Rajka Anđelić Maslovarić je hrvatska pjesnikinja iz Jelse na otoku Hvaru. U svojim pjesmama opjevala je ova Jelšanka i grad Biograd na Moru u kojem već dugo živi. Objavljuje prozu te poeziju, a osim čakavskih stihova piše i na književnom standardu. Pjesme intenzivnije piše otkako se umirovila. Često je sudionicom pjesničke manifestacije „Susret čakavskih pjesnikinja otoka Hvara“.
Osim zbirke „Biograd u pismama“ objavila je zbirke „Škura o cakla“, „Zagrljaj s dugom“, „Radost: pjesme za djecu“, „Zagrljaj“, zbirku čakavskih haikua i dr.
Pjesme su joj tiskane u časopisu „Kana“, književnim časopisima „Marulić“, „More“ i „Zadarskoj smotri“. Haiku objavljuje u časopisu „Haiku“, glasilu Društva hrvatskih haiku pjesnika iz Zagreba kojeg je članica te u zbornicima haikua tiskanim povodom susreta haiku-pjesnika u Samoboru, Ludbregu, Kloštar Ivaniću, Krapini (Haiku dan Dubravko Ivančan), Milni na Braču te „Jezik naših materih“ na Hvaru.
Vjerojatno ovo nije sve što smo napisali o Rajki Anđelić Maslovarić, ali će poslužiti za uvodno slovo prije nego li vam predstavimo njene dvije pjesme koje smo povodom otvorenja izložbe slika Harolda Frkovića čuli u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru 1. travnja 2023 godine. Tema njenih pjesama u svezi je s davno proživljenim danima u djetinjstvu i pomalo bude nostalgiju. Pjesnikinja ih je izrecitirala u dijalektu, izvornoj čakavštini s otoka Hvara te izmamila ogroman pljesak svih nazočnih i zato smo odlučili te dvije pjesme podijeliti i s našim čitateljima: „Nona Mare“ i „U bili svit“.
Nona Mare
Jo son Ane,Ane, di je muore
sa sve četiri bonde
i sve se modri
od zumrada i levonde.
Kad moji lavuraju
čuvo me,bome, nona Mare
visoka a glova non sira
kaj da je od srebra.
Puno me voli
i uvik me pito
kako mi grie skula,
jeson sve naučila
Da i nju naućin
harvoski štit
pa će i ona dvuo
jezika znat,
neka su oba naša
harvoska.
Da bi tila proštit
kartolinu ća piše barba
koji se s materon u tarbuh
poša u metropolu rodit
tamo osto živit.
Nabaso kji put na škuoj,
razumi rič- dvi
i pričinjo se gospodin.
Na stolu none uvik je cviće
i puna terina limunih
ća je poslala druga nona moja
iz gornjega dila škoja.
U bili svit
Obošo je poja,
poviri u konobu
pozdravi sve u dvoru.
Uputi se na Ggradinu.
Čemprišu obećo
vrotit ću se jo.
Bi je mladić,
ti je u bili svit
kaj prin njega
puno njih.
Ispratila ga bila
Jiešonska bura
sva do zodnjega
škoja.
Vroti se,
bile glovie,
s malo snogie.
Zavije bura,
priko bile stinie,
ispratila ga jučer
do Gradine
da zauvik počivo
u mistu di se rodi
ispod ćempriša
kojemu je obećo
vrotit ću se jo.