Pregledavajući virtualnu izložbu “Hrvatski sokol” Hrvatskog športskog muzeja u linku na samom početku vidjeli smo plakat Hrvatske sokolske župe Ban Paližna u Zadru za godišnji slet u Biogradu na Moru 19. listopada 1913. godine. Isti plakat podijelio je u listopadu ove godine na društvenim mrežama Zavičajni muzej Biograd na Moru:
Zavičajni muzej Biograd na Moru podijelio je prije dvije godine na Facebooku i fotografiju biogradskih „sokolara“. Riječ je o članovima Hrvatskog sokola iz Biograda na Moru koji su ovjekovječeni na fotografiji iz 1910. godine, kako navode, kada se u Biogradu održavao udruženi sokolski slet.
Na fotografiji koju gledate s lijeva na desno stoje: Mate Car, Josip Buča – Bepo, Šime Dominis, član HSS-a i koji je vršio dužnost predsjednika Općine Biograd, Marko Lukačić, Jakov Buča (Šimajin otac).
Sjede: Špiro Lukačić, Marko Strpić, otac Marka i Mile
Sve to ponukalo nas to da nekoliko rečenica posvetimo osnivanju i djelovanju Hrvatskog sokola u Biogradu.
Hrvatski sokol osnovan je u Biogradu 1907. godine. O tome „Narodni list“ u broju 71. od 5. rujna 1907. godine donosi veliki članak pod naslovom „Sokolsko slavlje u Biogradu“, 1. rujna 1907. godine. Riječ je o prvom javnom nastupu biogradskog „Sokola“ u kojem su sudjelovala sokolska društva iz Zadra, Šibenika, Vodica, Mandaljene, Tisnoga, Murtera, Betine i „odaslanstva“ iz Korčule i Drniša. Sa šibenskim „Sokolom“ došla je i Šibenska glazba, sa zadarskim pjevački zbor „Sokola“, bilo je preko tisuću gostiju. Ovom prigodom svečano je u Biogradu otvorena i dvorana. Osim toga, Narodni list navodi da je „Sokol“ u Biogradu osnovan inicijativom rodoljuba, u prvom redu Ivana Pelicarića. „Hrvatska rieč“ od 18. rujna 1907. godine između ostalog navodi: „Na treći zajednički izlet išlo se 1. rujna. S dva parobroda „Krka“ i „Zlarin“, glazbari su otputovali u Biograd na utemeljenje Hrvatskog sokola…“, a dalje se navodi program koncerta na rivi, a kojega je izvela Šibenska glazba. Ista godina navodi se i kao godina osnutka biogradske Gradske glazbe.
Bilo je to razdoblje političkih previranja koja su nagrizala moćnu Austro – Ugarsku monarhiju i koja su dovela do njene propasti u Prvom svjetskom ratu. Sva društva osnovana u tome razdoblju imala su nacionalni predznak kako bi kod mladih pobudio osjećaj nacionalne pripadnosti. S tim ciljem osnovan je i Hrvatski sokol. Inače je udruženje „Sokol“ osnovano najprije u Češkoj 1862., desetak godina poslije u Zagrebu i drugim općinskim sredinama u tadašnjoj austrijskoj pokrajini Dalmaciji.
Hrvatski športski muzej o tome donosi podrobniji opis, prenosimo ga u nastavku.
Ideja je češka, a uzori su njemački
Uzroci nastanka i motivi djelovanja sokolskog pokreta vežu se dominantno s političkim trenutkom u Habsburškoj odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Zahvaćena valom političkih, socijalnih i ekonomskih previranja koji se javljaju u Habsburškoj Monarhiji odnosno razvojem i jačanjem nacionalne i političke svijesti, u Češkoj se početkom 60-ih godina 19. stoljeća javlja sokolski pokret.
Nastao je kao jedan od alata političke borbe i pritiska koji je trebao, po uzoru na njemački tjelovježbeni sustav (Turnverein), potaknuti masovna okupljanja s ciljem demonstriranja složnosti, brojčane snage i uvježbanosti građana češkog, a poslije je i na sve građane slavenskoga podrijetla.
Tjelovježba je bila temeljna aktivnost, ali razlozi osnivanja i ciljevi djelovanja sokolskih društava bili su politički i ideološki: borba protiv germanizacije i mađarizacije, razvoj i očuvanje nacionalne svijesti te zauzimanje za bolji državno-pravni položaj slavenskih zemalja unutar Austro-Ugarske Monarhije.
Sokolski pokret je osnovan radi ”čuvanja domovine” te je ”odgajalo pojedince za “službu narodu”.
