Što će ti ljudsko pravo kad si čovjek, a to pravo ne možeš konzumirati? Svatko ima pravo na pitku vodu – lijepo zvuči, ali ako ne može do pitke vode, što tad?
Čini se da su Francuzi pronašli dobar i pošten kompromis između ljudskog prava i ekonomskih zakonitosti. Distribucija vode zahtijeva infrastrukturu, nečiji stvarni trošak, dok voda može biti ustavna kategorija i vlasništvo svih građana, a da i dalje ima ljudi koji nemaju pristup tako distribuiranoj vodi jer nemaju s čim platiti troškove distribucije.
Što je država bogatija, to sebi može priuštiti i više humanosti, odnosno veća izdvajanja za socijalne troškove. Ovo državno plaćanje vode u Francuskoj spada u tu kategoriju – socijalnog troška.
Koliko god simpatizirali kod nas započetu političku akciju stranke MOST oko ustavne zaštite vode, niti jedno pravo zapisano bilo gdje neće postati dostupno samim činom volje. U pravo na pristup vodi se upliću ekonomske zakonitosti – netko mora proizvesti gizane cijevi u Saarbruckenu recimo (Saint Gobain Gussrohr GmbH), netko ih mora prevesti, netko istovariti, netko iskopati kanale, netko spojiti cijevi. Dio troškova može biti namiren iz državnog ili lokalnog proračuna, a dio se mora prebaciti na potrošače (ok,i proračun je uzet od potrošača pa je trošak uvijek potrošački trošak, birački, građanski, porezno obveznički).
Nadajmo se kako će ova francuska praksa postati općeeuropska i svjetska.
S obzirom na razvoj tehnologija, na civilizacijski nivo najvećeg dijela svijeta, nije dalek dan u kojem će pravo na novac biti temeljno ljudsko pravo. Distribuirat će se kao i voda.
Možemo s pravom govoriti o opasnostima koji prijete nikad brojnijem čovječanstvu u povijesti, o pretjeranom iskorištavanju resursa, o bezobzirnosti korporacija, o tajnim planovima tajnih društava, o psihopatologiji koja se uvukla u čelništva država i državnih asocijacija, ali isto tako možemo vidjeti kako čovječanstvo napreduje, iskorjenjuje siromaštvo i uspijeva danas činiti život običnog čovjeka kudikamo lakšim nego u prethodnim vremenima kad nas je bilo manje, a resursa u izobilju.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Ilustracija: Pixabay