Nediljko Gagić (28.1.1975. – 18.5.1992.) poginuo tijekom iznenadnog granatiranja Biograda u samom centru grada s nepunih 17 godina

Ratom i ratnim razaranjima tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija. Tijekom obrane teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske od strane prilično dobro naoružanog dijela pobunjenih Srba, potpomognutih ljudstvom i teškom artiljerijom srpsko-crnogorske JNA, kao nesagledive posljedice, uz materijalne,  imali smo izravne demografske gubitke.

No međutim, ni danas, nakon toliko godina proteklih od rata, hrvatske institucije nisu napravile objedinjene popise ili registre svojih žrtava, tako da o ukupnoj brojci stradalih danas ne možemo puno govoriti. Hrvatske žrtve još uvijek se zbrajaju i ne postoji dovoljno jasan i kvalitetan podatak o njihovom točnom broju.

Slično stanje je i u Biogradu na Moru. Točan broj poginulih hrvatskih branitelja, civila i nestalih u ratnom vihoru se ne zna, imena svih žrtava danas nema nigdje zapisanih. Jedino u što smo sigurni jest da ih je u bivšoj Općini Biograd bilo na desetke poginulih i ranjenih (spominju se brojke od 11 poginulih civila i 18 poginulih hrvatskih branitelja iz samog grada Biograda na Moru), a izrada popisa poginulih u Domovinskom ratu, obzirom na vrijeme koje je proteklo, zahtjevan je danas i odgovoran posao.

„Granate padaju po Biogradu, ubijaju ljude, ranjavaju prirodu, ruju ulice, ruše kuće, potapaju brodove.“, opisuje u svom ratnom svjedočanstvu objavljenom u knjizi „Snaga ljubavi: činiti dobro“ psihologica iz Osnovne škole Biograd, Danica Dominis.

Jedan od ubijenih granatom je i mladić koji je nekoliko mjeseci nakon što je navršio 17. godinu poginuo tijekom iznenadnog granatiranja Biograda na Moru, u Splitkoj ulici, gotovo u samome centru grada.

Dogodila se ova tragedija dana 18. svibnja 1992. godine. Mladić se zvao Nediljko Gagić i, po svemu sudeći, bio je prva civilna žrtva ovoga grada u Domovinskom ratu.

Njega (i ne samo njega) u spomenutom ratnom svjedočanstvu prisjeća se psihologica Danica Dominis.

„Kroz glavu mi sada prolaze slike mojih poginulih učenika, vedrih, bezbrižnih, nasmijanih, u školskim klupama, na izletima: Nade, Luka, Marija, Ante, Danijela, Lidija, Nediljko, Darko…, prijatelja i poznanika: Branimir, Siniša, Nikica, Ivica, Neven, Ivan, Željko, Berislav, Hrvoje, Nikola, Dragan…te mnogi neznani mladići.“, navodi Dominis.

Osim Nediljka, u evidenciji Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije sljedeća su na popisu ubijena i poginula djeca tijekom Domovinskog rata:

