Promovirana fotomonografija dr. Vinka Pešića za koju su već čuli i u Zemlji izlazećeg Sunca

S dr. Vinkom Pešićem svi mi imamo dodirnih točaka, bilo kao liječnikom opće prakse, bilo kao umjetnikom fotografom. Jednom prilikom kada nam je nedostajalo fotografija da našim čitateljima predočimo jedan kulturni događaj u Biogradu na Moru, rado nam je ustupio svoje i toga se sjećamo s posebnom zahvalnošću. Ovom prigodom pisat ćemo o promociji njegove fotomonografije i izložbi(ama) slika. Događaj je to  o kojem se već pisalo, snimalo, za koji se naposljetku čulo u Zemlji izlazećeg Sunca i koji je u našem gradu okićenim japanskim zastavicama obilježio početak kolovoza.

„Dočekali smo i taj dan, dva dana nisam jeo ni pio u iščekivanju ovog velebnog dogadjaja. Moram priznati da me uhvatila i trema, koliko dugo ce trajati uvod, samo da se ne oduži pomislih više puta  a u mislima mi okus pršuta koji se polako cijedi na vrućini složen u ovalima. Počela je predstava, malo pomalo izredaše se doktori i kad sam skonta da je blizu kraj i kad su ljudi nahrlili kupit’ svoj primjerak knjige, ja se polako povučem u pozadinu skrivećki jer iza je fešta .

Sve u svemu fotomonografija za 10, ko’ nije bija trk u muzej po primjerak“, slikovito je to u šaljivom tonu opisao Milan Mišo Lakić, brat po fotografiji dr. Pešića.

Uz glazbu sjajne Tee Jeličić i njenog benda formiranog isključivo za ovu svečanu prigodu ušili smo u jednu od najsjajnih večeri kolovoza.

Dr. sc. Tonći Jeličić bio je te večeri prezaposlen, našao se u ulozi svojevrsnog moderatora i domaćina, uz Zavičajni muzej Biograd na Moru i ravnatelja Draženka Samardžića, koji nam je predstavio goste večeri,  uz dr. Vinka Pešića bio je tu i Janko Belaj, samostalni umjetnik, fotograf i grafičar, osnivač prvog domaćeg portala posvećenog fotografiji (fotozine.org). Ispričao je izostanak Gorana Ražnjevića te najavio da će se na kraju večeri ipak podsjetiti na njegovo prisustvo na način da će se pročitati dio iz pogovora knjige koji je on napisao.

„Večerašnja manifestacija, da je tako nazovem, je bio izazov iz razloga što sam osobno ja i mi svi otvorili puno izložbi, bili na puno promocija knjiga, no ova je bila svojevrsni izazov na način da napravimo promociju i izložbu, pa smo se svi mi skupa ovdje potrudili da napravimo događaj koji će ostati neko vrijeme u sjećanju. Na video platnu možete vidjeti stranice knjige. Izložba je koncipirana isto na način da se listaju stranice knjige, pa smo postavili najuspješnije kompozicije duplerica, što ćete moći vidjeti nakon otvorenja odnosno prezentacije knjige.“, najavio je dr. sc. Jeličić te zamolio Draženka Samardžića kao domaćina  da se obrati publici s par riječi vezano uz izdavačku djelatnost muzeja.

Samardžić je nakon pozdrava i nekoliko riječi posvećenih, kako je kazao, Vinkovim fotografskim atrakcijama pročitao svoj uistinu impresivan govor koji je pripremio povodom desete po redu retrospektivne izložbe i obljetnice izlaganja dr. Vinka Pešića u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru. Mi ćemo taj govor na ovome mjestu citirati doslovno i prenijeti ga u cijelosti, jer dugo nismo čuli bolji govor:

„Dana 6. kolovoza Godine Gospodnje 1995. na kninskoj Tvrđavi  ratni ministar obrane Gojko Šušak, prema pričanju svjedoka kada je podnosio prijavak predsjedniku RH Franji Tuđmanu,  izrekao je sljedeće riječi, gospodine vrhovni zapovjedniče hrvatske vojske i policije zapovjeđeno – izvršeno.

Danas na isti dan ali 27 godina poslije i mi kao uredništvo ove fotomonografije  Vinko Pešić 2012.-2022.  možda možemo slično reći i uskliknuti  — planirano – izvršeno, učinjeno, knjiga je tiskana.

