Drago Struja preminuo je na današnji dan 2016., „Dok ima nade nema predaje“, govorio bi, a manje je poznata njegova herojska epizoda iz rata

Drago Zagorac – Struja preminuo je iznenada u svojoj 72. godini na današnji dan, 26. listopada 2016. godine. Toga dana zauvijek je prestalo kucati srce jedne od najvećih nogometnih legendi koje je Biograd na Moru ikada dao. Bio je jedan od najboljih nogometaša, ne samo biogradskog „Primorca“, nego cijele Dalmacije i Hrvatske, pa tako i šire. Sjetili su ga se danas i na Facebook stranici „Stare utakmice . povijest Hajduka“ budući da je igrao i za bile.

Drago je cijeli svoj život posvetio nogometu. Najveći dio svog života proveo je, dakako, u svom „Primorcu“ gdje je godinama uspješno igrao, potom je bio nogometni trener, zatim direktor i predsjednik kluba. Kroz svo to vrijeme uvijek bi pronalazio poticajne i ohrabrujuće riječi za svakog novog igrača kojeg je podučavao nogometnim vještinama te imao dovoljno volje i strpljenja za svakog ljubitelja nogometa ili nogometnog znalca.

Posebno je ostala zapamćena jedna njegova rečenica koja je glasila: „Dok ima nade, nema predaje.“ Uvijek bi tako govorio Drago Struja, a njegov predivan ljudski lik ostao je u uspomeni svima koji su ga poznavali, a najviše njegovoj obitelji i dakako klubu, njegovom voljenom „Primorcu“.

Pokopan je na Gradskom groblju u Biogradu na Moru, a njegov sjajni lik i djelo nisu zaboravljeni ni danas. Mi ćemo se povodom obljetnice njegove smrti prisjetiti i njegove herojske epizode iz Domovinskog rata koji je zabilježen u „Vjesnikovom“ novinskom članku pod nazivom „Ježevi za Unprofor“, a u kojoj je svojim herojskim činom kojim je htio zaštititi djecu gotovo izgubio život.

Tijekom Domovinskog rata opće je poznato da su Biograd na Moru i okolica godinama imali neriješenih problema s vodoopskrbom. Iako je potpisan tzv. Zagrebački sporazum prema kojem bi iz vodocrpilišta napokon trebala poteći pitka voda prema slavinama napaćenih građana, to se nije dogodilo. Tadašnji gradonačelnik Jerolim Uroda na konferenciji za medije naglasio je da već pune četiri godine žeđa više od 30 000 građana što je nedopustivo, a da su za to odgovorne mirovne snage UN-a.  I bio je u pravu. Primjerice, izvorište Kakma nalazilo se pod okupacijom Srba, a kanadski bataljun UN-a  na čelu sa zapovjednikom pukovnikom Jimom Northonom bio je zaštita tog izvorišta.

Posljedica neučinkovitosti UNPROFOR-a, njihovih nečasnih radnji, patnji stanovništva i svega toga bila je da su se u ljetnim mjesecima 1994. godine udružili domaći i gosti, građani Biograda, političari, javne osobe i oni anonimni, prognanici i izbjeglice, djeca i oni malo stariji, te su s parkirališta kod nekadašnjeg motela, današnjeg „Kauflanda“, organizirali javni prosvjed tako što su blokirali Jadransku magistralu za promet. Tada je zabilježen incident koji je zabilježen u podnaslovu spomenutog članka pod nazivom „Opasna vožnja na „haubi“ i tu dolazimo do našeg Drage Zagorca, pa ćemo taj dio koji se njega tiče citirati u cijelosti:

„Za vrijeme javnog prosvjeda Biograđana i prognanika, na parkiralištu biogradskog motela dogodio se neuobičajeni incident. Budući da se vozilo s vojnicima švedskog bataljuna nije htjelo zaustaviti pred kolonom djece koja su nosila transparente, na poklopac motora Unproforova vozila skočio je gospodin Drago Zagorac.

No, vozilo ne samo da se nije zaustavilo nego je čak povećalo brzinu. Zagorac se spasio samo zahvaljujući čvrstoj anteni za koju se uhvatio, tako da je zadobio nekoliko lakših ozljeda. Kazao nam je nakon izlaska iz bolnice i puštanja na kućnu njegu, da je po Unproforcima koje gledao s „haube“ uočio kako ga žele „otresti“ s vozila. Na sreću, Unproforov „landrover“ uspio je pobjeći samo desetak kilometara od Biograda, jer su ga skupa s vojnicima švedskog bataljuna vratili civili iz Modrava koji su se nalazili na prosvjednom skupu. U Unproforovom vozilu bile su i cijevi za vodoopskrbu, no nije utvrđeno kome su namijenjene. (B.D.)“

Moramo naglasiti da nam je na ovaj zapis za života ukazao Baldasar Morožin. Osim u Biogradu na Moru, prosvjedi su u to vrijeme bili u cijeloj Hrvatskoj i uspjeli su na međunarodnom planu skrenuti pozornost na probleme s međunarodnom mirovnom misijom u Hrvatskoj, što je dalo šire i veće manevarske ovlasti hrvatskoj diplomaciji s pregovaračkim misijama i opravdanosti priprema za konačno oslobođenje hrvatskog teritorija.Svo lice i naličje tih mirovnih snaga možemo iščitati u postupanju prema našem Dragi Zagorcu. „Dok ima nade, nema predaje.“, govorio je Drago Zagorac. Počivajte u miru Božjem.