd! Srpski izvori iz tog razdoblja govore o osvetničkim pohodima i bjesomučnom granatiranju Biograda, kada su namjerno uništavali civilne ciljeve u Biogradu i okolici. Mjesta udara raketnih i topničkih projektila bili su: gradska tržnica, dječji vrtić, škole, plaža Soline, gradska vijećnica, zavičajni muzej, plivački bazen, autobusni kolodvor, hoteli, ortopedska bolnica… Jezgra je Biograda tada bila na „dobrom“ putu da postane nova Hirošima uz brojne ljudske žrtve. Jedan od najtragičnijih događaja iz tog razdoblja bio je, kada su pomoću raketnog sustava Orkan s kasetnim punjenjem, tzv. zvončićima, koji su padali na plažu Soline 14. lipnja 1993. godine, u samo nekoliko trenutaka pokosili 5 mladih života.

Smrtno stradali su tada Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, a sedmero ih je bilo teško ranjeno. Nakon višegodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, realnog straha od neprijateljskih napada na izloženi Biograd, više godina života u progonstvu, brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa s agresorom, u kolovozu 1995. godine vojno -redarstvenom akcijom hrvatskih snaga pod nazivom „Oluja“ u trajanju od svega tri dana oslobođeno je čitavo ovo područje. Tek nakon toga je Biograd u miru i prosperitetu ponovno mogao zauzeti zasluženo mjesto jednog od vodećih mediteranskih turističkih destinacija. Tradicionalna turistička manifestacija pod nazivom „Biogradska noć“, koja se održava svake godine 4. kolovoza, posvećena je upravo ovoj veličanstvenoj pobjedi.

Mnoge su obitelji dotad zavijene u crno. Mnoga djeca su ostala i kasnije odrastala bez oca. Mnogi nisu čak ni stigli zasnovati obitelj i imati djecu, poginuli su. San o hrvatskoj državi njihove obitelji platile su onim najvrjednijim što su imale – životima svoje djece. Na biogradskom području poginulo je na desetke hrvatskih branitelja i civila. Znamo li danas tko su oni, tko su svi ti ljudi koji su platili svojim životima za ovo što mi danas imamo? Nažalost teško! Bez podsjetnika teško! A spomenik s uklesanim imenima naših najzaslužnijih sugrađana imao bi svrhu da nikada ne zaboravimo njihova imena. Kao zalog za budućnost i trajni mir, svi se zajedno moramo boriti protiv zaborava i odavati počast našim herojima kojih više nema, da se ovakve tragedije i izgubljeni životi više nikada ne ponove i da se naglasi kako njihova žrtva nije bila uzaludna.

U siječnju 2014. godine gradski vijećnik Grada Biograda na Moru Ivan Sambunjak (HDSSD) je na sjednici Gradskog vijeća postavio pitanje gradonačelniku Ivanu Knezu (HDZ) i vladajućima o postavljanju spomenika s imenima Biograđana, poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, a glasilo je ovako:

„Prije 3 ili 4 godine Vas je brat od poginulog branitelja Berislava Ivaniševića pitao je li moguće da se napravi spomenik poginulim Biograjcima u Domovinskom ratu. Vi ste mu odgovorili da treba građevinska dozvola i do dana današnjeg njegova želja nije uslišena, niti se radilo išta na tom planu. Mi smo počeli prikupljati potpise, ali nakon te naše inicijative Vi ste gospodinu Ivaniševiću rekli da to sada nije potrebno i obećali mu da će se taj problem riješiti. Zanima me kada se može očekivati postavljanje spomen ploče i je li potrebno nastaviti s inicijativom prikupljanja potpisa?“

Na postavljeno  pitanje Sambunjaka odgovorio je dogradonačelnik Marijan Stopfer (HDZ) riječima:

„Gospodin Ivanišević je poslao službeni upit, a mi ćemo se založiti da to bude riješeno. Ne mogu Vam reći rok zbog procedure.“

I tako je ta inicijativa ostala visjeti u zraku sve do dana današnjeg.  Ideja o postavljanju spomen obilježja s imenima poginulih Biograđana, hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, stara je već godinama, ali je još uvijek samo to, tek ideja. Stoga se sad već nestrpljivo i s pravom pitamo: zaslužuju li građani Biograda spomenik s imenima heroja, zaslužnih Biograđana, poginulih hrvatskih branitelja, kao dostojanstveno sjećanje na sve njih, koji su žrtvovali svoje živote za naš trajni mir?