Naime, prije otprilike godinu dana kada smo se dogovarali Vinko Pešić, Tonći Jeličić, Goran Ražnjević   i D. Samardžić što bismo i na koji način obilježili 10-tu jubilarnu izložbu Vinkovih  fotografija?

Rodila se ideja kako bi osim retrospektivne izložbe 10- te po redu bilo dobro napraviti fotomonografiju. Veliki zalogaj smo zagrizli, možda ni svjesni što nas sve čeka od ideje do realizacije. No, uspjeli smo!!! Ona je tu.  Fotografije koje su odabrane između tisuća drugih svjedoče na stranicama  ukoričene knjige u tvrde korice i koje danas predajemo sudu javnosti.

Što smo zapravo htjeli postići kada smo se odlučiti tiskati fotomonografiju? Jednostavno željeli smo staviti krunu na desetogodišnji izložbeni dio Pešićevih izložaba ne samo koje je imao u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru, nego i na svim onim mjestima i prostorima gdje je Vinko izlagao. Stari Rimljani postavili su  maksimu– konac djelo krasi. I mi smo upravo to htjeli učiniti kako bi sve ono što se događalo kroz ovo proteklo vrijeme bilo sabrano i sakupljeno na jednom mjestu, što je na kraju rezultiralo tiskanjem ove fotomonografije. Knjiga je sve to obuhvatila kroz riječ i sliku. Tako ovo postaje povijest koja  u svojoj definiciji  treba i biti a to je: kako se je i kada se je nešto dogodilo bez uljepšavanja i bez romantiziranja.

Što fotomonografija znači za ovaj naš nacionalni kulturološki prostor?

Ona jednostavno u sebi nastoji spojiti sve ono što Lijepa naša kako joj tepamo drži u svojim njedrima:  jezera, mora, planine, rijeke, ljude, običaje, tradiciju….

Ona predstavlja arhitekturu, parkove prirode, nacionalne parkove, sakralnu baštinu, trud ljudskih ruku, a iznad svega prirodu koja je oblikovala većinu onoga što nas okružuje.

Na kraju kome je fotomonografija namijenjena. Jednom riječju svim ljudima: turističkim, kulturnim, prosvjetnim djelatnicima, turističkim vodičima, studentima, čuvarima parkova prirode.

Ona kao takva, nadalje  savršeni je poklon za sva ljudska vesela događanja, a napose ona postaje i ambasador Grada Biograda  na Moru, jer promovira njegove ljepote, kale, ulice, trgove, crkve, procesije, zanimanja, nebo, more…

Što mi drugo preostaje, nego se zahvaliti svima vama koji ste došli uveličati ovo dvojako slavlje:: predstavljanje fotomonografije i retrospektivne  izložbe te ljudima koji su bili uključeni u ovaj projekt: Goranu Ražnjeviću, predsjedniku Uprave Ilirija d. d. , Ivanu Knezu gradon. direktorici TZ grada Biograd Nives Jeličić, Radio BnM,urednici i voditeljici Branki Pelicarić, blogerici Gordani Šarić, urednici gradskog portala Jelici Farkaš, Vinkovim pratiteljima, prijateljima i fotografima Borisu Kačani+u, Milanu Miši Lakiću i brojim drugim ljudima koji su nas pratili, pomagali svojim savjetom i evo zajedno s nama došli do kraja ovoga velikoga i značajnoga  projekta.

Uistinu od srca zahvaljujem ovdje prisutnim  dr. sc. Tonćiju Jeličiću, dr. Vinku Pešiću što smo se međusobno uvažavali, trpjeli, dogovarali.

Doktori Tonći i Vinko drago mi je što sam  bio dio ekipe koja je ostvarila ovo kapitalno djelo i koje na najbolji mogući način promovira biogradsku kulturnu scenu. Mi ćemo se i dalje truditi i ustrajati na očuvanju i promociji izvornosti,  nasuprot negativnim trendovima koji se podvaljuju i koji nemaju ama baš nikakve veze  s hrvatskom nacionalnom i kulturnom baštinom i koje nisu tisućljetno nasljeđe hrvatskoga bića i hrvatskoga etnosa.

