Moderna infrastruktura, milijuni eura i prizori koji otvaraju neugodna pitanja
Na zapadnom kraju Industrijske zone u Biogradu na Moru, na adresi Put Vilišnice, izgrađena je moderna sortirnica otpada, neposredno uz reciklažno dvorište i pretovarnu stanicu.
Projekt se godinama predstavlja kao važan korak prema uređenijem i učinkovitijem sustavu gospodarenja otpadom. Sortirnica bi trebala omogućiti izdvajanje korisnih sirovina, njihovo baliranje i pripremu za daljnju obradu, a krajnji cilj je, između ostalog, smanjiti količine otpada koje završavaju na odlagalištima.
No fotografije koje nam je poslao čitatelj otvaraju jedno vrlo neugodno pitanje:
Kako izgleda sustav gospodarenja otpadom na terenu, tamo gdje ga građani mogu vidjeti vlastitim očima?
Prema fotografijama, neposredno uz reciklažno dvorište nalaze se hrpe različitih vrsta otpada odloženog na otvorenom i bez vidljivog reda.
Građevinski otpad, gume, plastične kante, karton, plastične vreće, metalni dijelovi, komadi asfalta, granje i trava…, sve se to, prema prizorima koje smo zaprimili, nalazi na prostoru oko objekta koji bi trebao biti jedan od simbola modernog sustava gospodarenja otpadom.
I zato se među građanima već nameće usporedba s Baštijunskim brigom.
Je li Vilišnica trebala biti rješenje problema otpada ili gledamo stvaranje novog problema?
Sortirnica od nekoliko milijuna eura
Ovdje nije riječ o nekom improviziranom prostoru iza grada.
Riječ je o projektu u koji su uložena višemilijunska sredstva.
Prema objavi Slobodne Dalmacije iz prosinca 2024., ugovorena cijena izgradnje sortirnice iznosila je 3.700.839,03 eura s PDV-om, pri čemu je gotovo 2,9 milijuna eura bilo osigurano kroz bespovratna sredstva. Objekt ima oko 3.970 četvornih metara, a planirani kapacitet sortirnice iznosi oko 3.085 tona godišnje.
Godinu poslije, u rujnu 2025., objavljen je podatak prema kojem je ukupna vrijednost projekta iznosila 4.405.553,09 eura, od čega je 2.892.733,13 eura osigurano iz NPOO-a.
Dakle, građanima nije neobično kada se u javnosti pojavljuju različiti iznosi od 3,7 do 4,4 milijuna eura, očito je riječ o različitim načinima iskazivanja vrijednosti projekta, odnosno o razlici između ugovorene cijene samih radova i ukupne vrijednosti projekta.
Ali bez obzira na to koji ćemo iznos uzeti, jedno je jasno:
ne govorimo o malom komunalnom projektu.
Govorimo o infrastrukturi koja je trebala donijeti novu kvalitetu gospodarenju otpadom.
„Filter između sakupljanja i odlaganja“
U predstavljanju projekta sortirnica je opisana kao svojevrsni „filter između sakupljanja i odlaganja“.
U njoj bi se otpad trebao sortirati, izdvojiti korisni materijali, a potom pripremiti za prijevoz do mjesta daljnje obrade ili zbrinjavanja.
Prema opisu projekta, objekt ima zatvorenu halu, ulazno i izlazno privremeno skladište te tehničke prostore, a predviđeno je prešanje i baliranje izdvojenog otpada.
Zvuči upravo onako kako bi suvremeni sustav gospodarenja otpadom i trebao zvučati.
Ali onda pogledate nekoliko metara dalje.
I vidite… Otpad!
Na zemlji.
U hrpama.
Pomiješanih oblika i materijala.
Tu se otvara najveći problem ove priče.
Ako imamo sortirnicu, zašto oko nje izgleda kao da nemamo sustav?
Naravno, fotografije same po sebi ne mogu odgovoriti na sva pitanja.
Ne znamo jesu li pojedine hrpe privremeno odložene zbog nekog operativnog postupka, čekaju li daljnju obradu, jesu li nastale nakon čišćenja nekog drugog prostora ili se radi o nepropisno odloženom otpadu.
To je pitanje na koje bi odgovor trebali dati Bošana d.o.o. i Grad Biograd na Moru.
Ali upravo zato fotografije imaju smisla.
Jer ako je riječ o privremenom skladištenju ili dijelu tehnološkog procesa, građanima bi to trebalo jasno objasniti.
Ako nije riječ o tome, onda je pitanje još ozbiljnije:
Tko je dopustio da prostor oko moderne sortirnice izgleda ovako?
