Ovih se dana navršavaju 35 godina od prvih topničkih napada na Biograd na Moru. Velikosrpski napadi su započeli 17. rujna 1991., a već sljedećeg dana granate su pogodile više lokacija u gradu, uključujući crkvu sv. Ivana, obiteljske kuće, Dom zdravlja i druge objekte. Istodobno su se odvijali napadi na Polaču i Jankolovicu, iz kojih su prema Biogradu počeli pristizati prvi prognani civili.
35 godina od prvih napada na Biograd
Prvi velikosrpski topnički napadi na Biograd na Moru započeli su 17. i 18. rujna 1991. godine, paralelno s napadom na Polaču, njezinom okupacijom i progonom mještana.
Mještani Polače, s nešto malo hrane, lijekova i najnužnijim osobnim predmetima, krenuli su prema Biogradu na Moru i Svetom Filip i Jakovu. Ondje su za njih već bili pripremljeni objekti iz turističkog sektora u kojima su bili zbrinuti.
O prvim ratnim danima na biogradskom području dragocjena svjedočanstva ostala su sačuvana u dokumentima tadašnjih gradskih službi.
Dežurstva, zamračivanje i prva zračna uzbuna
U Knjizi dežurstava Mjesne zajednice Biograd na Moru, tadašnjeg Štaba civilne zaštite i Narodne obrane, od 7. rujna 1991. godine uvedeno je 24-satno dežurstvo.
U dokumentu je zapisano:
„Temeljem naređenja Općinskog Kriznog štaba uvedeno je dvadeset četiri satno dežurstvo u prostorijama Mjesne zajednice Biograd na Moru. Stalna dežurstva uvode se u 3 smjene.“
Dežurstva su trajala sve do 7. siječnja 1992. godine. Danonoćno se vodila evidencija i ručno zapisivala važnija događanja na prostoru Biograda na Moru.
U dežurstvima su sudjelovali tajnik Zlatko Jakšić, Marko Miočević, Jere Peraić, Miljenko Mikulić, Jere Uroda, Stipe Ivanović i drugi.
Prema zapisima u Knjizi, Općinski štab civilne zaštite 16. rujna 1991. donio je uredbu o prvom djelomičnom zamračivanju grada.
Istoga dana, u 12 sati, Centar za obavješćivanje zabilježio je i prvu zračnu uzbunu.
Dana 17. rujna: napadnuti Polača i Jankolovica
Već sljedećeg dana, 17. rujna, u dežurnu službu stigle su dojave o napadima na Polaču i Jankolovicu.
U zapisima stoji:
„oko 18,00 započeo napad minobacačkim granatama na Jankolovicu. Na Kosi Istok palo oko 16 granata. Nema prijava štete. Oko 18,00 sati dan je i znak za zračnu opasnost. Do 22 još nije dan znak prestanka opasnosti.“
Bio je to početak topničkih napada koji će tijekom ratnih godina obilježiti život Biograda i okolnih mjesta.
Dana 18. rujna granate pogodile Biograd
Napadi su nastavljeni i 18. rujna 1991. godine.
Prema zapisima u Knjizi dežurstava, ujutro u 7.05 sati minobacačke granate oštetile su crkvu svetog Ivana i više obiteljskih kuća na gradskom predjelu Kosa istok.
U 11.43 sati pogođena je farma na Jankolovici.
Oko 14 sati više je granata palo na sam centar Biograda. Pogođeni su Dom zdravlja „Braća Baus“, nekadašnja kino dvorana zgrade Narodnog sveučilišta „Šime i Frane Lukačić“, odnosno zgrada u kojoj se danas nalaze Kulturni centar, biogradska knjižnica i Veleučilište „Baltazar“.
Granate su pale i na vrt u Splitskoj ulici, nasuprot zgrade „Uglovnica“ pokraj Osnovne škole „Marija Eškinja“, današnje Osnovne škole „Biograd na Moru“.
Oštećena je i obiteljska kuća Bojmić, kao i krov obiteljske kuće pokraj crkve svetog Ivana na Kosi istok.
Granate su zabilježene i u vrtu u blizini crkve svete Stošije na Poluotoku, na obiteljskoj kući Rušov na otoku Pašmanu te na otočiću Babac u Pašmanskom kanalu.
Padale su i u blizini Marine Kornati i Ortopedske bolnice, dok su dvije granate pale u more.
U Biograd stižu prvi prognanici iz Polače
U grad su tih dana počeli pristizati prvi prognani civili iz Polače.
Zabilješke u dokumentima pokazuju da se među stanovništvom osjećala panika, ali i zabrinutost zbog mogućnosti „samovoljnog organiziranja evakuacije“.
Pojedinci su brodovima napuštali Biograd u smjeru Tkona na otoku Pašmanu.
Biograd, koji je do tada živio svakodnevnim životom, odjednom se našao u ratnom okruženju. Ulice, kuće, javne ustanove i skloništa postali su dio ratne svakodnevice.
„Suza u oku“: zabilježeni trenuci iz skloništa
Ratne dane u Biogradu dokumentirao je i Igor Dominis u dokumentarnom filmu „Suza u oku“.
Pri kraju drugog dijela filma, od 31:31 minute, mogu se vidjeti prizori koji prikazuju kako mirnu svakodnevicu i dječju igru prekidaju uzbune i detonacije.
Posebno su vrijedne snimke boravka ljudi u skloništima tijekom topničkog napada na Biograd 18. rujna 1991. godine u prijepodnevnim satima.
Te snimke danas predstavljaju važno svjedočanstvo o atmosferi koja je tih dana vladala u gradu, o strahu, neizvjesnosti i pokušaju stanovnika da pronađu sigurnost od granata.
Granatiranje Biograda nastavilo se i sljedećih godina
Napadi na Biograd nisu završili u rujnu 1991. godine. Granatiranja su se nastavila i tijekom idućih ratnih godina.
O atmosferi u gradu svjedoči i zapis objavljen u Večernjem listu 1993. godine, koji opisuje jedan od ratnih dana u Biogradu:
„Ono malo stanovnika koje smo vidjeli prekjučer na biogradskim ulicama dočekalo nas je trčeći. Žene su bježale što su brže mogle, držeći djecu za ruku ili u naručju, a muškarci su žurno zamicali za uglove kuća.“
Novinarski zapis nastavlja opisom trenutka u kojem postaje jasno da je grad upravo ponovno bio izložen granatiranju.
„Pouzdan znak da je trenutak prije na grad palo nekoliko granata.“
Za stanovnike Biograda to je, kako je zapisano, bio „još jedan u nizu ratnih dana“.
Svjedočanstvo o prvim ratnim danima
Ručno pisane bilješke iz Knjige dežurstava, sačuvani novinski zapisi i snimke dokumentarnog filma danas zajedno čine vrijedan zapis o prvim danima rata u Biogradu na Moru.
Dani 17. i 18. rujna 1991. godine ostaju posebno važni datumi u sjećanju na početak topničkih napada na grad. U samo dva dana rat je izravno ušao u svakodnevni život Biograda na Moru i njegovih stanovnika. Jesen je te 1991. godine u našen gradu započela kroz zračne uzbune, granate, oštećene kuće i objekte, skloništa te dolazak prvih prognanika iz okolnih mjesta.
O tim događajima važno je govoriti i danas, ne samo zbog sjećanja na stradanja i ratne dane, već i zbog očuvanja dokumentiranih svjedočanstava za buduće generacije.