Kako sam i sama pobornik ove inicijative, kao i mnogi drugi građani ovoga grada, nedavno sam o tome poslala upit na adresu našeg aktualnog gradonačelnika i uskoro dobila zanimljiv odgovor bez potpisa, koji ovdje prenosim u cijelosti:

Poštovana,

Istočno od zgrade Gradskog poglavarstva nalazi se spomenik kao zahvala poginulim braniteljima Domovinskog rata. Djelo je to akademskog kipara Fra Joakima Gregova pod nazivom „Mati čuvarica vjere i nacije“. Na istoj strani nalazi se i spomen ploča koja je djelo gospodina Katuše,  a na kojoj je plan grada s obilježenim oštećenjima i ruševinama nastalim tijekom Domoviskog rata, napravljena u spomen 20 godišnjice stradanja i opstojnosti Hrvatskog naroda grada Biograda. Isto tako, u izradi je projektna dokumentacija za Luku Brkljaču, prvopoginulog iz Biograda, a čiji spomenik će biti sa zapadne strane zgrade Poglavarstva. Srdačan Vam pozdrav!

Kako se ovdje, u priloženom odgovoru bez potpisa, ne spominje bilo kakva mogućnost ili naznaka da će obećanje gospodinu Ivaniševiću u dogledno vrijeme biti izvršeno, znači li to da je gradska vlast iznevjerila obećanje obitelj poginulog hrvatskog branitelja, procijenite sami. Smatram kako je (za početak) ipak pohvalno ukoliko stvarno planiraju podići spomenik Luki Brkljači, pripadniku 1. Gardijske brigade, legendarnih Tigrova. Luka Brkljača je bio prvi Biograđanin koji je u rujnu 1991. godine dao svoj život za Hrvatsku, državu koju je toliko volio i sanjao kao slobodnu i samostalnu. Žrtva poginulih heroja Biograda zaslužuje više od ovog što imamo danas, jer danas mlađi naraštaji ne znaju tko su oni. Njihova imena nemaju gdje pročitati. O Biogradu u Domovinskom ratu mladi nemaju previše dostupnih informacija. U rijetkim knjigama ili na na internetu novije povijesti Biograda jednostavno nema ili je premalo zastupljena.

„Treba ustrajati i inzistirati na spomeniku gdje će biti navedena sva imena hrvatskih branitelja, ali i civila, upravo onako kako je to navedeno i na onome partizanskom spomeniku u centralnom parku Biograda. Nije mali broj poginulih tijekom Domovinskog rata na biogradskom području, pa i u samom Biogradu. Doista je za pozdraviti inicijativu da se podigne spomenik prvom poginulom hrvatskom branitelju Luki Brkljači, kojega sam i osobno poznavao, a usudim se reći i njegovu ljubav prema gradu i Domovini. Neupitno je o tome uopće raspravljati. Međutim, mišljenja sam da ne treba nikoga posebno izdvajati, nego upravo sve riješiti ovakvim potezom tj. postavljanjem spomenika svim poginulim braniteljima i civilima. Nitko ne brani da se uz ime pok. Luke Brkljače doda kako je on bio prvi poginuli branitelj iz Biograda. Mislim da je ovo idealno rješenje i nitko ne bi imao zamjerke na to.“, izjavio je, vezano uz ovu problematiku građanin i hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, koji je zasad želio ostati anoniman.

Tu završava moj stari članak.

Sad započinje najnoviji članak (u kojem se spominje i moja malenkost) od 30. kolovoza 2018. godine. Objavljen je na portalu Zadarskog lista pod naslovom „BIOGRADSKA GRADSKA VLAST POSTAVLJA PODSJETNIK NA CIJENU SLOBODU – Na spomeničkom kompleksu bit će popis biogradskih žrtava u Domovinskom ratu“.