I koliko dugo?
Baštijun se sanira, a stvara li se novi?
Ironija je tim veća što se istodobno privodi kraju sanacija Baštijunskog briga, nekadašnjeg biogradskog odlagališta na kojem se desetljećima odlagao komunalni otpad.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije iz travnja 2026., na Baštijunskom brigu desetljećima se odlagao otpad, sve do zatvaranja odlagališta 2018. godine. Sanacijom se oko 200.000 tona otpada trebalo urediti unutar znatno manje površine, uz završni pokrov, sustav odvodnje, otplinjavanje i krajobrazno uređenje.
Vrijednost cijelog zahvata sanacije iznosi oko 6,1 milijun eura, uz gotovo četiri milijuna eura europskih sredstava i dodatno financiranje Fonda za zaštitu okoliša.
I sada, dok se stari Baštijun sanira i zatvara, građani šalju fotografije prizora s nove lokacije gospodarenja otpadom.
Zato izraz „novi Baštijun“ možda zvuči pretjerano kada se govori o usporedbi samih lokacija.
Ali kao pitanje, vrlo je legitiman.
Jer svrha cijelog sustava trebala bi biti upravo suprotna: da više ne stvaramo nova mjesta koja će jednoga dana trebati sanirati.
Građani plaćaju više, pa s razlogom pitaju više
Ova priča dobiva dodatnu težinu kada se stavi u kontekst povećanja cijene javne usluge.
Od 1. srpnja 2026. Bošana je promijenila cjenik javne usluge. Prema ranije objavljenim podacima, minimalna javna usluga za kućanstva iznosi 16 eura bez PDV-a, odnosno 18,08 eura s PDV-om, dok su prethodno najavljene promjene uključivale i znatno veći trošak pojedinačnog odvoza.
Kao jedan od razloga povećanja cijena direktor Bošane Krunoslav Pešić naveo je povećanje troškova zbrinjavanja otpada u Centru za gospodarenje otpadom Biljane Donje.
I upravo zato građani imaju potpuno legitimno pravo pitati:
Što točno dobivamo za veću cijenu?
Ako plaćamo skuplji sustav gospodarenja otpadom, onda bi logično bilo očekivati da sustav bude uređeniji, transparentniji i učinkovitiji.
A ne da uz modernu sortirnicu gledamo prizore koji podsjećaju na improvizirano odlagalište.
Od građana se traži sve više
Istodobno, od građana se traži sve veća razina odgovornosti.
Treba odvajati otpad.
Treba pravilno koristiti spremnike.
Treba paziti što ide u plastiku, što u papir, što u miješani otpad.
U novijim uputama Bošane građanima se, među ostalim, preporučuje odnosno traži da plastičnu ambalažu od ulja, pića i drugih proizvoda operu prije odlaganja, dok se masni papir, primjerice od janjetine, i karton ne smiju odlagati u spremnik za papir.
I tu dolazimo do zanimljive situacije.
Od građana se očekuje da svoj dio posla odrade vrlo precizno.
A građani zauzvrat imaju pravo očekivati da svoj dio posla odradi i sustav.
Ako građanin mora prati bocu, sortirati plastiku, papir, karton i druge materijale, onda bi barem oko objekta koji služi upravo toj svrsi trebalo biti jasno vidljivo da sustav funkcionira.
Nije problem samo estetika
Netko će možda reći da je riječ samo o ružnom prizoru.
Nije.
Ako je otpad privremeno skladišten u skladu s propisanim tehnološkim postupkom, onda to treba objasniti.
Ako nije, onda se otvaraju pitanja zaštite okoliša, sigurnosti, organizacije rada i odgovornosti.
Posebno kada se na istom području nalaze različite vrste otpada, od otpadnog građevinskog materijala i guma do plastike, kartona, metala i zelenog otpada.
Zato nije dovoljno reći da je riječ o „samo privremenom stanju“.
Građane zanima koliko traje privremeno, prema kojim pravilima se otpad skladišti i kada će prostor biti očišćen i uređen.
Gdje završava otpad nakon sortiranja?
Još je jedno pitanje posebno važno.
Što se događa sa sortiranim otpadom?
Prema službenom opisu projekta, nakon izdvajanja korisnih materijala predviđeno je njihovo prešanje i baliranje te odvoz od strane ovlaštenih osoba.
