U izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Biograd na Moru ljubiteljima likovnosti i široj javnosti Biograda na Moru i okolice svojom samostalnom izložbom slika ovih dana predstavlja se slikar Harold Frković iz Benkovca. Svečanost otvorenja njegove izložbe u biogradskom muzeju bila je u subotu, 1. travnja 2023. godine, a ovom prigodom govorili su Draženko Samardžić, ravnatelj muzeja, Boris Žuža, prof. i likovni umjetnik, dr. sc. Tonći Jeličić koji je ujedno i otvorio izložbu. Rajka Anđelić Maslovarić, pjesnikinja rodom iz Jelse na otoku Hvaru koja već dugo živi i radi u Biogradu na Moru uveličala je ovaj događaj recitirajući dvije svoje jedinstvene pjesme na čakavskom narječju. Svečanosti je u ime pokrovitelja izložbe nazočila Ivana Stamičar, predsjednica Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru.
Draženko Samardžić u uvodnom slovu govorio je o aktivnostima muzeja od početka godine, dakle od Dana grada Biograda na Moru i blagdana svete Stošije, njegove nebeske zaštitnice, zatim Noći muzeja do pripreme ovog događaja kada je s umjetnikom Haroldom Frkovićem dogovarao termin za njegovu samostalnu izložbu.
„Malo smo kalkulirali oko datuma otvorenja, jer je 1. travnja, da ne bi ljudi pomislili da je ovo nekakva lažna informacija ili kako kažu „fake news“. No hvala Bogu, Harold se večeras predstavlja s više od pedeset umjetničkih radova najvećim dijelom nastalih u posljednje unatrag dvije godine. Riječ je o potpuno novim radovima i novom ciklusu. O kakvim slikama se tu radi, ja sam bio malo školski znatiželjan, pa sam uočio motiv, a radi se o ovom našem bazenu, o ovom našem predjelu. Motivi su Ravni kotari, naglasak je na onome u što je Harold zaljubljenik, a to su Karinsko more, rijeke Karišnica i Bijela, stari franjevački samostan u Karinu, nakon toga dolazi Kličevica, polako se spuštamo iz Ravnih kotara u srce Jadrana – Biograd na Moru, tu su još zastupljeni Općina Pakoštane i druga mjesta, centar biogradske rivijere sa svojim poznatim plažama, zatim i sve ono drugo u čemu ovaj umjetnik nalazi inspiraciju. Prijepodne radi u masliniku, a poslijepodne se bavi drugom djelatnošću, onim što on voli, a to je njegov umjetnički izričaj.“, govorio je Draženko Samardžić.
Prema informacijama koje smo pronašli u katalogu izložbe koji je, kao i plakate i pozivnice grafički oblikovao, uredio, priredio za tisak i tiskao Print studio d.o.o. u Biogradu na Moru ispred kojeg njegova vlasnica Nataša Zrilić, Harold Frković je u biogradskom muzeju s bratom Eugenom svoje radove izlagao ratne 1991. godine u organizaciji Matice hrvatske, ogranak Zadar. Iste godine njihovi radovi bili su izloženi i u zadarskoj crkvici Sv. Petar i Andrija, a recenziju za te dvije izložbe pisao im je prof. Antun Travirka.
Harold Frković rođen je 15. kolovoza 1954. godine u Benkovcu, gdje je završio srednju školu i po prvi put javno izlagao svoje umjetničke radove. Ljubav prema slikarstvu kao jednu od grana umjetnosti stjecao je od ranih dana. Svoje umjetničke radove po prvi puta je izlagao 1976. godine u sklopu kulturno umjetničkog društva u Benkovcu, a nakon toga je redom 1983., 1984., 1985., 1987., te 1989. godine sudjelovao na raznim skupnim izložbama. Prije ove nove izložbe u Biogradu na Moru, izložbu slika imao je 2001. godine u galeriji Gradske knjižnice u Benkovcu.
Pjesme Rajke Anđelić Maslovarić „Nona Mare“ i „U bili svit“ savršeno su se uklopile u ovaj prvorazredni kulturno-umjetnički događaj, tim više što ih je pjesnikinja izrecitirala u dijalektu, izvornoj čakavštini s otoka Hvara te izmamila ogroman pljesak nazočnih posjetitelja.
Nakon toga je Draženko Samardžić izrazio zahvalnost Gradu Biogradu na Moru na pokroviteljstvu, istaknuo Radio BnM kao medijskog pokrovitelja izložbe, Print studio – grafiku i foto i Natašu Zrilić zaslužnu za tehničke detalje izložbe te Ivanu Stamičar koja je ovdje nazočila kao predstavnica Grada Biograda na Moru. Nakon toga, skroman i škrt na riječima, i sam autor uputio je nekoliko rečenica zahvale okupljenima. Prepustio je da o njegovoj umjetnosti govore njegova djela. Zahvalio je svima nama koji smo došli na njegovu drugu samostalnu izložbu, predstavio se kao slikar koji je samouk i sve su njegove slike ulja na platnu, kao što je prethodno Draženko Samardžić primijetio, s motivima gdje je nabrojio Karin, periferiju Benkovca, Vranu, Pakoštane, Biograd i dr. Izrazio je na kraju nadu da ćemo uživati u njegovim djelima.
