Nakon 41 godine službe, vrijeme je za život u vlastitom ritmu
Na današnji dan, kada Albert Šarin slavi rođendan, prisjećamo se i njegova odlaska u mirovinu, 1. srpnja 2025. godine. Od tada je prošlo više od godinu dana, a iza njega je ostalo jedno dugo i zahtjevno poglavlje života: 41 godina provedena u policijskoj službi i prva godina zaslužene mirovine.
Za neke je mirovina samo datum upisan u rješenje. Za čovjeka koji je desetljećima živio uz službene obveze, odgovornost, neizvjesnost i ljude kojima je služio, ona je mnogo više: trenutak kada se napokon može zastati, osvrnuti i reći: učinio sam ono što sam mogao, dao sam koliko sam znao i umio.
Upravo zato ovaj rođendan nije samo prilika da Albertu Šarinu poželimo dobro zdravlje i sreću. To je i prilika da mu zahvalimo za godine rada, za odgovornost koju je nosio i za sve ono što se u službi često podrazumijeva, a rijetko izgovara naglas.
Čovjek koji je prošao gotovo sve što policijska služba nosi
U karijeri dugoj 41 godinu, od čega je velik dio proveo na rukovodećim dužnostima, uključujući i mjesto načelnika Policijske postaje Biograd, Albert Šarin prošao je gotovo sve što policijski posao može donijeti, od svakodnevne odgovornosti i zahtjevnih odluka do opasnosti, gubitaka i situacija koje čovjek nosi sa sobom i nakon završetka radnog dana.
Završio je Policijsku akademiju „Prvi hrvatski redarstvenik“, a za svoj doprinos Hrvatskoj odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu do 1997. godine, Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge stečene u Domovinskom ratu 1995. godine, u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, Spomenicom Domovinskog rata te Spomenicom „Oluja ’95“. Dobitnik je i godišnjih nagrada Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Njegov rad prepoznat je i kroz godišnje nagrade Policijske uprave zadarske. Među njima posebno izdvajamo priznanje iz 2001. godine, dodijeljeno za „izuzetnu profesionalnost i stručnost u organizaciji i provođenju kriminalističkih obrada koje su doprinijele kvalitetnoj borbi protiv zlouporabe droge“.
Ipak, koliko god bila važna odlikovanja i priznanja, čovjeka se ne može u potpunosti opisati popisom dužnosti i nagrada. Iza svega toga ostaju ljudi, susreti, kolege, teški trenuci i uspomene koje vrijeme ne briše tako lako.
Oproštajne riječi koje govore više od mnogih priznanja
Možda se upravo zato najviše pamti njegova oproštajna objava od 1. srpnja 2025. godine. U njoj nema velikih riječi ni potrebe da se vlastiti rad posebno ističe. Ima zahvalnosti, sjećanja, tuge, ponosa i one jednostavne ljudske iskrenosti koja ponekad kaže više od dugih govora.
U nastavku je prenosimo u cijelosti, uz minimalne jezične prilagodbe, ali s punim poštovanjem prema izvornoj misli i tonu:
Od 1. srpnja 2025. godine sam, nakon 41 godinu u sustavu, u mirovini.
Htio sam napisati nešto o službi, pa sam zaključio da bi to bilo predugo.
Od svoje 14. godine imao sam privilegiju da me školuju i odgajaju najbolji od najboljih profesora… Vladimir Lukić, Dragan Hinić, Mladen Politeo, pokojna Franka Kleković i drugi. Hvala – bilo mi je čast biti slušatelj vaših predavanja.
U 37 godina radnog staža kao OSO prošao sam baš sve što policajac može proći – više puta bio rukovoditelj i više puta bio suspendiran. Izgubio sam mnogo kolega. Posebno ističem pogibiju Ivana, Olivera i Marinka 16. svibnja 1995. godine u mojim Pakoštanima.
Puno mojih kolega umrlo je od zloćudnih bolesti, a puno ih je ranjeno ili osakaćeno.
Iza sebe u službi ostavljam puno kvalitetnih ljudi – policajki, policajaca i neovlaštenih kolega.
Kako sam naučen tijekom školovanja, tako sam se i ponašao. Hvala svima i s druge strane zakona – na korektnosti i neudaranju ispod pojasa.
Hvala Zagreb, Biograd, Zadar, Gračac, Stankovci, Obrovac – mjestima gdje sam radio.
Ovim putem pozdravljam sve kolege, a nekima ću se posebno i osobno zahvaliti.
Ono najosobnije…
Na sve sam bio pripremljen, osim na smrt djece i na obavijest rodbini o stradanju…
To je ostavilo traga u meni. Ostalo je – OK.
Iza odore ostaje čovjek
Ove riječi vrijedi pročitati polako. U njima se osjeti čovjek koji je tijekom desetljeća službe upoznao i lijepe i teške strane svojega poziva, koji je izgubio kolege, svjedočio tragedijama i susretao ljude u trenucima kada je život znao pokazati svoje najteže lice.
Posebno ostaju riječi o smrti djece i obavijesti rodbini o stradanju. To su iskustva koja se ne mogu jednostavno ostaviti na radnom mjestu, zaključati u službeni ormar i zaboraviti odlaskom kući. Neke slike, neka imena i neki pozivi ostaju duboko u čovjeku, bez obzira na godine koje prolaze.
A onda, nakon svega, dolazi mirovina. Dolaze dani u kojima više nema službenog telefona koji mora zazvoniti, obveze koju treba preuzeti ni odgovornosti koju treba nositi umjesto drugih. Ostaje vrijeme za obitelj, prijatelje, razgovore, uspomene i one male stvari koje su možda godinama čekale svoj red.
I možda je upravo to najljepši dio mirovine, to kada čovjek napokon može živjeti malo sporije, bez potrebe da stalno bude spreman na ono što slijedi.
Sretan rođendan, Berto!
Albertu Šarinu, našem Bertu, od srca želimo sretan rođendan, dobro zdravlje, mir i mnogo lijepih dana koji su pred njim.
Neka mu ovo novo životno razdoblje donese više vremena za sebe, za ljude koje voli, za obitelj, prijatelje i sve ono što život čini vrijednim. Neka bude ispunjeno zdravljem, smijehom, druženjima, putovanjima, dobrim razgovorima i malim trenucima koji se možda ne čine velikima, ali upravo od njih nastaje lijep život.
Nakon toliko godina službe, nakon svega što je prošao i svega što je dao, neka mu mirovina bude vrijeme u kojem će moći uživati bez žurbe, s ponosom na ono što je ostavio iza sebe i s radošću zbog onoga što tek dolazi.
Jer neke se životne priče ne završavaju odlaskom u mirovinu. One samo ulaze u mirnije poglavlje.
Sretan Ti rođendan, Berto! Želimo Ti od srca zdravlje, mir, sreću i još mnogo godina ispunjenih ljubavlju, prijateljstvom i lijepim životnim trenucima. Živio!
Izvor: osobna oproštajna objava Alberta Šarina na društvenim mrežama, 1. srpnja 2025.; podaci o službi, odlikovanjima i nagradama prema našem ranije objavljenom tekstu.