Ako se materijal privremeno nalazi na lokaciji, građani bi trebali moći dobiti jednostavan odgovor:
- koji se materijali trenutno nalaze na lokaciji,
- koliko ih je,
- koliko dugo se smiju zadržavati,
- gdje se dalje odvoze,
- tko ih preuzima,
- koliko se često odvoze,
- te postoji li propisani način skladištenja pojedine vrste otpada na otvorenom.
To nisu neugodna pitanja.
To su osnovna pitanja o funkcioniranju javne komunalne infrastrukture.
Milijuni eura ne mogu sami po sebi proizvesti uredan sustav
Nova sortirnica može biti moderna.
Može biti vrijedna milijune eura.
Može imati suvremenu opremu i kapacitet od nekoliko tisuća tona godišnje.
Ali zgrada sama po sebi nije sustav.
Sustav čine ljudi, organizacija, pravila, nadzor, logistika, odvoz, skladištenje i konačna obrada.
I upravo se na tome mjeri njegova stvarna učinkovitost.
Jer građaninu koji prolazi Putem Vilišnice ne znači mnogo podatak o milijunima eura uloženim u infrastrukturu ako mu pogled privuku hrpe otpada oko te iste infrastrukture.
Pitanja za Bošanu i Grad Biograd
Zato bi bilo korektno da Bošana i Grad Biograd na Moru javnosti odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja:
- Što točno predstavlja otpad prikazan na fotografijama oko reciklažnog dvorišta u Putu Vilišnice?
- Je li riječ o privremenom skladištenju u sklopu redovnog rada sustava ili o nepropisno odloženom otpadu?
- Koliko dugo taj otpad tamo stoji?
- Koji su maksimalni rokovi za njegovo zadržavanje na toj lokaciji?
- Postoji li propisana procedura za skladištenje građevinskog otpada, guma, zelenog otpada, plastike, kartona i ostalih materijala koji se vide na fotografijama?
- Tko je odgovoran za održavanje prostora oko reciklažnog dvorišta i sortirnice?
- Kada će otpad s fotografija biti uklonjen i prostor uređen?
- Koliko je sortirnica dosad obradila otpada i koliko je materijala iz nje predano ovlaštenim oporabiteljima?
- Koliko iznose stvarni troškovi rada sortirnice i koliko se očekuje prihoda od predaje odnosno prodaje izdvojenih sekundarnih sirovina?
- Ako građani plaćaju znatno skuplju javnu uslugu, koji su konkretni pokazatelji da je sustav gospodarenja otpadom danas učinkovitiji nego prije?
Jer građani ne trebaju samo sortirnicu. Trebaju sustav.
Biograd je dobio infrastrukturu koja je trebala biti važan korak prema modernom gospodarenju otpadom.
To nije sporno.
Nije sporno ni da je ulaganje u sortirnicu potrebno ako se želi povećati recikliranje i smanjiti količina otpada koja završava na odlagalištima.
Ali prava vrijednost takvog projekta ne vidi se na svečanoj fotografiji ispred nove hale.
Vidi se nekoliko stotina metara dalje.
Vidi se po tome koliko je otpada stvarno izdvojeno.
Vidi se po tome koliko ga završava na odlagalištu.
Vidi se po urednosti prostora.
Vidi se po cijeni koju plaćaju građani.
I, možda najvažnije, vidi se po tome mora li građanin nakon svega toga i dalje gledati hrpe otpada uz objekt koji je izgrađen upravo zato da bi se s otpadom gospodarilo bolje.
Ako je ono što se vidi na fotografijama samo privremena faza tehnološkog procesa, neka nam se to jasno objasni.
Ako nije, onda imamo problem koji ne bi trebalo gurati pod tepih.
Jer Baštijunski brig je trebao biti lekcija iz prošlosti.
Ne bi bilo dobro da Vilišnica postane njezina nova verzija.
Izvori
- Slobodna Dalmacija – „Biograd u novu godinu ulazi s modernom sortirnicom površine 3.970 kvadrata i vrijednom 3,7 milijuna eura“
- Gradonačelnik.hr – „Biograd na Moru: završena sortirnica otpada vrijedna 4,4 milijuna eura“
- Slobodna Dalmacija – „Sanacija Baštijunskog briga pred završetkom, uskoro i početak rada sortirnice“
- Biograjski.com – „Novi udar na džepove građana: Bošana od 1. srpnja drastično povećava cijene odvoza otpada“
- Biograjski.com –„Platimo skuplji odvoz, operimo im i boce? Bošana traži da operemo ambalažu. Kud s masnim papirom od janjetine?!”
- Fotografije: čitatelj bloga Biograjski.com i pratitelj na društvenim mrežama