Boca od ulja mora biti oprana. Masni karton od bureka, pizze, hamburgera ili janjetine ne smije u papir. Sve to piše na Bošaninom plakatu. Ali što je od toga zakonska obveza građana, a što samo uputa?
Od 1. srpnja 2026. godine građani Biograda plaćaju skuplju javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada.
Istodobno, Bošana građanima svojim plakatom objašnjava kako pravilno odvajati otpad. Na prvi pogled nema tu ništa sporno. Odvajanje otpada je nužno i građane svakako treba educirati. Ali kada se plakat pročita malo pažljivije, pojavljuje se zanimljivo pitanje:
Koliko posla građanin mora napraviti prije nego što Bošana preuzme otpad koji je već odvojio i za koji uredno plaća javnu uslugu?
„Oprana plastična ambalaža”
Na Bošaninom plakatu za spremnik za plastiku piše:
„Oprana plastična ambalaža od ulja, osvježavajućih napitaka, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje.”
Dakle, bocu od ulja treba oprati.
Bocu od osvježavajućeg napitka također.
I bocu od destilirane vode.
Kao i ambalažu od sredstava za čišćenje i pranje.
Čovjek bi se mogao zapitati: što točno znači „oprana”?
Treba li bocu samo isprazniti?
Treba li je isprati vodom?
Treba li je oprati deterdžentom?
Mora li biti potpuno bez ijednog masnog traga?
I, najvažnije, gdje je propisano da građanin to mora napraviti?
Jer jedno je građanima preporučiti da ambalažu prije odlaganja dobro isprazne i po mogućnosti isperu.
Nešto sasvim drugo bilo bi reći da neoprana ambalaža neće biti preuzeta.
A onda su tu burek, pizza, hamburger i janjetina
Bošana je jednako precizna i kada je riječ o papiru i kartonu.
Na plakatu upozorava da se u spremnik i vrećicu za papir i karton ne odlaže „prljava papirnata i tetrapak ambalaža”, kao ni „masni papir i karton”.
A kao primjere navodi ono što će gotovo svatko prepoznati:
burek, pizza, hamburger, janjetina…
Dakle, kutija od pizze natopljena masnoćom nije za papir.
Papirnata ambalaža zaprljana hranom također nije.
I to ima smisla sa stajališta kvalitete sirovine za recikliranje.
Ali ponovno dolazimo do pitanja koje Bošana građanima nije odgovorila:
Ako nešto ne smije u papir i karton, gdje točno treba završiti?
Jer reći građaninu „ovo ne ide ovdje” nije isto što i objasniti mu cijeli put otpada.
Preporuka ili obveza?
Ovdje treba napraviti važnu razliku.
Nitko ne tvrdi da u plastiku treba ubacivati punu bocu ulja.
Naravno da ambalažu treba isprazniti.
Razumno je ukloniti veće ostatke sadržaja kako ulje ne bi curilo po ostalom otpadu, spremniku ili vozilu.
Isto tako, nije sporno da masni papir i karton nisu isto što i čisti papir pogodan za recikliranje.
Problem nastaje kada se uputa predstavlja kao obveza, a građaninu nije jasno na temelju kojeg propisa.
Pregledali smo važeću Odluku Grada Biograda o načinu pružanja javne usluge i njezine izmjene.
U njima postoji obveza korisnika da spremnike pere i održava u čistom stanju.
Ali spremnik nije isto što i plastična boca.
Nismo pronašli odredbu koja jednostavno kaže:
„Korisnik je dužan oprati plastičnu ambalažu prije njezina odlaganja.”
To je prilično važna razlika.
Što zapravo kaže Zakon?
Zakon o gospodarenju otpadom postavlja sustav odvojenog prikupljanja reciklabilnog otpada.
Javna usluga obuhvaća prikupljanje komunalnog otpada putem spremnika te njegov prijevoz i predaju ovlaštenoj osobi za obradu. Zakon također postavlja sustav odvojenog prikupljanja različitih vrsta otpada, među kojima su papir i karton, staklo i plastika.
Drugim riječima, od građana se očekuje da otpad razvrstavaju.
To nije upitno.
Ali zakon također uređuje obveze davatelja javne usluge.
I tu dolazimo do još zanimljivijeg dijela.
Narodne novine: davatelj usluge mora prikupljati otpadnu ambalažu
Propisi o ambalaži i otpadnoj ambalaži propisuju da je davatelj usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, u okviru obveze odvojenog prikupljanja papira, metala, stakla, plastike i tekstila, obvezan prikupljati i otpadnu ambalažu od navedenih materijala.
To je važno.
Jer sustav nije zamišljen tako da građanin samo dobije kantu i onda samostalno odlučuje što će s reciklabilnom ambalažom.
Postoji organizirani sustav odvojenog prikupljanja.
Građanin ima svoje obveze.
Ali i davatelj javne usluge ima svoje.
I zato je potpuno legitimno pitati gdje završava jedna, a počinje druga obveza.
Koliko vode treba potrošiti da bi boca bila „oprana”?
Ovo nije samo pravno pitanje.
To je i ekološko pitanje.
Ako građanima kažemo da trebaju prati plastičnu ambalažu, moramo se zapitati koliko se pritom troši pitke vode.
Koliko vode treba potrošiti da se opere boca od ulja?
Je li dovoljno jedno kratko ispiranje?
Treba li koristiti deterdžent?
Treba li bocu prati sve dok unutrašnjost više nije ni najmanje masna?
Tko određuje standard?
Jer riječ „oprana” može značiti različite stvari različitim ljudima.
Ako je riječ samo o preporuci, onda bi bilo korektno tako je i nazvati.
Ako je riječ o uvjetu bez kojeg Bošana neće preuzeti plastiku, onda građani imaju pravo znati na temelju kojeg propisa.
A što s kartonom od pizze?
Slična je situacija s papirom.
Bošana sasvim jasno kaže da masni papir i karton, primjerice od bureka, pizze, hamburgera i janjetine, ne idu u papir i karton.
U redu.
Ali građaninu tada treba dati potpunu informaciju:
Kamo ide taj otpad?
U miješani komunalni otpad?
Ako da, neka to jasno piše.
Jer nije dovoljno građaninu reći što ne smije staviti u određeni spremnik.
Treba mu objasniti i što treba napraviti s otpadom koji je iz tog spremnika isključen.
Plaćamo više i zato pitamo više
Ovo pitanje postaje još važnije nakon povećanja cijene usluge.
Od 1. srpnja 2026. na snazi je novi Bošanin cjenik javne usluge.
Za kućanstva je obvezna minimalna javna usluga 16 eura bez PDV-a, odnosno 18,08 eura mjesečno s PDV-om.
Kada građaninu raste cijena javne usluge, sasvim je normalno da želi znati što točno dobiva za taj novac.
A odvojeno prikupljanje reciklabilnog otpada nije neka usputna dobra volja.
Ono je dio sustava gospodarenja komunalnim otpadom.
Zato građani imaju pravo očekivati jasna pravila.
Nije problem u jednoj boci
Netko će možda reći:
„Pa što vam je teško oprati bocu?”
Nije stvar u jednoj boci.
Nije čak ni stvar u tome treba li bocu isprati.
Ako netko želi bocu isprati prije odlaganja, neka je ispere.
Problem je u nečem drugom:
Je li to obveza ili preporuka?
Jer ako je obveza, onda bi trebala biti jasno propisana.
Ako nije obveza, onda se građaninu ne bi smjelo ostaviti dojam da će zbog toga njegov pravilno odvojeni otpad biti odbijen.
Isto vrijedi za papir.
Ako masni karton ne ide u papir, u redu.
Ali recite jasno gdje ide.
Tko je ovdje kome na usluzi?
I za kraj, vratimo se na ono najvažnije.
Propisi predviđaju sustav u kojem se otpadna ambalaža od papira, kartona, plastike i drugih materijala odvojeno prikuplja, a davatelj javne usluge ima obvezu sudjelovati u tom sustavu.
Građani, s druge strane, imaju obvezu otpad odvajati.
Dakle, odgovornost postoji na obje strane.
I zato Bošani postavljamo nekoliko vrlo jednostavnih pitanja:
- Na temelju kojeg točno propisa građanin mora oprati plastičnu ambalažu prije odlaganja u spremnik za plastiku?
- Što točno znači „oprana” ambalaža? Je li dovoljno ispiranje vodom ili se očekuje pranje deterdžentom?
- Može li Bošana odbiti preuzeti plastičnu ambalažu samo zato što nije oprana? Ako može, na temelju kojeg članka?
- Ako masni papir i karton od bureka, pizze, hamburgera i janjetine ne smiju u papir, gdje ih građani trebaju odložiti?
- Je li sve što piše na Bošaninom plakatu zakonska obveza građana ili se dio odnosi na preporučeni način odvajanja?
To nisu provokativna pitanja.
To su pitanja korisnika javne usluge.
Korisnika koji odvaja otpad.
Korisnika koji plaća račun.
I korisnika koji, nakon povećanja cijene, sasvim opravdano želi znati što je točno njegova obveza, što je obveza davatelja usluge i što je uključeno u cijenu koju plaća.
Jer odvajanje otpada jest zajednička odgovornost.
Ali pravila moraju biti jasna, jednaka za sve i utemeljena na propisima.
A ne samo na plakatu.
Izvori
- Zakon o gospodarenju otpadom – Narodne novine
- Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži – Narodne novine
- Bošana d.o.o. – službene informacije i dokumenti
- Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za 2026. – Bošana
- Izmjene Odluke o načinu pružanja javne usluge – Grad Biograd na Moru – Službeni glasnik Grada Biograda na Moru 5/2026.
