Priprema se dokumentarac „Biograd – Ždral u centru Jadrana“

Izaslanstvo Grada Biograda na Moru na čelu s gradonačelnikom Ivanom Knezom ovih dana sudjeluje na godišnjoj  skupštini organizacije  Mayors for Peace u New Yorku, piše o tome Zadarski list.

U izaslanstvu je, osim gradonačelnika, koji je već deset godina u ime Grada Biograda na Moru izvršni dopredsjednik navedene organizacije, i nagrađivana hrvatska redateljica Irena Škorić, koja priprema dokumentarac pod radnim naslovom Biograd –  Ždral u centru Jadrana.

Simbol učlanjenja Biograda na Moru u međunarodnu organizaciju Mayor for Peace (ili u slobodnom prijevodu Gradonačelnici za mir) upravo je spomenik ptici ždralu, rad zagrebačkog kipara Ante Brčića, koji je svečano otkriven na biogradskoj rivi u travnju 2009. godine kao jedini takav spomenik izvan Japana.

Origami ždral širine 2,9 metara izrađen je od sjajnog inoksa te postavljen na pijedestal od neobrađenog kamena. Ukupna visina skulpture ptice koja na dalekom istoku simbolizira odanost, čast i dug život te ispunjenje želja, iznosi 4.8 metara. Njegovo postavljanje financirala je gradska uprava sa 62 tisuće kuna, zabilježila je svojedobno Slobodna Dalmacija.

I na tom mjestu se prigodno, svake godine 6. ili 7. kolovoza, komemorativnom svečanošću obilježava pad atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki.

Organizacija Mayor for Peace, gdje je Biograd na Moru jedini hrvatski član predsjedništva, na svjetskom nivou nastoji podići međunarodnu svijest javnosti o potrebi ukidanja nuklearnog naoružanja, doprinosi ostvarenju istinskog i trajnog mira u svijetu, radeći na uklanjanju gladi i siromaštva, podržava ljudska prava, zaštitu okoliša i rješava druge probleme koji prijete mirnom suživotu. Ili bi tako barem trebalo biti, jer tako piše u opisu same organizacije.

A koliko se po tom pitanju u proteklih deset godina učinilo na širem biogradskom području, možda bude objektivno zabilježeno i u novom dokumentarnom filmu radnog naziva „Biograd – Ždral u centru Jadrana“.

U Biogradu na Moru predstavljena knjiga hrvatskog dragovoljca i pripadnika HOS-a Tomislava Bašića „Sinovi svetog Josipa“

Premda naslov knjige, čije je predstavljanje održano u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru u petak, 3. svibnja 2019. godine, u prvom redu asocira na neki novi molitvenik, riječ je o knjizi s domoljubnim predznakom, koju je u obliku ratno-memoarskog romana napisao Tomislav Bašić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik HOS-a i 113. šibenske brigade, danas nastavnik povijesti i povijesti umjetnosti u osnovnoj i srednjoj školi.

O čemu je pisao u knjizi „Sinovi svetog Josipa“ govorio je u Biogradu na Moru prilikom predstavljanja i sam autor knjige. Radnja knjige temelji se na njegovim sjećanjima na sudjelovanje u Domovinskom ratu, u koji dragovoljno odlazi kao osamnaestogodišnji student povijesti i povijesti umjetnosti, priključujući se postrojbama HOS-a. Sveti Josip zaštitnik je Hrvatske, a vojnici su njegovi sinovi, smatra autor, što je glavni razlog zašto je odredio takav naslov knjige.

Knjiga je predstavljena pred nevelikom publikom istovremeno dok se u sklopu Slovenskog vikenda nedaleko od mjesta radnje tj. Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, na glavnom mulu odvijao sajam HOP-a i prezentirali mirisi, boje i okusi Ravnih kotara. Možda tu leži razlog zašto je u Biogradu na Moru ovoga petka bio slab interes za predstavljanje ove knjige objavljene u nakladi Bošković, Split, i sunakladi Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Zagreb?

I premda je riječ o knjizi koja se u više navrata, prema statistici posuđivanja u hrvatskim knjižnicama, nalazila na listi najčitanijih u Hrvatskoj, predstavljanju knjige u Biogradu na Moru nazočilo je svega desetak ljudi.

Slab odaziv zabilježio i BnM portal

No i na predstavljanju bilo kojeg drugog autora u našem gradu rijetko kada brojka prelazi desetak, petnaest u većini slučajeva jednih te istih nazočnih ljudi. Zašto su odrasli, osobito mladi, toliko pasivni, i kako ih dovući na neki kulturni događaj pitanje je za jednu ozbiljniju sociološku studiju. O stanju duha i vremena u kojem živimo svjedoči odaziv mladih kada nastupaju Stoja, Dara, Rada i ostale cajke čije nas opskurne pojave prate s golemih plakata uz frekventnija mjesta i prometnice.

Vratimo se mi autoru knjige. Tomislav Bašić rođen je 1973. godine u Šibeniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Sveučilište u Zadru se upisuje 1991. godine, na odsjeke povijesti i povijesti umjetnosti. Studiranje mu prekida početak Domovinskog rata te se dragovoljno odlučuje priključiti obrani svog rodnog Šibenika i cijele Hrvatske. No zbog nesluženja vojnog roka u bivšoj državi biva odbijen u centru za novačenje u Šibeniku. Ništa ga ne može pokolebati i zaustaviti, zato s prijateljima iz djetinjstva odlazi u Zagreb, prijavljuje se u postrojbe HOS-a s kojima prolazi ličko i kupreško bojište. Potom se vraća u Šibenik gdje se pridružuje postrojbama 113. šibenske brigade. Nakon odlaska iz vojske završava studij u Zadru. Zapošljava se kao nastavnik povijesti i povijesti umjetnosti u osnovnoj i srednjoj školi u Šibeniku i Kistanjama

Bašić je istaknuo kako je ratni put HOS-ovaca bio jako težak te da su oni išli ondje gdje je bilo najteže i najgore i da mu je iznimna čast i ponos što je bio dio te postrojbe. U njegovoj knjizi na 279 stranica nema glorifikacije ni mistifikacije rata, njegov roman nije politički, ni ideološki, već vjerno dočarava psihološke promjene vojnika u ratu, a zbog autentičnosti likova ujedno je i vrijedno memoarsko gradivo Domovinskog rata.

Posebna je vrijednost knjige u tome što, osim opisa pojedinih ratnih događaja, opisuje i zadire u odnose koji nisu dovoljno zastupljeni u historiografiji o ratovima, primjerice odnosi u obitelji čiji su članovi na ratištu, osjećaji i razmišljanja djece koji odlučuju ići u rat i njihovih roditelja koji ostaju u iščekivanju vijesti s bojišnice. O tome bi također štošta mogli reći i brojni građani grada Biograda na Moru koji su tijekom Domovinskog rata iskusili i preživjeli ratne strahote.