Zasad je postavljena statua hrvatskog bojovnika u prirodnoj veličini. Do otkrivanja spomenika za heroje Domovinskog rata i slobodne Hrvatske te poginule civile iz Biograda na Moru treba postaviti još pripadajuće dijelove spomeničkog kompleksa koji će simbolizirati ljudsku žrtvu, ponos i domoljublje, kao i ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja i civila, kazao je gradonačelnik Ivan Knez – piše u Zadarskom listu, te se nastavlja.

Gradska vlast u Biogradu na Moru na zelenoj površine sa zapadne strane Gradske uprave podiže spomenik poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu iz ovog kraljevskog grada u srcu Dalmacije.

– Zasad je postavljena statua hrvatskog bojovnika u prirodnoj veličini. Do otkrivanja spomenika za heroje Domovinskog rata i slobodne Hrvatske te poginule civile iz Biograda na Moru treba postaviti još pripadajuće dijelove spomeničkog kompleksa koji će simbolizirati ljudsku žrtvu, ponos i domoljublje, kao i ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja i civila, kazao je gradonačelnik Ivan Knez.

Statua hrvatskog bojovnika u prirodnoj veličini

Prije 13 godina s jugoistočne strane kod Gradske uprave podignut je spomenik u čast poginulim hrvatskim vitezovima, junacima Domovinskog rata. Autor je akademski kipar fra Jakov Jaki Gregov, vojni kapelan 134. brigade HV Biograd.

– Odlučili smo se za izgradnju spomenika sa zapadne strane Gradske uprave kako bi na spomeničkom kompleksu bio popis žrtava u Domovinskom ratu iz Biograda, hrvatskih branitelja i civila. Njihove duše bdiju nad hrvatskom slobodom, ističe Knez.

Iako su prošle 23 godine od Domovinskog rata još su svježa sjećanja o ratnim strahotama, pogibeljima hrvatskih vitezova i nevinih civila.

– Tijekom Domovinskog rata na biogradskom području je poginulo na desetke civila i hrvatskih branitelja. Toliko je krvi proliveno, a nitko odgovoran, nitko procesuiran, podsjeća Knez, izrazivši pritom dužno poštovanje i pijetet za civilne žrtve Domovinskog rata, čiji članovi obitelji još uvijek čekaju na procesuiranje zločina počinjenih u ratu.

Prošlo je više od 27 godina od početka srpsko-četničke agresije na Republiku Hrvatsku, a točnog, službenog i konačnog popisa poginulih i nestalih tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata još uvijek nema. Nema ga u ministarstvu, velikom broju općina, gradova i županija, nažalost, ni u Biogradu na Moru još nije javno objavljen.

– Zajedno s Ministarstvom branitelja, Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom, ratnim postrojbama, udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, braniteljima, građanima i Crkvom utvrđujemo točan popis poginulih branitelja i civila iz Biograda na Moru, rekao je Knez.

Naime, izrada popisa poginulih u Domovinskom ratu zahtjevan je, mukotrpan i odgovoran posao. U zajedničkom istraživanju Gordane Goge Šarić, biogradske blogerice, i naslovljenog novinara Zadarskog lista provedenog početkom protekle godine došlo se do neslužbenog popisa poginulih hrvatskih branitelja, prvog uopće do sada, koji su bili s područja bivše Općine Biograd. Poginuli hrvatski vitezovi su iz Biograda na Moru, Pakoštana, Draga, Vrane, Vrgade, Sv. Petara, Turnja, Sv. Filipa i Jakova, Sikova, Raštana Donjih, Raštana Gornjih, Dobropoljane i Tkona.

