Za Svjetski dan poezije službeno je odabran 21. ožujka, isti dan kada počinje proljeće, čiji službeni početak kalendarski iz godine u godinu varira za nekoliko sati. UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. Svjetskim danom poezije s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Prilikom proglašenja dana posvećenog poeziji, naglašeno je kako treba odavati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Svjetski dan poezije zahtijeva i lijepu pjesmu. Tim povodom odabrali smo, naravno lokalpatriotski, lijepe pjesme o Biogradu. Prvi izbor je neslužbena biogradska himna „Biograde bili grade“ čiji je autor umirovljeni časnik HV-a, hrvatski književnik i skladatelj iz Knina, Ante Nadomir Tadić Šutra. Evo i stihova pjesme:
BIOGRADE BILI GRADE
Bili grade ‘srid jadranskoga mora
Ti si gnizdo hrvatski’ vladara
Trpija si bičeve zlotvora
Ma si osta simbolom čuvara
Prije tisuć’ i još više lita
Zgradili te znojem, al’ bez plača
Krešimir i njegova svita
Čuvali te od svi’ osvajača
Refren: Mleci s mora, Turci s kopna
Rušili su, palili su
Bacali te nice do dna
Al’ te grade strli nisu
Luči svete Katarine
I danas ti svitli grade
Ti si ponos domovine
Biograde bili grade
Bili grade, naša pristolnice Krešimir ti dade slavu kraljsku
S pomoć boga i majke divice
Štitija si cilu nan Hrvatsku
Blaženi ti bili slavni preci
S Oče našim i britkoga mača Stošija sluči i svi drugi sveci
Čuvali te od svi osvajača
Refren: Mleci s mora, Turci s kopna
Rušuli su, palili su
Bacali te nice do dna
Al’ te gradi strli nisu
Luči svete Katarine
I danas ti svitli grade
Ti si ponos domovine
Biograde, bili grade
Pjesmu „Biograde bili grade“ uglazbio je Davor Jasek, a otpjevao Đani Stipaničev, pjevač poznat po moćnom vokalu i brojnim hitovima, i može se preslušati ovdje:
https://www.youtube.com/watch?v=HQxk1wgxf9o
Drugi izbor je pjesma „Soline moje divne“ Hranislave Portade koju je uglazbio Florijan Prvulov, aranžirao Pavao Mašić. Pjesma se pjevala i danas pjeva u mnogim gradskim prigodama i svečanostima, izvodi je biogradski KUD Kralj Tomislav i mnoge klape koje su postojale na području Biograda ili su još uvijek aktivne. Ovo je ujedno najstarija i najpoznatija pjesma koja je s ljubavlju napisana i posvećena voljenom Biogradu na Moru.
SOLINE MOJE DIVNE
O, Biograde na Moru,
moj mili zavičaj,
na plavome Jadranu
ti si pravi raj.
Soline, Soline, Soline moje, divne,
prekrasna plaža tvoja krasi nam naš Biograd.
I miris šumice tvoje,
I mlada srca dva,
u ljubavi što nas spaja,
opaja.
Soline, Soline, Soline moje divne,
prekrasna plaža tvoja, krasi nam naš Biograd
Treći izbor je pjesma „Biograde, grade bijeli“, autorice Rajke Anđelić Maslovarić, iz zbirke „Biograd u pismama“.
BIOGRADE, GRADE BIJELI
Zora rumeni
krik galeba te budi
sunce, obalu tvoju ljubi
Zora rumeni
zvonik Stošije Svete
pogled miluje
Kornate, daleke.
Kad ožive zvijezde
ti si dio raja
svjetluca, zlati
tvoja se vala.
Bude se Soline,
sa glazbom vjetra,
plešu borovi
pjene se valovi.
Rajka Anđelić Maslovarić je Jelšanka koja već desetljećima živi u Biogradu na Moru. Osim zbirke „Biograd u pismama“ objavljivala je zbirke „Škura o cakla“, „Zagrljaj s dugom“ i dr. Većinu pjesama napisala je izvornom čakavštinom s otoka Hvara.
Biogradski književnik Tomislav-Braco Kazija također je pisao pjesme o Biogradu. Ovdje prilažem njegovu pjesmu jednostavnog naziva „Biograd“. Pjesma je nastala u kolovozu 2009. godine.
