Skupština društva Komunalac d.o.o. Biograd na Moru 31. kolovoza 2026. donijela je novu Odluku o cijeni vodnih usluga za uslužno područje 31, koje obuhvaća Benkovac, Biograd na Moru te općine Polača, Lišane Ostrovičke, Sveti Filip i Jakov, Pakoštane, Pašman i Tkon.
Na prvi pogled, sve je jasno. Odlukom su određene cijene vodnih usluga za kućanstva i korisnike koji nisu kućanstva, socijalne tarife, način obračuna, količina vode koja se smatra nužnom za osnovne potrebe kućanstva te javna davanja koja se obračunavaju uz cijenu usluge.
Ali kada se odluka pročita pažljivije, nameće se puno važnije pitanje:
Koliko će građani nakon ove odluke stvarno plaćati vodu i odvodnju?
I još važnije:
Zašto baš toliko?
To su pitanja na koja sama objava cjenika ne daje odgovor.
Nije riječ samo o Biogradu
Nova odluka odnosi se na uslužno područje 31, koje obuhvaća Benkovac i Biograd na Moru te općine Polača, Lišane Ostrovičke, Sveti Filip i Jakov, Pakoštane, Pašman i Tkon.
Dakle, riječ je o velikom i raznolikom području koje uključuje gradove, općine, priobalna i otočna naselja, turistička područja, stalna kućanstva, apartmane i korisnike koji nemaju jednake uvjete korištenja vodnih usluga.
Upravo zbog toga pitanje cijene vode nije samo tehničko pitanje iz komunalne odluke.
To je pitanje koje izravno ulazi u kućne proračune građana.
Što donosi nova tarifa?
Za kućanstva je određeno:
- fiksni dio osnovne cijene vodne usluge vodoopskrbe: 6,90 eura mjesečno
- vodoopskrba: 1,26 eura/m³
- skupljanje otpadnih voda: 0,49 eura/m³
- pročišćavanje otpadnih voda: 0,26 eura/m³
Kada se zbroje tri varijabilne stavke, dobivamo 2,01 euro po kubičnom metru, i to prije PDV-a i ostalih javnih davanja.
Uz to, svaki mjesec dolazi i fiksnih 6,90 eura.
Za korisnike koji nisu kućanstva cijene su još više:
- 6,90 eura fiksnog dijela
- 1,65 eura/m³ za vodoopskrbu
- 0,64 eura/m³ za skupljanje otpadnih voda
- 0,36 eura/m³ za pročišćavanje.
Njihov varijabilni dio tako iznosi 2,65 eura po kubičnom metru, bez PDV-a i ostalih javnih davanja.
Cijena iz odluke nije konačni račun
Ovdje dolazimo do prve stvari koju bi građanima trebalo puno jasnije objasniti.
U odluci izrijekom piše da se uz cijenu vodnih usluga zasebno iskazuju:
- PDV,
- naknada za korištenje voda,
- naknada za zaštitu voda,
- naknada za razvoj.
Dakle, cijena navedena u odluci nije nužno iznos koji će građanin doživjeti kao konačnu cijenu na svom računu.
Primjerice, četveročlano kućanstvo koje mjesečno potroši 15 m³ vode prema osnovnim tarifama imalo bi:
Fiksni dio: 6,90 €
Vodoopskrba: 15 × 1,26 € = 18,90 €
Odvodnja: 15 × 0,49 € = 7,35 €
Pročišćavanje: 15 × 0,26 € = 3,90 €
Ukupno: 37,05 € prije PDV-a i ostalih javnih davanja.
To je već puno razumljivija informacija od same rečenice da kubični metar vode košta 1,26 eura.
Ali ni tih 37,05 eura nije konačan račun.
I upravo zato bi uz ovakvu odluku javnosti trebalo prikazati stvarni primjer konačnog računa, sa svim davanjima.
Jer građanin ne plaća „cijenu iz odluke”.
Plaća račun.
Fiksnih 6,90 eura nije nevažna stavka
Posebno treba obratiti pažnju na fiksni dio od 6,90 eura mjesečno.
On se plaća neovisno o tome koliko je vode potrošeno.
To znači da će korisnik s vrlo malom potrošnjom relativno velik dio računa plaćati kroz fiksnu komponentu.
To je osobito važno za kuće koje se koriste povremeno, nekretnine izvan turističke sezone, starija kućanstva i druge korisnike s malom potrošnjom.
Zato se nameće sasvim legitimno pitanje:
Kako je izračunato upravo 6,90 eura?
Koje troškove taj fiksni dio pokriva?
Koliki su ukupni fiksni troškovi sustava?
Na temelju koje metodologije je određena ta cijena?
Građanima nije dovoljno reći da cijena iznosi 6,90 eura.
Treba objasniti zašto iznosi 6,90 eura.
Što znači 2,10 kubičnih metara po članu?