Boris Žuža, prof. koji je ujedno napisao i uvodno slovo u katalogu izložbe, više je govorio o slikama Harolda Frkovića:
„Kad govorim o slikama donosim riječi dobro ih je gledati, one zrače jednim panteističkim zanosom kako sam umjetnik kaže, , njegov odlazak u masline je panteistički zanos da gleda što se trenutno događa u prirodi ovisno o dobu dana, o suncu, na kojem se mjestu nalazi. Sunce je svjetlost, ta svjetlost daje život, bez svjetlosti ne bi ništa vidjeli. Ta svjetlost se osjeti na svakom djeliću njegovih slika i zato možemo reći da on nije samouk. On je tu svjetlost istraživao na izvoru, na francuskim impresionistima. Oni koji znaju ne mogu zaobići jednog Clauda Moneta, jednog Alfreda Sisleya koji su majstori quaeris-a. Ako sagledamo hrvatsku umjetnost, ne možemo zaobići jednog Vlahu Bukovca, jednog Celestina Medovića, jednog Menci Klement Crnčića, Ferdu Kovačevića… Autor je sve to istraživao, on je sam sebe školovao, on je unosio svoje znanje. Ne bi ovo moglo ispasti ovako da nije te škole. Znači, neki ljudi idu na fakultete, na odgovarajuće škole, pa se na kraju ne obrazuju, a on je bez fakulteta dosegao jednu visoku razinu koja je daleko od amaterizma i za njega možemo reći da je to profesionalac. U motivima je dominantan krajolik, pejzaž zavičajnog kraja. On živi taj zavičajni krajolik. Je li to jedan dio mora, je li to neka voda, obično obožava raditi vodu, voda mu omogućuje da se na toj vodenoj površini odražavaju različiti odbojnici onog što se nalazi u blizini. Karakteristika za mnoge njegove slike je putić. On krene s drugog kraja platna u dubinu i taj putić se polako sužava i nesvjesno on vaš utisak razvije u tome da putujete s tim u dubinu. To su finese, to nije naiva što bi netko mogao reći. On je u biti rekao da je naivac, ali on nije naivac. Otvorio sam njegovu izložbu u Benkovcu prije dvije godine i ugodno me iznenadio s ovim što se sada dogodilo. Ovi nam radovi donose nešto novo, više, kvalitetnije, stvorila se neka mekoća, smanjio je raspon onih najsvjetlijih momenata na slici i sad je to jedna jača harmonička fluidnost. On je kao kompozitor, on vlada tonovima boje, usklađuje ih, teško je postići nešto na slici kad gledaš, pogotovo kad to gleda stručno oko, pa kažeš – uspio je, tu ne treba više ništa dodati, ni oduzeti. E, ima takvih slika i ja čestitam gospodinu Frkoviću što je to uspio i želim da nastavi i dalje i da to uspjeće diže na neki novi nivo.“
Nakon Borisa Žuže, Samardžić je uočio njegovo nastojanje da svoju stručnu procjenu prenese u pozitivnom i afirmativnom svjetlu, pogotovo s obzirom na to da živimo u svijetu negativističkih vijesti i crnila.
„Mi naravno uvijek radimo sve stvari u sinergiji, to nije muzej sam, to nije Grad sam, tu su i ljudi koji su kooperativni i na ovu večer je potegao iz Splita dr. sc. Tonći Jeličić, koji uspješno vodi Gradsku galeriju Biograd, s kojim mi uspješno godinama brodimo i surađujemo.“, rekao je Draženko Samardžić i potom zamolio dr. sc. Jeličića da otvori izložbu.
Dr. sc. Jeličić se prisjetio protekle radne godine u kojoj je izlagala Jasna Barišić, pa smo imali izložbu fotografija Vinka Pešića i predstavljanje njegove fotomonografije, večer s Vladom Pilingerom, posvetu klapi Tramuntana i povodom Biograd Boat Showa izložbu Roberta Šangulina Fjake. Najavio je i neka nova događanja u svibnju.
„Par puta se spomenula riječ „Zavičajni“, „zavičaj“, a ovo je Zavičajni muzej Biograd na Moru, tako da imamo i ljude koji se zavičajem bave, manje-više poznate široj javnosti, što je sad teško definirati, ali drago mi je da muzej nastavlja tradiciju. Nazovimo to amaterizmom, ali nije nužno da škola napravi slikara svaki put. Osvrnete li se, vidite da autor ima vještinu i tehniku i najbolji rad. Osim toga, pedeset slika kroz dvije godine nije jednostavno, brzo, ni lako naslikati, tako da ne idemo u detalje. Ono što je bitno na kraju i koliko sam naučio u svim vrstama umjetnosti je bitno znati kada stati, kada je kraj, kada je dovoljno i tad slike postanu maksimum onog što treba.“, rekao je dr. Jeličić i čestitao autoru koji nema akademsku titulu ali ima sve drugo što treba jednom uspješnom umjetniku.
Na kraju se dr. Andrija Pervan koji je otvorenju nazočio sa suprugom Katarinom, farmaceutkinjom, inače dobitnicom nagrade Grada Biograda na Moru za životno djelo 2018. godine, imao potrebu obratiti autoru i publici. Evo što je rekao:
„Bi li ja mogao dvije riječi reći, ja nisam sklon nikakvim razgovorima. Više bih volio nešto drugo raditi makar i kopati, a to mi je teško. Moram priznati da gospodina znam, obitelj mu poznam, ali da se večeras nađem među ovakvim slikama, to nisam vjerovao. Moram vam priznati, sad mi vjerujete, znao sam ja za njega, ali da ću ovakve slike večeras vidjeti, pa ja ne znam koja je od koje ljepša i koju bih uzeo sebi.“
Ljepotu slika Harolda Frkovića u Zavičajnom muzeju možete razgledati u periodu od 1. do 25. travnja i ova izložba je ujedno i prodajnog karaktera.