  • Marija, rođena 1982. godine (Biograd na Moru), ubijena 1992. godine vatrenim oružjem na cesti Vrana – Pakoštane. Imala je 10 godina.
  • Ante, rođen 1984. godine (Biograd na Moru) ubijen 1992. godine vatrenim oružjem na cesti Vrana – Pakoštane. Dvije godine mlađi Marijin brat Ante imao je svega 8 godina. S njima zajedno istoga dana ubijen je i njihov otac Ivan.
  • Šime, rođen 1990. godine (Sveti Filip i Jakov) poginuo 1993. godine od granate. Imao je svega tri godine.
  • Danijel, rođen 1986. godine (Sveti Filip i Jakov) poginuo 1992. godine od mine. Imao je svega 6 godina.
  • Jure, rođen 1988. godine (selo Popovići kraj Benkovca) poginuo je 1994. godine u Zadru od nagazne mine. Imao je svega 6 godina.
  • Mira, rođena 1975. godine (selo Medviđa kraj Benkovca) ubijena je 1993. godine vatrenim oružjem. Imala je 18 godina.
  • Marin, rođen 1975. godine (Bibinje) ubijen je 1993. godine u Debeljaku vatrenim oružjem. Imao je, kao i Mira, 18 godina.
  • Jure, rođen 1984. godine (Pridraga) stradao je 1991. godine od granate. Imao je svega 7 godina.
  • Marin, rođen 1980. godine (Kruševo) poginuo je 1993. godine u Zadru, od kasetne bombe. Imao je svega 13 godina.
  • Marko, rođen 1982. godine (Sveti Filip i Jakov) poginuo je 1994. godine od bombe u svojoj 12. godini života.
  • Hrvoje, rođen 1975. godine (Zemunik Donji) poginuo je 1991. godine od mine u svojoj 16. godini života.
  • Dubravko, rođen 1977. godine (Zadar) ubijen je 1991. godine granatom u 14. godini života.
  • Tomislav, rođen 1973. godine (Zadar) ubijen je 1992. godine bombom bačenom u sklonište. Imao je 19 godina.
  • Miljenko, rođen 1979. godine (Zadar) poginuo 1993. godine od mine, u 14. godini života.
  • Perica, rođen 1976. godine (Zadar) ubijen 1991. godine od granate. Imao je 15 godina.
  • Marijo, rođen 1979. godine (Zadar) poginuo je 1993. godine u 14 – oj godini života od kasetne bombe.
  • Vladimir, rođen 1980. godine (Zadar) poginuo je 1995. godine u svojoj 15 – oj godini života od mine u selu DobraVoda kraj Benkovca.
  • Davor, rođen 1975. godine (selo Popovići kraj Benkovca) poginuo je u Zadru 1993. godine od mine. Imao je 18 godina.
  • Slobodan, rođen 1981. godine (Zadar) ubijen je vatrenim oružjem 1992. godine, a potom zapaljen u Erveniku, Šibensko – kninska županija. Imao je 11 godina.
  • Goran, Slobodanov mlađi brat, na isti način je izgubio svoj mladi život. Imao je svega 4 godine.
  • Darko, rođen 1975. godine ubijen je vatrenim oružjem 1992. godine u Vrani – Pakoštane (druge okolnosti).

Gore navedeni popis objavljen je u Glasu koncila u broju 10/2019.

Kad govorimo o popisu hrvatskih branitelja, prema mojim saznanjima riječ je o ukupno 43 poginula hrvatska branitelja, od toga njih 18 iz Biograda na Moru: Siniša Brkljača, Luka Brkljača, Hrvoje Jeličić, Silvestar Trtica, Marinko Adžić-Kapitanović, Oliver Pešić, Eduardo Morožin, Darko Dubravica, Branimir Dujić, Berislav Ivanišević, Ivan Kazija, Mile Knez, Nikola Mikulić, Stipe Nekić, Milan Pandžić, Franjo Vlašić, Šime Zelantov, Milivoj Zrilić.

Poginuli branitelji bivše Općine Biograd izuzev Biograda na Moru: Dragan Maksan, Nedjeljko Maksan, Radoslav Maksan, Ante Maksan Brblje, Gorki Maksan Tić, Miro Kukin Bajokin, Ivica Marketin (Pakoštane), Miro Barešić (Drage), Marinko Šarić, Miroslav Vođera, Predrag Zurak, Ivica Rogić, Tomislav Kovačević, Zorko Zelić, Željko Prtajin (Vrana), Enio Banov (Vrgada), Erik Colić (Sv. Petar), Danijel Mandić (Turanj), Berislava Bera Barbarossa, Goran Batur, Željko Đinđić, Neven Baričić, Ante Prtenjača (Sv. Filip i Jakov), Ivica Erstić, Neven Mikulić, Nikica Mikulić (Sikovo), Zoran Galešić (Raštane Donje), Tihomir Mitrović, Nado Rogić (Raštane Gornje), Nikica Tomasov (Dobropoljana), Ivica Ugrinić (Tkon)…

Fotografije:

Naslovna: Davor Visnjic/PIXSELL Posljedice granatiranja Biograda 1993.

HRT Screenshot

Ratko Dragović – Klet