Članak VII. odluke određuje da količina vode nužna za osnovne potrebe kućanstva iznosi 2,10 m³ mjesečno po članu kućanstva.
Za četveročlano kućanstvo to je 8,40 m³ mjesečno.
I ovdje bi javnost trebala dobiti odgovor na jednostavno pitanje:
Na temelju čega je određeno upravo 2,10 m³?
Je li riječ o zakonskom kriteriju, stručnoj procjeni, prosječnoj potrošnji ili drugoj metodologiji?
Budući da ta brojka ima izravan utjecaj na socijalni tretman korisnika, njezino obrazloženje nije nevažna stvar.
Ako postoji stručna i zakonska osnova, treba je građanima jednostavno objasniti.
Socijalna tarifa postoji – ali treba objasniti kako do nje
Odluka predviđa niže cijene za socijalno ugrožene stanovnike.
Za njih je fiksni dio 4,14 eura mjesečno, dok su cijene za osnovne potrebe kućanstva:
- 0,76 eura/m³ za vodoopskrbu
- 0,29 eura/m³ za odvodnju
- 0,16 eura/m³ za pročišćavanje.
To je važan mehanizam zaštite građana slabijeg imovinskog položaja.
Međutim, sama odluka upućuje na zakonsku definiciju socijalno ugroženih stanovnika.
Prosječnom korisniku to nije dovoljno.
Građanima treba jasno reći tko ima pravo na socijalnu tarifu, kako se to pravo ostvaruje i kome se treba obratiti.
Ako postoji socijalna zaštita, ona mora biti dostupna i razumljiva, a ne samo navedena u pravnom dokumentu.
Posebno pitanje: 9,50 eura po kubiku
Jedna stavka nove odluke posebno privlači pažnju.
Za crpljenje, odvoz i pročišćavanje otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje koje obavljaju koncesionari određena je cijena od 9,50 eura/m³.
To je potpuno drugačiji model od onoga koji vrijedi za korisnike priključene na javnu odvodnju.
I zato bi trebalo otvoriti pitanje stvarnog troška za kućanstva koja koriste individualne sustave.
Koliko prosječno godišnje plaćaju pražnjenje?
Koliko puta godišnje moraju angažirati koncesionara?
Koliko na kraju iznosi godišnji trošak takvog kućanstva?
Ovdje nije dovoljno samo objaviti cijenu od 9,50 eura.
Treba pokazati što ona znači u stvarnom životu.
Najvažnije pitanje možda je ono koje u odluci ne piše: zašto?
Možda je nova tarifa potpuno opravdana.
Možda su troškovi sustava porasli.
Možda su potrebna velika ulaganja u vodovodnu i kanalizacijsku infrastrukturu.
Možda su troškovi energije, održavanja, rada i pročišćavanja značajno veći nego ranije.
Sve su to mogući i legitimni razlozi.
Ali onda ih treba pokazati.
Jer građani imaju pravo znati kako se došlo do nove cijene.
Ako je cijena posljedica povećanih troškova, koliko su ti troškovi povećani?
Ako se njome financiraju investicije, koje investicije?
Ako se radi o usklađivanju sa zakonskim zahtjevima, koji su to zahtjevi?
Ako je cilj dugoročna stabilnost sustava, što će građani zauzvrat dobiti?
To su pitanja na koja cjenik sam po sebi ne odgovara.
Što se promijenilo u odnosu na dosadašnje cijene?
Ovo je možda i najveći propust u načinu na koji je nova odluka predstavljena javnosti.
U članku XI. jasno piše da stupanjem nove odluke na snagu prestaju važiti:
- Privremena odluka o cijeni vodnih usluga na uslužnom području 31 od 17. ožujka 2026.
- Odluka o cijeni vodnih usluga bivšeg javnog isporučitelja Vodovoda i odvodnje d.o.o. Benkovac od 1. rujna 2022.
Dakle, vrlo je jednostavno pitanje:
Kolika je razlika između prethodnih i novih cijena?
Građanin bi trebao moći vidjeti tablicu:
stara cijena – nova cijena – razlika u eurima – razlika u postotku.
Za vodoopskrbu.
Za odvodnju.
Za pročišćavanje.
Za fiksni dio.
Za kućanstva.
Za gospodarstvo.
Bez te usporedbe teško je govoriti o stvarnom učinku nove odluke.
Možemo govoriti o novim brojkama, ali ne možemo ozbiljno govoriti o tome jesu li cijene povećane, smanjene ili samo drugačije raspoređene.
Tko je donio odluku?
Na kraju dokumenta nalazi se potpis:
PREDSJEDNIK SKUPŠTINE
Andro Magić, mag. ing. logist.
I ovdje treba biti vrlo precizan.
Odluku, prema samom tekstu dokumenta, donosi Skupština društva Komunalac d.o.o., a Andro Magić potpisuje dokument kao predsjednik Skupštine.
Zato nije korektno napisati da je „Andro Magić donio odluku”.
