Selo Vrana, povist ti je znana,
još iz doba viteza templara.
O naš slavni Paližina bane,
nema tebi do grada Urane.
Selo Vrana nekad grad se zvaše
tvoje tvrđe i danas ostaše.
Turski han, Turci sagradiše,
beg Mašković iz Vrane nam biše.
Selo Vrana lipša si od grada,
sve doline pune vinograda.
(stara pjesma o Vrani, nepoznati autor)
Na blagdan Cvjetnice 2015. godine, nakon blagoslova maslinovih grančica na lokaciji Pećine u Vrani, svečano je otvorena prva staza “Hajdemo do Vrane” biogradskog planinarskog društva Belveder. Od tada se svake godine početkom travnja kreće u zanimljivu hodnju povijesnom Vranom.
Četvrti međunarodni planinarski pohod “Hajdemo do Vrane” ove godine kreće u nedjelju, 8. travnja s početkom u 9 sati ujutro. A kako je sve to prije četiri godine počelo…
Velikim entuzijazmom motivirani, prije nekoliko godina članovi Planinarskog društva Belveder, na čelu s predsjednikom Robertom Pejićem, kvalitetno su i opsežno krenuli u projekt „Vrana“ s ciljem da se prirodne, povijesne i kulturne vrijednosti našeg kraja pokažu brojnim planinarima, rekreativcima ili posjetiteljima i svim ostalim zaljubljenicima u prirodu. Slijedom navedenog ovo društvo je zamislilo, trasiralo, i kao takvu, markiralo stazu koja vodi najzanimljivijim lokalitetima, vodeći računa da se obuhvati sve ono što se u Vrani vrijedi pogledati, a toga ovdje zaista ima i previše. Pritom je svojski svoj dio posla odradio i ravnatelj biogradskog muzeja, Draženko Samardžić, koji se osobnim angažmanom prihvatio prikupljanja podataka o počecima planinarenja i razvijanju planinarstva u našem kraju.
Hajdemo do Vrane“ izletna je crtica koju je pod tim nazivom napisao Luka Jelić godinu dana prije osnutka Liburnije (1898.godine) u kojoj, uz povijesne podatke upućuje i na prirodne ljepote Vrane: „Ne mogu se oteti dojmu i vjerujem da nisam daleko od istine, ako navedemo da su vjerovatno pri obilasku biograjske, zadarske i ninske okolice, a napose posjetama Vrani i Vranskom jezeru, nastali razgovori a potom i ostvarenja oko osnivanja turističkog društva Liburnija, kojom se djelatnosti protezala na cilo područje Dalmacije.“ Društvo Liburnija iz ovog citata osnivalo je turističko-planinarske stanice tj. domove. Stanice bi se osnivale u onim mjestima koja su se nalazila u prirodno lijepom kraju, a pored toga su bila bogate povijesti. Tako je u biogradskoj okolici svojedobno uzet pod najam, na dvadeset godina, i stari benediktinski glagoljaški samostan na brdu Ćokovac, kod mjesta Tkon na otoku Pašmanu, što je ujedno bio i prvi službeni turističko – planinarski dom u Dalmaciji. Sve navedeno upućuje na bogatu povijest turizma u Biogradu i okolici (Vrana) i da se ovo područje vrlo rano afirmiralo u turizmu. Zapaženu je raspravu o tome objavio i Vjekoslav Meštrović pod nazivom „Prve pojave turističke aktivnosti u Vrani“.
Slijedom tih potvrđenih saznanja, planinarska staza kreće, počinje i vodi od Hana Jusufa Maškovića, zapovjednika turske flote rodom iz Vrane. Nakon što je, kažu legende, lažno optužen u spletkama, zadavljen 30. siječnja 1646. godine na turskom dvoru, gradnja hana koji nosi njegovo ime, naglo je stala. Turska ga je vojska donekle osposobila za korištenje i točno je u takvom stanju ostao sačuvan do današnjih dana kao najveći spomenik turskog graditeljstva u Hrvatskoj i najzapadniji turski svjetovni objekt. Polazna točka planinarskom stazom „Hajdemo do Vrane“ obnovljeni je Han koji je otvoren, pa se danas može razgledati iznutra i prenoćiti u njemu. Jedva kojih pedesetak metara udaljenosti od Hana, staza dalje vodi do starog grada Vrane, utvrde templara, koji je za vrijeme Kandijskih ratova dobrano razoren mletačkim topovima. U sklopu starog grada Vrane je i benediktinski samostan svetog Grgura, u kojem se čuvala hrvatska kruna, sjedište hrvatskog bana i priora vranskog Ivana Paližne.
Put dalje vodi do Pećine, lokaliteta pronalazaka starorimskih ostataka „svetišta Nimfi“, iznimne znamenitosti prirodne i kulturne baštine, jer je riječ o izvoru vode kojom se u rimsko doba opskrbljivao antički Zadar (Jader). Staza se zatim uspinje iznad Pećine te se nakon kratka vremena dolazi do uređena vidikovca s kojeg puca prelijepi pogled na Pašmanski kanal, Kornate, Vransko jezero i samo selo Vranu. S vidikovca se ulazi u mladu borovu šumu te padinama Malog Umca za desetak minuta dolazi se do Međuvoda, odakle se otvaraju pogledi na Janjeću gredu, Veliki i Mali Bak. Potom, nakon Gradine, slijedi spust prema vodocrpilištu Biba i dijelu asfaltirane ceste u zaseoku Kneževići.
Nakon desetak minuta hoda, asfalt prelazi u makadamski put koji nas dalje vodi prema Ćukovoj gredi. Pogledi na Veliki i Mali Bak ostavljaju bez daha, dok se s naše desne strane cijelim dijelom puta protežu ogromni sipari išarani tragovima ovaca i koza. Ubrzo se dolazi na vidikovac odakle se lijepo vidi Sedlo Malog Baka, Veliki Bak te sipari podno Ćukove grede. Nakon kratke stanke slijedi uspon na Mali Bak i za otprilike pola sata hoda dolazi se do samog vrha Malog Baka, s kojeg puca pogled na sve strane: Pašmanski kanal, Kornate, Žirje, Vransko jezero, plodna polja vranskog bazena, Velebit, Prominu, Dinaru…
Nakon strma spusta padinama Malog Baka, za otprilike pet minuta dolazi se do odmorišta ispred još neistražene pećine. Slijedi dio koji se prolazi u narednih četrdesetak minuta, makadamskim putem prema nepresušnom izvoru pitke vode Vila, te dalje prema Zamini, na koju se stiže za otprilike dvadesetak minuta s izvora Vile. Riječ je o velikom utvrđenom naselju iz 4.stoljeća koje je branilo prolaz prema Vranskom jezeru, a za ono doba i gusto naseljenom području. Lokalitet Zamina je u zadnje vrijeme, kao takav, zaštićen, a uskoro se počinje s arheološkim istraživanjem i iskopavanjima. U podnožju Zamine nalaze se brojni ostaci keramike i mozaika, a nakon petnaestak minuta dolazi se i do zaseoka Krklješi, smještenog podno samih zidina Zamine.
Tu je ujedno i kraj ovog prelijepog putovanja kroz prošlost, zanimljivom hodnjom povijesnom Vranom uz sam rub Parka prirode Vransko jezero. Ovo je ujedno preporuka za sve one koji zasad nisu sudjelovali da do iduće prigode, svake prve subote u travnju, provjere o čemu je ovdje riječ, a riječ je o zaista vrijednoj stazi koja će uskoro postati i nezaobilazan dio i glavni adut u turističkoj ponudi našeg kraja.