Riječ je o ukupno 43 poginula hrvatska branitelja, najboljih hrvatskih sinova, od toga 18 iz Biograda na Moru: Siniša Brkljača, Luka Brkljača, Hrvoje Jeličić, Silvestar Trtica, Marinko Adžić-Kapitanović, Oliver Pešić, Eduardo Morožin, Darko Dubravica, Branimir Dujić, Berislav Ivanišević, Ivan Kazija, Mile Knez, Nikola Mikulić, Stipe Nekić, Milan Pandžić, Franjo Vlašić, Šime Zelantov, Milivoj Zrilić.

Izrada i objava neslužbenog popisa poginulih civila u Domovinskom ratu na području bivše Općine Biograd ili zasebno za Biograd na Moru u istraživanju Šarić-novinar Zadarskog lista, zbog nedovoljno utvrđenih okolnosti smrti jednog civila zasad nije provedena.

– Ovaj je spomenik dio hrvatske povjesnice, da nikad ne zaboravimo koliko je proliveno krvi za Republiku Hrvatsku, koliko vrijedi sloboda, koliko vrijedi mir, poručio je Knez.

Pritom ističe kako je u tijeku izrada projekta i ishođenje potrebne dokumentacije za izgradnju već najavljenog memorijalnog centra na tzv. Sedmoj četi iznad Jadranske magistrale

– Riječ je o projektu izgradnje memorijalnog centra, memorijalnih soba za poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve na području bivše Općine Biograd (Grad Biograd, općina Sv. Filip i Jakov, Pakoštane, Tkon i Pašman).

Memorijalni centar će se graditi na mjestu napuštene i derutne katnice bivše Elektre na ulazu u grad, uz zapadnu stranu ceste iz pravca Benkovca, na Kosi-Torovima.

– Memorijalni centar, odnosno memorijalne sobe bit će namijenjene za odavanje počasti i paljenje svijeća u čast poginulim braniteljima i civilima u obrambenom Domovinskom ratu. Nešto poput prostora unutar Kamenitih vrata na zagrebačkom Gornjem gradu, poručio je Knez dodavši kako je teren za izgradnju memorijalne sobe u vlasništvu Grada.

Poginuli

Poginuli branitelji bivše Općine Biograd izuzev Biograda na Moru: Dragan Maksan, Nedjeljko Maksan, Radoslav Maksan, Ante Maksan Brblje, Gorki Maksan Tić, Miro Kukin Bajokin, Ivica Marketin (Pakoštane), Miro Barešić (Drage), Marinko Šarić, Miroslav Vođera, Predrag Zurak, Ivica Rogić, Tomislav Kovačević, Zorko Zelić, Željko Prtajin (Vrana), Enio Banov (Vrgada), Erik Colić (Sv. Petar), Danijel Mandić (Turanj), Berislava Bera Barbarossa, Goran Batur, Željko Đinđić, Neven Baričić, Ante Prtenjača (Sv. Filip i Jakov), Ivica Erstić, Neven Mikulić, Nikica Mikulić (Sikovo), Zoran Galešić (Raštane Donje), Tihomir Mitrović, Nado Rogić (Raštane Gornje), Nikica Tomasov (Dobropoljana), Ivica Ugrinić (Tkon)…

Tako završava prilog u Zadarskom listu. Tu završava i ovo moje javljanje u kompletu, sve do sljedećih informacija…

 

 

IN MEMORIAM: Doc. prim. dr. sc. Miroslav Jelić, dr. med. specijalist ortopedije (17.10. 1947.- 8.11.2015.) – „Imao je veliku ljubav za svoju obitelj iz Biograda, za svoj zavičaj i more…“

„Kad sam imala 13, 14 godina zabrinuti roditelji su me doveli zbog skolioze dr. Jeliću, a to je bilo sredinom 80-tih. 
Doktor je prvo računao na operaciju, jer je iskrivljenje bilo skoro 40 stupnjeva, no onda je s nama popričao vrlo ljudski, otvoreno i dao šansu da napravimo nešto i bez operacije. Prošla sam rehabilitaciju: vježbe, elektro stimulaciju, kontrole i iskrivljenje se smanjilo na 28-26 stupnjeva.
Sad imam 40 godina, u odličnoj sam formi; još mogu i “most” naspraviti.
Hvala dragom doktoru Jeliću i fizioterapeutkinji Rozaliji!“, na portalu Najdoktor.com prije pet godina opisala je i podijelila svoja pozitivna iskustva bivša pacijentica dr. sc. Miroslava Jelića.