Uzmite, listajte, gledajte, čitajte i divite se hrvatskim ljepotama koje je ovjekovječio naš domaći čovjek dr. Vinko Pešić.“

Naravno da je za svoj govor zaradio ogromni pljesak okupljenih, a dr. sc. Jeličić je u nastavku s nekoliko rečenica govorio o tehničkim detaljima knjige:

„Ja bih vam s par riječi, prije nego li prepustim Janku jednu stručnu ekspertizu u vezi knjige kao proizvoda grafičkog, to je moja struka već cijeli život. Išli smo  na samu riječ fotomonografija, ona je vukla da je nama vjerna reprodukcija fotografije bila od iznimne važnosti. Dakle u nekim drugim knjigama bitan je i tekst i sl. a mi smo se bazirali isključivo i najviše na tome da dobijemo vjernu reprodukciju fotografija prema originalu koji nam je Vinko dao, to znate prođe proces grafičke pripreme, pa sve do tiska gdje se koji put dogodi nešto neželjeno. Što se tiče opreme knjige, budući da se radi o monografiji, išli smo na knjigu visokih zahtjeva. Kad otvorite knjigu, nakon što skinemo foliju,  dominira na platnu folija tisak s naslovom knjige i kroz knjigu na 300 strana donosimo preko 400 različitih fotografija. Moram spomenuti, osim nas koji smo u impresumu, još i druge autore fotografija a to su Boris Kačan i Milan Mišo Lakić, u onom dijelu koji govori o tome što je bilo kroz svih 10 godina te prevoditeljica na engleski  Marija Kostić i lektoricu Marinu Marijačić. Završni dio odrađen je u tiskari Kerschoffset d.o.o., a oni su to u prilično zahtjevnom kratkom roku uspjeli završiti i dostaviti. Očekujem da će ova knjiga, kao što je Draženko spomenuo, zaživjeti, da će biti nekome poklon, možda nekome od turista koga zanima fotografija, ljubitelju prirode, a što se same kvalitete fotografije i odabira tiče, tu je bio naš zajednički trud i jedan rudarski posao.“

Dr. sc. Jeličić je prepustio riječ Janku Belaju, koji je prvo pozdravio i zahvalio na ukazanoj časti da govori na ovoj posebno svečanoj prigodi. Odbio je previše govoriti o objavljenim fotografijama dr. Pešića, one govore svaka za sebe,  nego je istaknuo da je zapravo vrlo sretan što poznaje našega Vinka. Evo kako je to opisao:

„Kao fotograf i pokretač portala Fotozine, jer danas, osim što večeras predstavljamo Vinkovu knjigu, danas je bio predstavljen i film o jednom našem dragom prijatelju i kolegi, najboljem živućem fotoreporteru u Hrvatskoj Patriku Maceku. I razmišljajući o tom filmu i ovoj knjizi večeras nametnule su mi se teme usporedbe profesionalne i amaterske fotografije. Ta najčešća podjela kojom dijelimo fotografa i onda razmišljam koliko zapravo tko od njih radi, koliko misli o fotografiji. I mislim si nekako da je našem Patriku zapravo puno jednostavnije nego Vinku odnosno Vinku puno teže. Patrik kao profesionalni fotoreporter se ujutro probudi i mora misliti o režijama, o svojoj obitelji i mora misliti na svoje fotografije. Vinko se probudi i mora misliti o režijama, mora misliti o svojoj obitelji i mora misliti i o velikom broju vas odnosno vašem zdravlju i onda tek, ovisno koliko mu vremena preostane, može misliti o fotografijama. Kako on misli o fotografijama ne trebam puno pričati, vidjeli ste to u proteklih 10 godina, a vidite i u ovoj knjizi. Ono što još njih dvojicu spaja je način na koji oni svoju fotografiju odnosno kadrove koje vide, kako ih pokazuju, kako ih prenose. Ne samo da oni doživljavaju svoje scene, oni te scene, te trenutke, te krajolike i proživljavaju. I to je ono na čemu bih ja u ovoj kratkoj pričici Vinku posebno zahvalio, što on svojim amaterskim ali izrazito dobrim okom čini, on proživi fotografiju, prenese nam i hvala Bogu zaslužio je ovu knjigu.“

Janko Belaj, uz uvodnik uredništvo, autor je i predgovora u knjizi dr. Pešića a kojeg je naslovio „Fotografske slike: Od kale do svemira“, podsjetio je dr.sc. Jeličić, a potom prepustio riječ dr. Pešiću koji je pozdravio sve nas koji smo se okupili i naglasio da nije očekivao da će nas baš toliko biti.  Stvarno čovjek nije svjestan koliko cijenimo njegov rad. Utoliko je on sretniji i večer je dobro krenula. Izložbom je prije nas običnih smrtnika prošetala gradska vlast i predstavnik japanskog konzulata u Hrvatskoj kojemu je uručen primjerak fotomonografije.