Ali je sasvim legitimno pitati:
Kako je Skupština glasala?
Je li odluka donesena jednoglasno ili većinom?
Tko ju je podržao?
Je li bilo protivljenja?
Jesu li predstavnici svih jedinica lokalne samouprave imali iste stavove?
Na temelju kojih financijskih, tehničkih i stručnih podataka je odluka donesena?
U članku IX. odluke navodi se da je odluka donesena većinom iz članka 24. stavaka 2. i 3. Zakona o vodnim uslugama.
Ako je odluka javna, onda bi trebala biti javna i informacija o procesu njezina donošenja.
Objaviti odluku nije isto što i objasniti odluku
I tu dolazimo do šireg pitanja – što građani mogu očekivati od lokalnog novinarstva?
Objaviti službeni dokument važno je.
Prenijeti njegove ključne odredbe također je korisno.
Ali novinarstvo ne bi trebalo stati na pitanju:
„Što piše u odluci?”
Treba postaviti i pitanja:
Koliko građani plaćaju?
Koliko će plaćati?
Što se promijenilo?
Zašto se promijenilo?
Kako je izračunata nova tarifa?
Koliko će nova odluka donijeti prihoda?
Na što će taj novac biti potrošen?
Kako će odluka pogoditi socijalno ugrožene?
Kako će pogoditi korisnike s malom potrošnjom?
Kako će pogoditi korisnike individualnih sustava odvodnje?
To nisu provokativna pitanja.
To su osnovna pitanja javnog interesa.
Voda nije obična roba
Voda nije proizvod koji građanin može jednostavno prestati kupovati ako mu postane preskup.
Vodne usluge su osnovna javna usluga.
Zato je sasvim razumljivo da sustav mora imati svoju cijenu. Vodovodnu mrežu treba održavati, vodu treba zahvatiti i distribuirati, otpadne vode treba prikupljati i pročišćavati, a infrastrukturu treba obnavljati i razvijati.
Nitko razuman ne očekuje da to bude besplatno.
Ali između činjenice da usluga ima trošak i toga da građani trebaju samo prihvatiti novu cijenu postoji velika razlika.
Građani imaju pravo na računicu.
Ne samo na cjenik.
Što bi Komunalac trebao pokazati javnosti?
Ako želimo ozbiljnu i transparentnu raspravu, dovoljno je nekoliko vrlo konkretnih stvari.
Prvo, objaviti usporedbu prethodnih i novih cijena.
Drugo, prikazati nekoliko primjera stvarnih mjesečnih računa – primjerice za potrošnju od 5, 10, 15 i 20 m³.
Treće, prikazati sva javna davanja koja se dodaju osnovnoj cijeni.
Četvrto, objasniti metodologiju kojom su određeni fiksni i varijabilni dijelovi cijene.
Peto, objasniti što će se dodatnim prihodima financirati.
I šesto, javno objasniti kako je Skupština glasala.
To ne bi trebalo biti shvaćeno kao napad na Komunalac.
Upravo suprotno.
Ako je nova cijena opravdana, transparentna računica bit će najbolji argument u njezinu korist.
Ako nije, onda javnost ima pravo znati gdje je problem.
Građani ne žive u cjeniku
Nova odluka je pravno precizan dokument.
Ali građani ne žive u člancima III., IV., V., VI. i VII.
Žive s računima koji stižu svaki mjesec.
Zato im nije dovoljno reći da je vodoopskrba 1,26 eura po kubiku, odvodnja 0,49, a pročišćavanje 0,26 eura.
Žele znati koliko će ih ukupno koštati voda.
Žele znati što se promijenilo u odnosu na dosadašnje stanje.
I žele znati zašto.
Objaviti cjenik nije isto što i objasniti cijenu.
A kada je riječ o osnovnoj javnoj usluzi koja se odnosi na tisuće građana na području osam jedinica lokalne samouprave, transparentnost ne bi trebala biti dodatak.
Trebala bi biti minimum.
Jer na kraju mjeseca građanin neće gledati članak odluke.
Gledat će račun.
I postaviti vrlo jednostavno pitanje:
Zašto sada plaćam upravo toliko?
Na to pitanje javnost zaslužuje dobiti odgovor prije nego što račun stigne u poštanski sandučić.
Izvori
- BNM Portal – „Nova odluka o cijeni vodnih usluga: poznate nove tarife za kućanstva i ostale korisnike” – objavljeno 31. kolovoza 2026.
- Komunalac d.o.o. Biograd na Moru – Odluka o cijeni vodnih usluga od 31. kolovoza 2026. – službeni dokument na mrežnoj stranici isporučitelja.
- Komunalac d.o.o. – Cijena vodne usluge – službena stranica s važećim i prethodnim cjenicima i odlukama.
Napomena: U analizi su kao temelj korišteni tekst nove Odluke o cijeni vodnih usluga od 31. kolovoza 2026. te javno dostupne informacije BNM Portala i Komunalca d.o.o.