BIOGRAD
Biograde na moru
Hrvaton drevni tron
naš’ kralja ti dvora
tuđinu-bastion
Biograde, moj grade
diko roda svog
Hrvat svak te znade
čuvao te dragi Bog
Grade maestrala
punog idra brod
priroda ti je dala
tvoj nek te čuva rod
Kamenite kale
kada padne noć
pismom tebe hvale
i davnu tvoju moć
Biograde na moru
nama si vječni san
kad budin se u zoru
želin ti: Dobar dan
Biograde, moj grade
lipoton ukras naš
ko ti dođe taj znade
prijatelja ti poznaš
Soline te krase
i Katarine žal
bistro more, zna se
da tebe ljubi val
Lipost na sve strane
Riva ka iz sna
Od Solina do Bošane
Nek sunce tebi sja
Zato ti pivan
grade na maestralu
idri nošen na
hrvatskom valu.
Navik nan živi,
dični, lipi naš grade
kano galeb
bili Biograde
Četvrti izbor je pjesma o biograjskim klupama iz zbirke „Vrime“ autorice Marije Stipković.
BIOGRAJSKE KLUPE
Stale su dvi Biograjske klupe bile
I započele priču
Ka’ da su dvi šjore u kafiću
Stale čakulati vanka u ladu
Ki’ je kome piva serenadu
Ki’ je komu nosija cviće
Oli kako jutron zora ovdi sviće
Kako dica u kasnu uru ovdi piju
A priko dana suncen griju
Ki ‘ je kuda poša
Ki’ je iz Biograja u svit oša’
Ki’ je koga rastužija
Ki’ se s kime družija
Ki’ je kakvu botilju drža
I čija je cipela duža
Čakulale one tako
Okrenule lita
Obašle svita
I vratile se svome mistu
Nabacile bilu boju istu
I eno ih tamo
Kisnu il’ se suncen griju
Il’ se zimon lade
Al’ nikako da se zavade
Uvik netko sidne
I one jemaju čakulu svoju
Upijaju u bilu boju
Pa se sičaju
Čakulaju
I nema takvog kista
Nit’ toliko lista
Di bi čakule stale
Sa te dvi klupe male
Ko’ kakve šjore
A ki’ ih zaustaviti more?
Marija Stipković rođena je u Sisku, jedno vrijeme živjela je u Zagrebu, gdje je završila srednju školu i otpočela raditi u struci, no danas sa suprugom i djecom stanuje u Biogradu. Pisati je počela 2005. godine i do danas je napisala više od 850 pjesama. Objavljivala je u časopisu Hrvatskog prirodoslovnog društva Priroda pjesme o prirodi i moru, a domoljubne u časopisu Hrvatski vojnik. Svoju prvu zbirku „Vrime“ objavila je u vlastitoj nakladi u 100 primjeraka. 89 pjesama je u zbirci, napisane su slobodnim stilom, dijelom na čakavici, dijelom na hrvatskom književnom jeziku.
Govoriti (č. pisati) o pjesmama posvećenim voljenom Biogradu ne može se, a da se ne spomene biograjsko-kunska pjesnikinja Radica – Rada Vrančić. Rođena je u Tkonu 1946. gdje završava Osnovnu školu, a daljnje školovanje u pedagoškoj struci završava u Zadru. Radni vijek započela je u prosvjeti, ali je zbog životnih okolnosti nastavila do mirovine raditi u privredi. Pisanjem se bavi još od nižih razreda. Živi u Biogradu na Moru i do sada je objavila zbirke pjesama: „Pjesme“, „Temelji naši“, „Biogradu s ljubavlju“, „Iz kamena cvit“, „U dubini duše“, „Šetnica na žalu“ i dr.
Jasenka Medvedec je pjesnikinja koja također dolazi iz Biograda na Moru. Godinama voli, piše i živi poeziju, u njenim pjesmama zacijelo je dašak poetski opjevanog Biograda. Pod pseudonimom Enediel, Jasenka 2012. počinje svoja stvaranja objavljivati po portalima, te je članica brojnih udruga unutar kojih aktivno djeluje. Objavljivala je u zbornicima, često puta nagrađivana za svoje autorske pjesme, često puta zastupljena u brojnim zajedničkim pjesničkim zbirkama, autorica je samostalne zbirke poezije „More mojim očima“.
Jasenka ljubav prema pisanoj riječi njeguje od osnovne škole, a još kao djevojčica umjetnosti je bila naklonjena te vrlo rano postaje članicom zbora, folklorne skupine i foto grupe. Iako je rođena Zagrebu, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje a potom srednju školu u Samoboru, danas ipak veći dio godine živi u Biogradu na Moru gdje posebno uživa u očaravajućim ljepotama mijenja izlaska i zalaska sunca, uz šum mora koji su vječna inspiracija ove umjetnice koja fotografijom i stihom ovjekovječuje ljepotu.
I za kraj priloga: Biograd u srcu!