„Najljepše su oči moje majke” – jedna od najemotivnijih pjesama Mate Miše Kovača, posvećena je njegovoj majci Zrinki, rođenoj Jurišić, rodom s otoka Vrgade. Nije to samo pjesma o majci – to je himna ljubavi, poštovanja i zahvalnosti koju jedan sin osjeća prema ženi koja mu je podarila život.
Majčin dan, koji se obilježava druge nedjelje u svibnju, uz Međunarodni dan žena, podsjeća nas na snagu i požrtvovnu ljubav žena kroz povijest – majki, baka, kćeri, svih onih koje su svojim radom i ljubavlju oblikovale naš svijet.
Međunarodni dan žena slavi borbu za politička, društvena i ekonomska prava žena, dok Majčin dan slavi majčinstvo – onu tihu, svakodnevnu žrtvu i bezuvjetnu ljubav koja ostavlja najdublji trag u našim životima. Osjetili smo je kao djeca u sigurnom krilu svojih majki, a mnoge žene je osjećaju iznova držeći u naručju svoju djecu i unučad.
Za slavljenje takve ljubavi ne treba poseban dan – ona se slavi svaki put kad pogledamo u oči svojih majki ili kad vlastitoj djeci pružimo ono što smo sami primili. Oči su ogledalo duše, a duša se hrani ljubavlju – ljubavlju prema obitelji, zavičaju, prirodi i kulturi.
Zanimljivo je kako su riječi koje označavaju našu pripadnost kraju i narodu – Domovina, Hrvatska, Dalmacija, Vrgada – sve ženskog roda. Baš kao i majka, one nas štite, hrane, oblikuju i daju identitet.
Mišo Kovač je pjesmu „Najljepše su oči moje majke” otpjevao s posebnom nježnošću, posvećujući je svojoj majci Zrinki i baki Bernardici (rođ. Banov). Kao dječak, u teškim godinama Drugog svjetskog rata i poraća, često je dolazio baki u njihovu kuću na Vrgadi – na predjelu Luka, tik uz more. Ta kuća, poznata kao „Gospodinova kuća”, nalazi se iznad Gospodinovog mula, pokraj današnjeg disca Torkul. Naziv “Gospodin” dolazi od vrgadinskog plemića – contea Damiana, kojemu je Vrgada dodijeljena kao feud krajem 17. stoljeća. Obitelj Jurišić, iz koje potječe Mišina majka, otkupila je kuću početkom 20. stoljeća.
Ljubav koju je Mišo vidio u očima svoje majke bila je isprepletena s ljepotom rodnoga otoka, s pogledima prema moru, kamenim kućama i mirisima djetinjstva. Ta ljubav pretočena je u stihove koji nadilaze vrijeme i povezuju generacije.
Zahvalni smo svim našim majkama – snažnim, hrabrim, tihim junakinjama svakodnevice – koje su nas naučile ljepoti življenja. Od prvog plača do posljednjeg daha, njihova ljubav ostaje naš kompas.
A majci Zrinki Kovač, Vrgadinki, hvala na daru koji je njezin sin ostavio u naslijeđe svima nama – glazbu koja i danas dira srce.
Izvor: Skuti materini Vrgada, Visit Vrgada Priča o Dalmaciji