Doc . prim. dr sc Miroslav Jelić rođen je 16. listopada 1947. godine u Biogradu na Moru, preminuo je 8. studenog 2015. godine u Zagrebu.

U rodnom Biogradu na Moru završio je osnovno školovanje, a potom gimnaziju u Zadru. Na studij odlazi u Zagreb, gdje je 1973. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Pripravnički staž je obavio u Medicinskom centru u Zadru, 1974. godine radio je u Domu zdravlja Biograd, a 1975. godine zaposlio se u Ortopedskoj bolnici Biograd.

Nakon edukacije iz transfuziologije bio je voditelj Kabineta za transfuziju krvi u Ortopedskoj bolnici Biograd. Od 1976. – 1980. godine obavljao je specijalizaciju iz ortopedije, a nakon položenog specijalističkog ispita nastavlja raditi u Ortopedskoj bolnici Biograd kao specijalist ortopedije i voditelj Kabineta za transfuziju krvi do 1983. godine.

U razdoblju provedenom u Zavodu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC Zagreb, od 1983. do 2012. godine, tj. do odlaska u mirovinu, radio je kao specijalist ortoped u poliklinici i na odjelu za rehabilitaciju osoba s amputacijom udova.

Obavljao je i razne funkcije te je razdoblju od 1985. – 1994. godine bio voditelj Aplikacijskog centra Zavoda, a od 1994. do 2012. godine bio je na funkciji Pročelnika bolesničkog odjela za rehabilitaciju osoba s amputacijom , te istodobno obavljao i i dužnosti predstojnika Zavoda. 1987. godine obranio je magistarski rad, a 2000. godine doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dok je 1992. Odlukom Ministarstva zdravstva stekao naziv primariusa.

Kao specijalist ortopedije imao je široki spektar znanstvenog i stručnog rada, a posebno je bio afirmiran na području ortopedskih pomagala i rehabilitacije amputiranih te problematike osoba s invaliditetom. Iako po bazičnoj struci ortoped, bio je vrlo angažiran i na području rehabilitacijske medicine, koju je obavljao ne samo kroz svoj posao voditelja odjela za rehabilitaciju osoba s amputacijom nego i znanstvenim istraživanjem o psihosocijalnoj rehabilitaciji ranjenika s amputacijom udova, organizacijom suradnje s ortopedskom tehnikom, sudjelovanjem u organizaciji rehabilitacijskih centara u Hrvatskoj te publiciranjem niza vrijednih stručnih materijala i nastavnih tekstova iz područja suvremenih ortopedskih pomagala, protetike i ortotike.

Svojim djelovanjem nastavio je stručno poslanje koje su prije njega ostvarivali ortopedi prof. dr. sc. Božidar Špišić, a potom prof.dr.sc Veljko Mandić. Rad prim.dr.sc. Miroslava Jelića kao nastavnika i predavača bio je posebno uspješan i cijenjen, kako na Medicinskom fakultetu, gdje je bio suradnik i nastavnik, u periodu od 1988. – 2012. godine na Klinici za ortopediju, te je prošao put od asistenta do znanstvenog suradnika i izvarednog docenta. Također je sudjelovao u poslijediplomskoj nastavi za fizijatre, u nastavi za fizioetrapeute na Zdravstvenom veleučilištu, Rehabilitacijsko edukacijskom i Kineziološkom fakultetu te u edukaciji specijalizanata ortopedije i fizikalne medicine i rehabilitacije. Bio je pozvani predavač na dugom popisu stručnih skupova, kongresa i predavanja, za liječnike, medicinske sestre, fizioterapeute i radne terapeute, te bolesnike i članove njihovih društava i obitelji, i u zemlji i u inozemstvu.

Objavio je više od 90 radova, 70-ak kongresnih priopćenja, 7 poglavlja u knjigama, 5 nastavnih tekstova i 8 uredničkih radova te 10-ak znanstvenih radova.