„Posebno me dirnula moja bivša profesorica Ankica Grgić koja mi je napisala jednu posvetu i predala mi jednu sliku koju je ona napravila vezano za lunjske masline odnosno ja sam nju inspirirao za njenu sliku. Ja sam bio njezin učenik u srednjoj školi, ona je također usadila meni ljubav prema likovnosti, ja sam se više bazirao na fotografiju. Dakle, ja sam počeo s fotografijom krajem osnovne i početkom srednje škole, a zadnjih 15 godina se baš intenzivnije time bavim. Rezultat toga jesu tih 9 tematskih izložbi koje su bile originalne prve postave uvijek ovdje u muzeju, a kasnije su se širile i na okolna mjesta. Više o tim mojim izložbama je napisano u ovoj fotomonografiji. Fotomonografija je stvarno kruna moga rada i hvala svima koji su sudjelovali. Već ste čuli više puta tko je to radio, naš vridni i pošteni Tonći, Draženko, Janko, Ražnjević i prvi Fotozine i fotografi a naravno da ste i vi uvijek nakon ovih mojih prethodnih izložbi mene tjerali da napravim bolju fotografiju i da uvijek iznađem nešto atraktivno za prikazivanje, tako da vam još jednom od srca hvala. „, započeo je dr. Pešić.

„Ova moja fotomonografija, kao što je Tonći rekao, sadrži 300 stranica, večeras je možete nabaviti po prigodnoj cijeni. Ova fotomonografija nije rađena da bi netko nešto zaradio, niti se to može, nažalost kod nas, s ovakvim tipom knjiga zarađivati, ali postoje određeni troškovi i hvala sponzorima, Zavičajnom muzeju, Gradu Biogradu, hotelskoj kući Ilirija, koji su omogućili da ova fotomonografija izađe i da bude u ovakvom obliku, neću reći luksuznom, ali vrlo bogatom i kvalitetnom.“, istaknuo je dr. Pešić i uputio kako do knjige. Također je zahvalio svima koji su knjigu kupili i bio raspoložen za potpisivanje i dijeljenje svojih posveta. U nastavku je još jednom istaknuo te proglasio izložbu otvorenom:

„U muzeju možete pogledati dio tih fotografija odnosno preslik ovih stranica knjige. One su napravljene kronološkim redoslijedom u 9 poglavlja. To je Tonći stvarno super napravio, i naravno, na kraju svih tih 9 izložbi koje pogledate na kraju vam je ona najdraža, a to je prostorija s domjenkom, ja vas tamo pozivam da na kraju završimo našu večer s tim ugodnim druženjem. Dakle, ja proglašavam izložbu otvorenom i možete krenuti po svoje fotomonografije.“

Za kraj je dr. sc. Jeličić pozvao da se pročita jedan kratki ulomak iz pogovora Gorana Ražnjevića u knjizi, što je trajalo još koju minutu. Pa se dr. Pešić prisjetio i neprilika vezanih uz vremenske nepogode kada je bilo otvorenje njegove izložbe „Sjaj u tami“. Tada su se možda jednom u 100 godina podigli višemetarski valovi koji su poplavili cijelu biogradsku rivu i na kraju i muzej u kojem je izložba bila postavljena.

„Srećom, imali smo ekipu za intervenciju na čelu s Mirom Rudićem, pa mu još jednom zahvaljujem što je spasio tu izložbu i muzej. Ove godine imamo najtopliji dan otkad je mjerenja.“, podsjetio je dr. Pešić.

Domjenak je, naravno, bio vrhunski!

Čestitamo dr. Vinku Pešiću na sjajnoj fotomonografiji, predivnoj svečanosti i želimo mu još puno izložbi gdje svaki put prepoznajemo njegov talent i nesvakidašnje snimljene prizore i sve ono svoje što je kroz filtar gotovo nadnaravnog utkao u svaku izloženu fotografiju.

U Zavičajnom muzeju Biograd na Moru izložene su fotografije do kraja rujna i, kao što je poručio Lakić – .sve u svemu fotomonografija za 10, ko’ nije bija trk u muzej po primjerak!