Parkiralište u Jazu (ono na predjelu Šetališta kneza Branimira – između uvale Jaz i marine „Kornati“) osigurava oko 200 parkirnih mjesta. Namijenjeno je svima, uključujući korisnike godišnjih karata. S obzirom na kronični manjak parkirališta u Biogradu, svako novo parkirno mjesto unatrag tri godine trebalo bi biti korak naprijed u rješavanju problema s parkiranjem, osobito jer i domaći i gosti žele parkirati što bliže centru grada.
No u stvarnosti – razočaranje. Umjesto olakšanja, parkiralište izaziva ogorčenje građana. Problem nije u lokaciji, već u uvjetima koji nakon svake kiše postaju nepodnošljivi. Površina se pretvara u blatnu kaljužu, vozila jedva izlaze, a pješaci bez čizama ostaju zarobljeni u lokvama. Naplata parkiranja, međutim, ne posustaje – funkcionira savršeno, bez obzira na stanje terena. I to – bez iznimke.
Komentari nezadovoljnih građana pljušte po društvenim mrežama. “Bitno da se plaća parking u kaljuži”, jedan je od komentara koji jasno izražava bijes zbog neodržavanog terena. Drugi dodaje: “I da svake godine otkrivamo po jedan spomenik i da nam se grad nakon svake kiše pretvori u neprohodnu baru. Valjda i to spada u turističku ponudu grada?”
Komentari ne prestaju – “Ovaj parking je raritet i zato se plaća”, navodi se u još jednoj poruci nezadovoljstva. Ne izostaje ni politička dimenzija kritike. Jedan korisnik ironično piše: “Ja mislio da Zagreb ima najgoreg gradonačelnika, kad ono…”, sugerirajući da su komunalni problemi u Biogradu ozbiljniji nego što se misli.
Posebno je ironičan kontekst u kojem se sve to događa – upravo ove godine Biograd spektakularno obilježava 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Građani ne propuštaju priliku za sarkazam: “S obzirom na stanje parkirališta, osjećali smo se kao da smo zaista u srednjem vijeku. Možda smo i mi trebali doći konjima na proslavu?”
Iako je parkiralište uređeno još 2021., očito je netko zaboravio da kiša nije teorija, već stvarna pojava. Tlo bez drenaže + kiša = srednjovjekovni mulj. Rezultat? Građani frustrirani, gosti zbunjeni. Očito je da nije provedeno dugoročno rješenje ni sustavno održavanje. Frustracije više nitko ne skriva. Građani ne traže ni isprike ni obećanja – već konkretne mjere. Zahtijevaju drenažu, sustavno održavanje i minimum infrastrukture primjeren 2025. godini te nadzorne kamere na naplatnim parking mjestima. Poručuju da su umorni od površnih poteza i dekorativnih projekata, dok osnovna infrastruktura propada pred očima svih.