Značajnu ulogu i doprinos ostvario je u Društvu za protetiku i ortotiku Hrvatska člana međunarodne asocijacije ISPO (International Society for Prosthetics and Orthotics), čiji je bio utemeljitelj te predsjednik u razdoblju od 2002. do 2013. godine.

Docent Jelić organizirao je i bio voditelj više stručnih skupova s međunarodnim sudjelovanjem iz područja amputacijske kirurgije i protetike, ortotike i rehabilitacijske medicine, ali posebno značajan doprinos ortopedskoj i rehabilitacijskoj struci kao i ortopedskoj tehničkoj struci i svom Zavodu, dao je kao vrlo uspješan organizator i i voditelj redovitih godišnjih simpozija “Ortopedska pomagala” u kontinuiranom trajanju od 2000. do 2011. godine. Uz održavanje simpozija uveo je, kao urednik, redovito izdavanje Zbornika simpozija, koji predstavljaju izuzetno važan doprinos, inače manjkavoj stručnoj publicistici iz tih područja na hrvatskom jeziku.

Prepoznat je bio i na međunarodnom planu kao ekspert za područje protetike i ortotike te rehabilitacijom osoba s invaliditetom, posebno amputacijom te je bio organizator ISPO Central and Eastern European Conference u Dubrovniku 1993., redoviti, dugogodišnji nastavnik na Human study, međunarodnoj edukaciji za inžinjere i ortopedske tehničare, suradnik u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini, suradnik u regionalnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije.

Bio je i inicijator i svesrdno angažiran na organizacijii nastave za ortopedske tehničare i inžinjere ortopedske tehnike u Hrvatskoj, čiju realizaciju, nažalost nije doživio.

Za vrijeme Domovinskog rata (1991. – 1995.) bio je član Stožera za ranjenike Domovinskog rata, kasnije član Vladinog Povjerenstva za osobe s invaliditetom, član Odbora za rehabilitaciju Ministarstva zdravstva , suradnik u regionalnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije u Zagrebu te 3 potom višegodišnji član Povjerenstva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH.

Dobitnik je više priznanja: zahvalnice Svjetske zdravstvene organizacije – regionalnog ureda u Zagrebu (WHO), zahvalnice i diplome Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog ortopedskog društva, Caritasa, Saveza organizacija invalida Hrvatske i više Društava osoba s invaliditetom.

Tijekom 30 godišnjeg predanog rada u Zavodu , a posebno tijekom 18 godina uspješnog obavljanja predstojničke funkcije, gorljivo je i strastveno zagovarao interese našeg Zavoda, te postao njegov prepoznatljiv znak i oličenje. Uporno je zagovarao i borio se za viziju bolje budućnosti Zavoda, prostornu i organizacijsku, pa i onda kada je to djelovalo gotovo utopistički…

Većinu bogatog životopisa ovog iznimnog čovjeka i stručnjaka navela je doc. prim.dr.sc. Ida Kovač, u ime djelatnika Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu i svoje vlastito, na stranicama HOD – a, Hrvatskog ortopedskog društva, u sjećanje na doc. prim. dr. sc. Miroslava Jelića.

„Prije nepune 3 godine opraštali smo se od doc.prim dr sc Miroslava Jelića na odlasku u mirovinu kada nam je u pozivnici za druženje napisao – „Svaki je rastanak tužan. Kako za one koji, na neki način odlaze, tako i za one koji ostaju“. Što tek reći kod ovog rastanka… Usprkos teške bolesti koja ga je naglo zadesila, u svima nama, i u njegovoj obitelji živjela je nada da će se dogoditi preokret na dobro i da će medicina, kojoj je i sam toliko pružio, uspjeti pomoći i njemu. Nažalost, čudo se nije dogodilo…“, započinje doc. prim.dr.sc. Ida Kovač svoj tekst i nastavlja:

