Kralj Tomislav u Disneylandu: Kronika jednog spomeničkog debakla

U Biogradu na Moru, na mjestu gdje bi trebala stajati dostojanstvena posveta hrvatskom kralju Tomislavu, osvanula je plastificirana fantazija koja izaziva podsmijeh, zgražanje i pitanje: je li ovo još jedna šaka u oko javnom prostoru ili samo nečiji privatni ego-trip?

Analiza reakcija na novi spomenik kralju Tomislavu u Biogradu na Moru otkriva niz oštrih kritika koje se odnose na njegovu estetsku vrijednost, povijesnu utemeljenost i simboliku. U nastavku su izdvojeni najzapaženiji komentari iz relevantnih izvora…

Estetski masakr

Povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov nije birao riječi – i s pravom:

„Ožvalavio sam pišući i govoreći o takvim spomenicima, nastavku kretenizacije i ridikulizacije javnih spomenika i prostora. Sve je uzalud. Inače, Biograd je za mene bio ugodno otkriće. Mislim da toliko spomenika nema nijedan, posebice ovako mali grad. Recimo, spomenici papi, prvom vlasniku Ilirije iz Bugarske i zapravo prvim turističkim koracima Grada…To je pismeni rad s čovjekom koji sjedi na klupi s koferom u ruci. Bilo je tu još što manjih, što većih skulptura u javnom prostoru, nikakva velika umjetnost, ali pismeno i s mjerom, ali ovo… – govori vidno zgrožen Šimat Banov o novom spomeniku kralju Tomislavu u Biogradu na Moru.

„Što je ovdje ovaj nazovi spomenik? On je povod, on je potpuno nevažan kao kip, kao tijelo, kao djelo. On je dekor ‘fešti‘, on će ‘krasiti‘ trg i ‘blagoslovio ga je župnik‘. On je u kiparskom smislu ništa, tek kičasta ilustracija na štetu prostora i ljudi u čije iskrene razloge ja neću sumnjati. Ali gdje je to od kiparstva, od štovanja? Bradati, mrk, doista neki Mrkomir, teško prijestolje, krune i insignije…“

Umjesto ponosa, građani Biograda dobili su “bradatog, mrkog, doista neki Mrkomir”, kako Banov duhovito, ali i precizno opisuje lik izvučen iz najjeftinije fantazije, a ne iz povijesnih izvora. Dodaje i da je riječ o “kičastoj ilustraciji na štetu prostora i ljudi”. Ukratko – sprdačina.

Povijesni Disneyland

Zadarski povjesničar umjetnosti Vinko Srhoj na vizualnu prezentaciju kralja Tomislava kaže:

“Posred mjesta u javnom prostoru Biograđani su namjerili sagraditi Disneyland ili Tron iz Igre prijestolja.”

Umjesto povijesti, dobili smo cosplay (skraćeno od costume play). Umjesto spomenika – tematski park za turiste s lošim ukusom.

„Hoće li i disneylandska kulisa tvrđave također na put prema gradskom poglavarstvu, još ne znamo, ali ni to nas ne bi začudilo. Kip je doniralo hrvatsko iseljeništvo iz Vancouvera, a autor stanoviti Goran Mišković je također iz tog kanadskog grada. Je li se netko šali kad ovakvu donaciju jednog ordinarnog kičera prihvatiti za spomenik na javnoj površini, mogli bismo se zapitati, jer i nije riječ o kipu za javni prostor, nego scenskom uratku, rekvizitu za kakvo lutkarsko kazalište, scenografiji kostimirane povijesti koja s dodacima umjetnih baklji i drugih virtualno osmišljenih teatarskih akcesorija više spada u scenografiju računalnih igara.“, pita se Srhoj.

Btw. u izjavi za medije, Drina Bešenić iz gradske uprave najavila je da će spomenik uskoro biti premješten ispred zgrade gradske uprave, na prostor koji je, kako kaže, “primjereniji njegovoj simbolici”.

Tragikomični performans

Portal Index.hr opisuje spomenik kao hiperrealističan prikaz kralja Tomislava, s crvenim plaštem, mačem i krunom, što je izazvalo različite reakcije:

„Estetika novog spomenika kralju Tomislavu oslanja se na doslovnost i naglašenu simboliku, a slobodno se može reći i – plastičnost. Povijest je servirana kao kostimirana kulisa, a onda se postavlja i pitanje djeluje li kralj Tomislav u tim okolnostima više kao vladar kakvim ga se htjelo prikazati ili kao (povijesni) rekvizit.“

Dodatno, promotivni video nazivaju bizarnim, a prikazuje kralja kako hoda s vukom i orlom, te pije kavu na terasi. Satira se sama piše.

Zaključak: Javna sramota umjesto javnog spomenika

Ovaj spomenik nije omaž kralju Tomislavu – ovo je omaž kiču, neukusu i bahatoj samovolji bez trunke poštovanja prema javnom prostoru, povijesti i građanima. Ako je cilj bio da se o Biogradu priča – uspjelo je. Samo što se priča uz cerekanje i prevrtanje očiju.

Korišteni izvori: