Na ulazu u biogradski poluotok nalazi se mala zgrada koja već gotovo stoljeće mijenja svoju namjenu, ali ne i svoju važnost u životu grada.
Skrivena povijest na ulazu u biogradski poluotok
Na samom ulazu u biogradski poluotok, tik nasuprot autobusne postaje, stoji neupadljiva kamena zgrada s pročeljem okrenutim jugozapadu. Danas je prepoznajemo kao Turističko-informativni centar, no njezine zidove ispisivala je povijest javnog zdravstva, društvene brige i arhitektonske moderne. Od osnutka kao antimalarična stanica 30-ih godina prošlog stoljeća, pa sve do njezine uloge u Domovinskom ratu i današnje funkcije, ova mala zgrada krije veliku i važnu priču Biograda na Moru.
Zdravstvena slika Biograda 30-ih: Bolest, siromaštvo i borba za preživljavanje
Tridesetih godina prošlog stoljeća pučanstvo biogradskog kraja suočavalo se s teškim životnim uvjetima. U ruralnim krajevima uz more i Ravne kotare harale su bolesti poput malarije, tuberkuloze i upale pluća, a mnogi ljudi živjeli su u siromaštvu, bez osnovnih higijenskih uvjeta i s ograničenim pristupom pitkoj vodi.
Iako je u to vrijeme Pokrajinsku bolnicu u Zadru vodila talijanska uprava, stanovnici su bili prisiljeni tražiti pomoć upravo tamo – jer lokalne zdravstvene službe Banovine Hrvatske nisu bile dostatne. Upravo zato dolazi do odluke o izgradnji Antimalarične stanice u Biogradu, a kasnije i bolnice.
Voda se tada crpila iz javnih bunara, često okruženih lokvama i kamenicama za napajanje stoke. Upravo ta pojilišta postajala su idealna mjesta za razmnožavanje komaraca – prijenosnika malarije. Najugroženija područja bila su Ravni kotari, osobito oko Vranskog jezera i Nadinskog blata, gdje je malarija bila endemska.
Stanovništvo je bilo uglavnom nepismeno i neinformirano, pa je uz liječenje bilo nužno i educirati ljude, savjetovati ih o higijeni, izolirati zaražene i spriječiti daljnje širenje bolesti.
Prvo sustavno liječenje na bazi kinina obavljeno je u ovom kraju 1902. godine, a liječenje je 1905. obuhvatilo 49% pacijenata ovog podneblja. Za liječenje su se koristili i domaći pripravci – bilje poput pelina, kadulje i ive, pomagala je i prva rakija tzv. špirit te domaći sapun koji se izrađivao od maslinova ulja. Stanovnici koji su se bavili stočarstvom bili su posebno izloženi, jer su napajali blago na istim bunarima s kojih su pili i ljudi.
Simptomi malarije – iscrpljenost, bljedilo, oslabljen imunitet i oteklina slezene – najčešće su pogađali najsiromašnije, osobito djecu i starije, koji su živjeli na rubu egzistencije, siromaštva i gladi.
Otvorenjem Antimalarične stanice u Biogradu započinje sustavna briga za zdravlje lokalnog stanovništva. Istovremeno, nova Banovinska bolnica otvorila je i infektološki odjel, a provođene su i druge mjere: čišćenje i zatvaranje bunara, suzbijanje lokvi i močvara, regulacija potoka i vrela.
Zdravlje na prvom mjestu: Biogradska borba protiv malarije
Zgrada je izgrađena između 1930. i 1934. godine, kao dio šire zdravstvene strategije tadašnje Kraljevine SHS. Bila je to manja zgrada slična veličine onoj u Ninu, odnosno u Velom Ižu. U to je vrijeme malarija bila ozbiljna prijetnja, osobito u priobalnim krajevima. Zahvaljujući financijskoj pomoći Rockfellerove fondacije i stručnosti Instituta za proučavanje i suzbijanje malarije u Trogiru, osnovanog 1922. godine (osnivač Andrija Sfarčić), Biograd dobiva vlastitu Antimalaričnu stanicu – jednu od najmodernijih u regiji.
Zgrada je imala čak i kupatilo s toplom i hladnom vodom, što je za tadašnje uvjete bio pravi luksuz, ali i pokazatelj ozbiljnosti zdravstvenog pristupa.
U ovoj stanici radili su kotarski i općinski liječnici, a među njima i dr. Grgo Roglić te dr. Juraj Kalinić, koji su ostavili značajan trag u razvoju lokalne zdravstvene zaštite.
Djelo arhitekta Davida Bunette: Primjer provincijalne moderne
Zgradu je projektirao poznati sušačko-riječki arhitekt David Bunetta (1891.–1964.), dok je gradnju izveo inženjer Vagan Melik Karaganjan. Građena je u stilu provincijalne moderne, tipične za 30-te godine 20. stoljeća.
Karakteristična je po svom „L“ tlocrtu, kamenoj konstrukciji s ožbukanom fasadom i rustikalnim soklom u bunjatu do visine od jednog metra. Prepoznatljiva je po zasvedenim prozorima i vratima, s jednostavnim željeznim ogradicama koje daju šarm, a pritom zadržavaju funkcionalnost.
Objekt se visinski raščlanjuje u dva volumena, uz glavnu ulicu na sjeverozapadu je volumen na dvije etaže je sa četverostrešnim krovištem. Glavno pročelje rastvaraju ulazna vrata zasvedena lukom, a istog oblika su i tri manja prozora zasvedenih lukova s malim plitkim balkonima sa strane. Na začelju su tri jednostavnija recentna otvora. Na jugozapadnom pročelju je jedan dvojni prozor a balkonom na katu, te jedan prozorom u prizemlju.
Unatoč malim dimenzijama, zgrada odiše dostojanstvom arhitekture koja je znala spojiti funkcionalnost i estetiku.
Više od jedne funkcije: Zdravstvo, obrana, socijala, turizam
Tijekom desetljeća zgrada je služila različitim potrebama lokalne zajednice. Nakon antimalarične stanice, u njoj je osnovana i Zdravstvena stanica, a kasnije i Dom narodnog zdravlja, tijekom Domovinskog rata zgrada je postala sjedište Općinskog sekretarijata za narodnu obranu, a zatim i Ureda za obranu. U njoj se jedno vrijeme nalazio i Centar za socijalnu skrb, čime je zgrada nastavila svoju misiju brige za lokalno stanovništvo, iako u novom kontekstu.
Danas, u mirnodopskim vremenima, zgrada dobiva novu funkciju – kao Turističko-informativni centar (TIC) Biograda na Moru, služeći posjetiteljima grada i promovirajući njegovu bogatu baštinu.
Zaštićeno kulturno dobro: Vrijednost koju treba čuvati
Zgrada je danas preventivno zaštićeno kulturno dobro pod oznakom P-5291, uvrštena u kategoriju profane graditeljske baštine. Njezina arhitektonska i povijesna vrijednost priznata je ne samo na lokalnoj razini, već i šire – kao dio nacionalne baštine.
Ona nije samo građevina – već tiha svjedokinja jednog vremena, zdravstvenih borbi, društvenih promjena i urbanističkog razvoja Biograda.
Zaključak: Mala zgrada, velika priča
Možda malenih dimenzija, ali velikog značaja – ova zgrada na Trgu hrvatskih velikana doista zaslužuje našu pažnju. Kroz nju se prelama gotovo cijelo stoljeće lokalne i nacionalne povijesti: od javnog zdravstva i arhitekture, preko društvenih službi, pa sve do suvremenog turizma.
Sljedeći put kad prođete pokraj nje, zastanite na trenutak. Jer u toj skromnoj zgradi živi velika priča jednog grada.
Korišteni izvori i literatura
Za potrebe ovog članka korišteni su sljedeći izvori:
- Božo Došen: Povijest Specijalne bolnice za ortopediju Biograd (2025). Nakladnici: Grad Biograd na Moru, Specijalna bolnica za ortopediju Biograd na Moru; sunakladnik: Zavičajni muzej Biograd na Moru.
- Biograjski.com – naš arhiv i naši povijesni zapisi. Dostupno na: https://www.biograjski.com
- Lokalni povijesni zapisi i građa iz arhiva Zavičajnog muzeja Biograd na Moru.
- Podaci iz evidencije Ministarstva kulture i medija RH – Registar kulturnih dobara (oznaka: P-5291).