„Doc . prim. dr sc Miroslav Jelić preminuo je 8. studenog 2015. Gotovo 30 godina dug radni život u Zavodu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala KBC Zagreb koji je započeo njegovim dolaskom u lipnju 1983. a trajao sve do kraja 2012., tj. do odlaska u mirovinu, bio je glavni dio radnog vijeka doktora Jelića. Dragi i poštovani kolega primarius i docent Miroslav Jelić je kroz svoj 30 godišnji rad u Zavodu stekao status vrsnog i cijenjenog ortopeda, znanstvenika i publiciste, a posebno liječnika omiljenog među bolesnicima, osobito onima sa invaliditetom i amputacijama za koje posebno bio angažiran. Bio je nastavnik na Medicinskom fakultetu i na Zdravstvenom veleučilištu, mentor specijalizantima. Za edukaciju i nastavu je imao posebni talent i obavljao ga sa entuzijazmom i ljubavlju. Prepoznavalo se to i u njegovoj stručnoj publicistici za koju mu je bilo važno da bude svrsishodna, korisna i dostupna raznim profilima zdravstvenih djelatnika u ortopediji, rehabilitaciji i ortopedskoj tehnici ali i bolesnicima.“

Svoj dirljiv oproštaj s kolegom Jelićem, ispred djelatnika Kliničkog zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu, doc. prim.dr.sc. Ida Kovač  završila je sljedećim rečenicama:

„Svi mi koji smo s doktorom Miroslavom Jelićem dijelili radni i profesionalni dio života , poznavali smo i cijenili njegove odlike pozitivne osobe, dosljedne svojim moralnim i ljudskim načelima i vrijednostima. I znali smo još nešto vrlo važno – da je najvrednijim dijelom svog života smatrao dio koji je živio sa svojom obitelji, koju je volio i na koju je bio ponosan – svoju suprugu Bernardicu i djecu Hrvoja, Davora, Mladena, Dubravku i Zrinku, a kasnije i svoje unuke, snahe i zetove. Imao je i veliku ljubav za svoju obitelj iz Biograda, za svoj zavičaj i more, za čitavu Hrvatsku i za sve svoje prijatelje. Uživao je u glazbi i šetnjama u prirodi, a promišljao i živio kao katolički intelektualac. 12. studenog 2015., u tuzi, sa poštovanjem i zahvalnošću, smo se oprostili sa kolegom doc.prim dr sc Miroslavom Jelićem u krematoriju na Mirogoju i na Misi u Bazilici u Palmotićevoj uz ostale brojne nazočne osobe iz kruga njegove rodbine, prijatelja, kolega i suradnika iz Zavoda iz čitave Hrvatske, ali i susjednih država, kao i njegovih mnogobrojnih bolesnika, posebno osoba s invaliditetom kojima je svesrdno pomagao, i profesionalno i ljudski. Podario mu Bog vječni mir i spokoj u Nebesima. Laka mu hrvatska zemlja!“

Doc. prim. dr. sc. Miroslav Jelić

Izvor: Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko ortopedsko društvo

 

Velika očekivanja od male djece, vrtića i odgojitelja

“Život je satkan tako da događaji nikad nisu, ne mogu i nikad neće odgovarati očekivanjima!” C. Bronte

Parafraziranje naslova romana Velika očekivanja Charlesa Dickensa  u naslovu ovog članka ne znači da će se tekst baviti književnim uratcima. Ustvari ne u onoj mjeri u kojoj bi to zaslužio veliki Dickens. Namjera ovog teksta posve je drugačija – pokušati opisati koliko se stvarnost boravka djece u vrtićima razlikuje od očekivanja odraslih.

Početak je pedagoške, “vrtićke” godine. Roditelje, koji su uspjeli osigurati mjesto u jaslicama ili vrtiću za svoje dijete, sa svih strana obasipaju savjetima o procesu prilagodbe djeteta na ustanovu. Poneki savjeti upućuju se i na račun prilagodbe roditelja. Najrjeđi su oni koji se bave prilagodbom odgojitelja na novu skupinu, novu djecu i nove roditelje. Vjerujem da ste marljivo proučili kako najlakše i najbezbolnije proći kroz proces prilagodbe te da se polako prilagođavate na novonastalu situaciju. U trenucima kada je roditeljima najvažnije pitanje kada će dijete konačno krenuti s radošću u vrtić, vjerujte da je samo pitanje dana kada će se pojaviti nova pitanja: Što i kako se nudi djetetu u vrtiću? Naravno, ne misli se pri tom na različite programe koje nude vrtići, već na očekivanja koja svakog dana rastu u očima roditelja.

