Sadržaj rukopisnog izvješća iz godine 1125. o rušenju Biograda, sačuvanog u mletačkim arhivima

Vraćamo se u povijest Biograda iz najdavnijih dana postojanja. Sada svi znamo, u najkraćim crtama, da su Biograd osnovali Hrvati u IX. stoljeću na poluotoku i da se u srednjovjekovnim ispravama naziva Belgradum, Belgradon, Albamaris i Alba Regia, jer je bio jedno od značajnijih sjedišta hrvatskih kraljeva. Budući je bio značajan hrvatski grad i na pogodnom položaju, bio je izložen strahovitim napadima Mlečana, koji su ga više puta rušili. Najtemeljitije je porušen 1125. i 1646. godine što se opisuje u dva mletačka izvješća sačuvana u mletačkim arhivima u Veneciji. Ovom prigodom osvrnut ćemo se na ono prvo, iz godine 1125. da vidimo što je zapravo unutra ostalo zapisano.

Izvorno arhivsko gradivo o Biogradu sačuvano je u mletačkim arhivima. U državnom arhivu (Arhivio di Stato) Venecije čuva se rukopis Altuntisa „De destructione Albae maris Cronicon Cigogne“, manuskript od tridesetak stranica pisan latinskim jezikom. Sačuvan je u rukopisnom prijepisu iz kasnijeg razdoblja i uvršten u skupnu zbirku pod glavom starih venecijanskih kronika (Cronache veneziane antichissime) u podskupini „Croniche Cigogne“. Izvode iz ove skupine, a koji se odnose na rušenje Biograda godine 1125. citirali su mnogi mletački kroničari – Altinati, Basta, Monticolo i dr., kao i kasniji putopisci-povjesničari, kartografi i dr. Coronelli, Mercator, Ortelius i dr. Rukopisni izvještaji starih mletačkih kronika, osobito ovaj Altuntisov o rušenju Biograda te komentari ostalih mletačkih i stranih povjesničara, nažalost su do danas nedovoljno znanstveno proučavani i kritički obrađeni.

Bitka u kojoj je temeljito razrušen Biograd godine 1125. tekla je ovako:

(Prema G. Monticolo, Croniche veneziane antichissime, Vol. I. E II,. Roma 1890; I manoscritti e le fonti della cronaca del Hiacomo Giovanni; A., Danduli, Chronicon Venetum, Muratori: Script. rez. ital. XII. 272, Venezia 1728, Bologna 1938/58.;, P. Zorzanello, Inventari dei manoscritti delle biblioteche d’ Italia, Firence 1963.; i L. Margetić, O vijestima Andrije Dandola o Dalmaciji u XII. Stoljeću i o njihovim izvorima (Historijski zbornik, Zagreb XXX/1982, str. 209-258)).

Mletački dužd Dominico Michel(i) svratio je nakon povratka iz Sv. Zemlje u dalmatinske gradove Split, Trogir, Zadar, Rab i dr. koji su mu se pokorili; došao je i pred Biograd – Belgradum, Albamaris, u jakoj zimi sa svojim brodovljem i jakom vojskom da osvoji ovaj grad/utvrdu, kad mu se nije htio pokoriti i položiti zakletvu vjernosti. Dužd je naredio svojim podređenima da se grad iz temelja mora razoriti. Njegove galije nisu smjele napustiti Pašmanski kanal, a koncentrirale su se u polukrug s južne i jugozapadne strane Biograda ispred Vrgade, Tkona i Katarine, te su odatle tukle vatreno-bacačkim oružjem zidine i kule grada s njegove morske strane sve dok ga nisu potpuno osvojile i razorile. Odlučna bitka odigrala se s pravca uvale Bošana (Bassiana), jer zidine i kule s morske strane nisu mogle odoljeti daleko nadmoćnijoj mletačkoj sili, a i građene su bile tako da im je olakšan prstup s mora. Tome je pridonijela i jako mornaričko pješaštvo, koje se uspjelo iskrcati s jugoistočne strane grada, s pravca Pakoštana – Crvene luke i uvale Soline. To je pješaštvo jurišalo s kopna. Tako je grad ne samo osvojen i opljačkan, već srušen do temelja, sravljen sa zemljom. Gradsko stanovništvo se razbježalo, , biskup s narodom sklonio se u utvrđeni Skradin („Belgradensis ciuitas descrtucta fuisset a Venetis, mutavit sedem suam in Scardonam“…“biogradski su grad Mlečani srušili, njegov biskup s narodom preselio se u Skradin, gdje je uspostavio sjedište nove biskupije…“), ostali dio pučanstva sklonio se u šibenski Dolac, a manji je dio prešao na obližnje otoke Pašman, Vrgadu i dr. Benediktinci samostana sv. Ivana Evangelista sklonili su se najprije na Rogovo, a otuda su, zbog daljne opasnosti, tek godine 1129. prešli na Ćokovac u svoj područni samostan sv. Kuzme i Damjana.

U ovom rukopisnom izvješću između ostalog čitamo: „Veneti destruxerunt Belgradum prope Jadram civitatem…in urbe, que quondam, dum in suo statu existeret, Alba vocabatur…“, „Mlečani su srušili Biograd, koji je bio smješten nedaleko od grada Zadra, a koji je do tada po svom položaju bio kraljevski grad i zvao se „Alba“ (Albamaris, A. Maritima).