Gimnastika
Osnovu vježbanja u Hrvatskom sokolu činile su tzv. gimnastičke vježbe. Gimnastičke vježbe, sukladno Tyršovoj sistematizaciji, bile su podijeljene u četiri skupine: vježbe bez sprava i bez pomoći drugih, vježbe na spravama i s rekvizitima, vježbe u skupinama i vježbe s otporom partnera. Najviši su dometi ostvareni u vježbama na spravama (gimnastika) i u skupnim vježbama (na sletovima).
Sokoli su svoja postignuća i uvježbanost pokazivali na javnim nastupima i sletovima. Sletovi su bili javno organizirani oblici tjelovježbenih nastupa na kojima je sudjelovao veći broj vježbača. Sletovi u pravilu nisu imali natjecateljski karakter.
S obzirom na uzrast sokolaši su se dijelili na podmladak (do 14 god.), naraštaj (15 do 18 god.) te na članove i članice. Hrvatski sokol u tjelovježbu ravnopravno uključuje djecu i mlade koji se nazivaju i sokolići, djevojke i žene koje se nazivaju sokolice te odrasle muškarce koji se nazivaju sokolima.
Javni nastupi i sletovi
Prvi javni nastup s demonstracijom tjelovježbenih postignuća članova Hrvatskoga sokola organiziran je u lipnju 1878. u Zagrebu. Osim zagrebačkih sokola, sudjelovali su i članovi sokolskih organizacija iz Varaždina i Ljubljane.
Javne nastupe suorganizirala su pojedina sokolska društva ili više njih zajedno prilikom međusobnih posjeta. Sletovi su bili masovniji i značajniji događaji na kojima sudjeluje veći broj društava, a najčešće su se organizirali na razini pojedinih župa. Hrvatski sokolski savez organizirao je tri velika tzv. svesokolska sleta 1906., 1911. i 1925. godine na kojima su sudjelovala sva hrvatska sokolska društva i brojna sokolska društva izvan Hrvatske.
Na javnim nastupima ili sletovima tjelovježbeni program sastojao se od dvaju temeljnih dijelova: nastupa velikog broja vježbača u skupnim vježbama te vježbi na gimnastičkim spravama.
O aktivnostima „Hrvatskog sokola“ u Biogradu na Moru od samog početka djelovanja i u sljedećih par godina u ono vrijeme početkom prošlog stoljeća vijesti uglavnom donose „Hrvatska rieč“ i „Narodni list“. Uglavnom su to izvješća o raznim manifestacijama koje su organizirali, o nastupima Sokolske glazbe, o izletima koji su se organizirali u bliža mjesta , primjerice iz Biograda u Benkovac , Obrovac ili do Skradina, Šibenika, pokladnim zabavama, svečanim večerama, sudjelovanjima na župnima sletovima bilo da su ih sami organizirali ili su samo sudjelovali.
Ivan Pelicarić “Đovanin”, posjednik i sokolaš, prvi starosta i doživotni predsjednik biogradskog Sokola
U Biogradu je 4. kolovoza 1854. rođen Ivan Pelicarić “Đovanin”, posjednik i sokolaš. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Zadru. U rad zadarskog sokola uključio se krajem devedesetih godina XIX. stoljeća, a 1907. jedan je od pokretača osnivanja Hrvatskog sokola u Biogradu kojemu je bio prvi starosta, kako se tada kod sokolaša nazivala funkcija predsjednika.
Bio je neko vrijeme i podstarosta Sokolske župe Ban Paližna u Zadru. Tijekom ratnih zbivanja vezano uz Prvi svjetski rat i kraće talijanske okupacije od 1919. godine, prelazi u Split te se ponovno vraća u Biograd 1923. godine, kada su Talijani napustili njegov rodni grad. Iste godine, uz najdugovječnijeg biogradskog načelnika Huberta Borellija, obnavlja rad biogradskog „Sokola“ čiji je rad bio prekinut početkom Prvog svjetskog rata.
Kako je stara biogradska sokolana bila uništena dao je sokolskom društvu jednu svoju zgradu za djelovanje, da bi kasnije, kada društvo mijenja naziv u Jugoslavenski sokol, oporučno, dok god društvo djeluje, ostavio na trajno korištenje prostorije u zgradi ovome društvu. Društvo ga je za uzvrat i za njegove zasluge 1926. godine imenovalo doživotnim predsjednikom. Umro je deset godina kasnije, 1936. u Biogradu.
U zgradi Ivana Pelicarića je kasnije sjedište sportskog društva “Partizan”, a danas je na tome mjestu privatni restoran i hotel “Carpymore”.
Uz društvo Hrvatski sokol, u čijem je okrilju i iznikla, Gradska glazba Biograd odigrala je značajnu društvenu ulogu, osobitu u prvom kvartalu prošlog stoljeća. U različitim izvorima javlja se pod nekoliko naziva; Biogradska općinska glazba, Glazba na limenim instrumentima, Puhačka glazba, Pleh glazba, Limena glazba, Glazbeno društvo Biograd i Puhački orkestar.