Vjerujem da većina roditelja na pitanje o tome što očekuje od vrtića za svoje dijete bez puno promišljanja daje odgovore da se dijete dobro zabavlja, da bude sigurno, da bude veselo i sretno.

Ali kad malo razmisle lista očekivanja raste, pa se tu pojavljuje još i:

  • da ga nitko ne tuče (naravno, posve opravdano očekivanje)
  • da se nikad ne igra samo
  • da drugi uvažavaju njegove/njezine ideje
  • da nikad ne plače
  • da nikad ne tuguje
  • da “teta” pripazi na odjeću
  • da nauči barem jednu pjesmicu svako toliko vremena
  • da nosi likovne uratke barem svaki drugi dan
  • da i njegova “iskrica” bude na oglasnoj ploči
  • da “teta” zna je li mu vruće ili hladno
  • da je sito
  • da ga se ne tjera jesti
  • da se ne ide na dvorište kad puše vjetar
  • da se ne ide na dvorište kad sije sunce
  • da nauči čitati i pisati…

I još puno puno toga. Priznajte da ste se pronašli u mnogim od ovih očekivanja. I vjerujte, sva su posve opravdana kada su djeca u pitanju.

No, što stvarno možete očekivati od odgojitelja (koji ipak imaju jedno naručje i dvije ruke, premda se ponekad čini da imaju mnogo više) i vrtića?

Što očekivati od odgojitelja?

Odgojitelj je osoba koja ima vlastite vrijednosti, norme i načela. Osoba koja ima emocije, koja uspješno (ili manje uspješno) ostvaruje socijalne interakcije. Osoba koja ima vlastiti temperament. Osoba koja sve te osobine unosi u ostvarivanje kontakata s drugim pojedincima, bili oni osobni ili profesionalni. To znači da možete očekivati:

  • zagrljaj djetetu i osmijeh vama kada dolazite
  • pjevanje i ples – ne nužno s namjerom da se nauči 156 pjesmica, ali s namjerom da se dobro zabavlja
  • da dijete dobije prostor kako bi izrazilo svoje mišljenje ili stav, no uvažavanje je nešto za što će se samo izboriti
  • da će dijete plakati – plaču i odrasli kad su tužni, ljuti ili su samo taj dan plačljivi, no nitko ga neće ostaviti da plače
  • da će se dijete ponekad imati potrebu biti samo – to ne znači da je odbačeno
  • da dijete brine o svojim stvarima, biti će dana kada će doći s tuđom čarapom ili majicom ali to je zato jer odrasli vjeruju da se može samo obući, pa čak i ako to znači da će se obući naopačke
  • da je ponekad gužva u wc-u, mokre gaćice ne znače da je dijete u regresiji
  • crteže, ali i one slikane temperama,a to uključuje više posla za perilicu
  • boravak na zraku – to je zdravo, pa čak i  ako kiši ili puše vjetrić
  • kvalitetnu i raznovrsnu hranu kojom zadovoljavamo fiziološke potrebe, prema potrebama svkog djeteta
  • da nauči regulirati temperaturu skidajući se ili oblačeći po potrebi, čak i ako to znači da će ponekad biti oznojeno
  • uprljane hlače – one znače da se dijete dobro zabavlja i  istražuje.
  • puno razumijevanja i topline od odgojitelja, jer oni su svoj poziv odabrali.

Očekujete li baš ovakve stvari, vjerujem da ćete doseći svoja očekivanja.

Foto ilustracija: Pixabay

(Autorica: Adrijana Višnjić Jevtić, prof., izvor: Čuvarkuća, portal s informacijama potrebnim svim roditeljima, toplo ga preporučam)